Kategorija: Aqidah
Zastranjele skupine od murdžija su zauzeli ovaj stav zato što su kod njih širk i grijeh na istom stupnju. I među njima nema razlike u nazivima i propisima. Zbog toga su gledali na one koji proglašavju ljude nevjernicima radi širka isto kao i na one koji ih proglašavaju nevjernicima radi grijeha. Pa su mislili, ili su ustvrdili i rekli: Svi su oni izašli ispod ogrtača haridžija, koji su u stvari oni koji druge proglašavaju kafirima. Velik Si Ti Allahu, ovo je očita i ogromna izmišljotina.
Šejh Abdu Latif b. AbdurRahman, Allah im se obadvojici smilovao, u pojašnjenju ove sumnje i odgovoru na nju, kaže:
"Sumnja proglašavanja muslimana kafirima je sumnja koja se uvijek upućuje onima koji pozivaju na tevhid. Uvijek je pripremljena selefima od njihovih neprijatelja od murdžia, bestidnika i onih koji šire lažne vijesti kako su oni haridžije i kako proglašavjau druge kafirima... dopustili su prolijevanje krvi ljudi koji klanjaju, dopustili su skrnavljenje njihove časti. Poistovijetili su ih sa nevjernicima u osnovi kao što su jevreji, kršćani i mušrici.
Zastranjele skupine od murdžia su zauzeli ovaj stav zato što su kod njih širk i grijeh na istom stupnju. I među njima nema razlike u nazivima i propisima. Zbog toga su gledali na one koji proglašavju ljude nevjernicima radi širka isto kao i na one koji ih proglašavaju nevjernicima radi grijeha. Pa su mislili, ili su ustvrdili i rekli: Svi su oni izašli ispod ogrtača haridžija, koji su u stvari oni koji druge proglašavaju kafirima. Velik Si Ti Allahu, ovo je očita i ogromna izmišljotina.
Šejh Abdu Latif b. Abdu Rahman, kaže dalje: Iraki kaže: Haridžije su kako stoji kod Buharije, Muslima i drugih zbirki hadisa ljudi koji su se oslonuli na ajete koji su objavljeni o kafirima pa su ih usmjerili mu'minima. Zatim je oduljio govor o haridžijama, navodeći tekstove sa umetanjem ličnih riječi i bez provjere ili poznaje prenosilaca, sve dok nije rekao: Time će ti biti jasno da je od znakova haridžija to što su Kur'anske ajete koji su objavljeni o kafirima usmjerili na mu'mine od pripadnika Kible. Zbog toga ćeš vidjeti da se pripadnici sunneta libe od proglašavanja nevjernikom bilo koga od njih.
Utemeljenje ove novotarije je loše mišljenje i slijeđenje razuma, zatim je spomenuo hadis Zul Huvejsire Et Temimija kako se usprotivio Poslanikovoj sallallahu alejhi ve selleme raspodjeli plijena i ono što mu je rekao. Zatim je spomenuo tvrdnej haridžija 'Vlast i sud pripadaju samo Allahu'. Nakon toga kaže: Isto tako i njihova braća u ovom vremenu govore: Niko se ne obožava osim Allaha. Pa kažemo: Vi ste rekli istinu kroz ovu riječ, ali gdje taj koji obožava nekoga mimo Njega, ako je musliman, izgovara šehadet, klanja, posti, daje zekat i obavlja hadž?
Odgovor je da se kaže:
Hadisi i predaje koji su došli u sunnetu i koje su spomenute u vjerodostojnim vijestima o haridžijama, njihovim svojstvima i kuđenju, su poznati kod učenjaka hadisa i predaja. Muslim ih je u svom Sahihu naveo na više od deset načina. Međutim ovaj Iraki nije od ove branše niti može lijepo ispričati ili prenijeti nešto od toga. On ne razlikuje između merfua predaja i one koje su mevkuf, niti one koje su sahih ili daif i druge.
To pojašnjavaju njegove riječi: Haridžije su kako stoji kod Buharije, Muslima i drugih zbirki hadisa ljudi koji su se oslonuli na ajete koji su objavljeni o kafirima pa su ih usmjerili mu'minima.
Ovaj govor je tako glup i umotan od onoga ko ne zna zanat niti zna išta o toj robi. Zato što ove riječi nisu od merfua predaja po slaganju muhadisa. Niti se nalazi u svim knjigama hadisa niti u četiri Sunnena niti u Sahihima kod Buharije i Muslima, niti se u njima nalazi ovaj tekst. Njegov govor je govor neznalice o temi hadisa i njegovim predajamai lancima. Međutim mi nismo u temi u kojoj pojašnjavamo njegovo gubljenje iz nauke, nego je cilj da se razotkrije njegova sumnja i da se odgovori na nju.
Njegov cilj i način prenošenja je poput poređenja pripadnika islama i tevhida sa haridžijama u njihovom proglašavanju kafirima onih koji proglašavaju obožavaoce vjerovjesnika, evlija i dobrih ljudi, njihovo prizivanje mimo Allaha. Zbog toga što su obožavaoci kaburova po njemu kod ehlu sunneta i džemata i pripadnici islama od samih haridžija. I to onih koji su proglašavali pripadnike Kible nevjernicim. Što i jest sadržaj njegovih ispada i bljuvotina. Ali je oduljio do te mjere da niko ispod njega ne bi ostao.
Mi ćemo govoriti o pojavi haridžija i suštini njihovog pravca. Zatim ćemo govoriti o pravcu obožavaoca kaburova i onoga na čemu su oni od ubjeđenja. Zatim ćemo to nastaviti sa pojašnjenjem posebnog poglavlja o stanju šejha Muhammeda b. Abdul Vehaba i potvrdi njegovog pravca i onoga na čemu je bio od ubjeđenja i vjere. Da bi čitatelj znao ono što smo potvrdili od suštine pravca, rezultata vjerovanja i radi čega je došlo do prepirke u svemu tome. (Šejh je govorio o veoma vrijednom naučnom radu, što je rijetko da mu postoji sličan, gdje je pojasnio pojavu haridžija, suštinu njihovog pravca i onoga što ih je navelo da izađu van okvira pokornosti vođi muslimana, sve dok nije rekao, rahimehullah: To je sažetak onoga što se njih tiče.
Spoznao si sumnju na osnovu koje su proglasili nevjernicima Aliju i njegovu stranku, a i Muaviju i njegove prijatelje. Njihova ubjeđenja su ostala u razdvojenim skupinama ljudi nakon ovog događaja. Nakon toga su ojačali i uspostavili su svoju državu te je protiv njih rat poveo El Muhelleb b. Ebu Safre. Protiv njih se borio Hadžadž b. Jusuf, a prije njega se protiv njih borio Ibn Zubejr u vremenu njegovog brata Abdullaha. Od njih se proširila teorija tekfira radi grijeha, dakle onih koji su mimo širka. Na osnovu ovoga se može shvatitii stanje, i otklonut će se svaki problem radi kojeg je došlo do podmetanja ove sumnje.
Najljepše je to obrazložio znameniti učenjak Ibnul Kajjim u stihovima:
Od čuda je to što su rekli
Za one koji su vjeru uzeli kroz predaje i Kur'an
Vi ste radi toga poput haridžija jer su
Shvatali bukvalno dokaze a nisu tragali za njihovim značenjima.
Ovo je stara bolest u pripadnicima širka i negiranja Allahovih imena i svojstava u pogledu onih koji su ih proglasili nevjernicima radi njihovog obožavanja nekog drugog mimo Allaha i negiranja Njegovih svojstava i suštine Njegovih imena. Pa su rekli: Ti si poput haridžije koji tekfiri radi grijeha i koji shvataju bukvalno ajete.
Poznato je da se grijesi razlikuju po svojoj veličini, i da se razlikuju shodno tome u kolikoj se mjeri suprostavljaju mudrosti radi koje je stvoren svijet, i radi koje su stvoreni ljudi i džini. I shodno tome koliko se time ruše prava rububijeta, i u kolikoj se mjeri skrnavi stupanj uluihijeta. Allah Subhanehu ve Te'ala i Njegov poslanik sallallahu alejhi ve sellem su proglasili nevjernicima radi mnogih grijeha kao što su širk i obožavanje dobrih ljudi. Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem nas je o tome obavijestio da je to navjeći grijeh, kao što stoji u obadva Sahiha u hadisu od Ibn Mesuda da je rekao: Rekao sam: Allahov poslaniče, koji je najveći grijeh? Kaže: Da Allah pripišeš Njemu sličnog a On te stvorio. Zatim sam rekao: Zatim koji? Kaže: Da počiniš blud sa ženom svog komšije. Pa je Allah objavio:
"...i oni koji mimo Allaha drugog boga ne mole, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva. (prevod značenja sure El-Furkan, 68)
Onaj ko negira pitanje proglašavanja nevjernikom nekoga onda se protiv njega postavljaju dokazi iz Kur'ana i sunneta. A onaj ko napravi razliku između onih grijeha između koji su napravili razliku Allah i Njegov poslanik, bit će u pravu i djelovat će po ahlu sunnetu i džematu. Mi nikoga nismo proglasili nevjernikom radi grijeha koji je mimo velikog širka oko čega se složio ummet da je njegov počinioc kafir. I to ako se protiv njega iznese dokaz. Veliki je broj onih koji su o tome prenijeli konsenzus, onako kako je to spomenuo Ibn Hadžer Eš Šafii u djelu Ea'lam." (Pogledaj Minhadžu te'sis str. 36–49)