Kategorija: Aqidah Datum kreiranja nedjelja, 11 januar 2009 07:02
Šejh Muhammed b. Abdu Latif, Allah im se obadvojici smilovao, kaže: Mnogi od ovog ummeta su ušli u širk pripisan Allahu. Vezali su se za nekoga mimo Njega. To su nazvali tevesulom, šefatom i izmjenom naziva u čemu nije bilo nikakvog smisla. Međutim suština nečega i njegov propis ne bivaju diskvalifikovani ako nestane njegovog naziva te u običaju ljudi pređe u drugi naziv. Izmjena naziva ne mijenja propise koji se grade na svojim značenjima.
Kada je šejtan uvidio da ljudi bježe od onoga što mušrici nazivaju obožavanjem, on je taj naziv salio u drugačijem kalupu kako bi ga duše prihvatile. Od Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem se prenosi da je rekao: Ljudi od mog ummeta će piti alkohol i nazivati ga nekim drugim nazivima. Isto tako onaj ko počini blud pa to nazove brakom, mijenjajući njegov naziv njegova suština neće biti izmijenjena. Isto tako ako neko počini nekakav grijeh od stvari koje podrazumijevaju širk on je mušrik. Makar to on nazvao tevesulom ili šefatom.
To pojašanjava ono što je Allah spomenuo u Svojoj Knjizi, govoreći o jevrejima i kršćanima, kada kaže:
"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe." (prijevod značenja Et Tewbe, 31)
Imam Ahmed, Tirmizi i drugi prenose da je Adijj b. Hatim došao kod Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem, a postao je kršćanin u džahilijetu, pa je čuo Allahovog poslanika sallallahu alejhi ve sellem kako uči:
"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe." (prijevod značenja Et Tewbe, 31)
Rekao je: Allahov poslaniče, oni ih nisu obožavali, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem mu odgovori: Naprotiv, oni su im zabranili ono što im je bilo halal, a dozvolili su im ono što je bilo haram. To je bilo njihovo obožavanje njih.
Ibn Abbas i Huzejfe u komentaru ovog ajeta kažu: Oni su ih slijedili u onome što su im dozvoljavali i zabranjivali. To su oni o kojima je Allah u ovom ajetu govorio, nisu nazvani ni monasima ni sveštenicima, niti gospodarima nii bogovima, niti su znali da je taj njihov postupak sa njima obožavanje isti. Zato je Adijj rekao: Oni ih nisu obožavali.
Propis nečega slijedi njegovu suštinu ne njegov naziv niti ubjeđenje onoga ko to čini. Oni su bili ubijeđeni da njihovo pokoravanje u tome nije predstavljalo obožavanje njih. Međutim to im nije bilo opravdanje niti razlog otklanjanja naziva kojeg su zaslužili zbog tog djela niti njegove suštine ili propisa. (Durer sannije, 1 / 567 – 569).
Šejh Abdu Latif b. Abdu Rahman, Allah im se obadvojici smilovao, kaže:
Šejtan se umilio onima koji su zastranili od obožavaoca kaburova dobrih ljudi, tako što im je podmetnuo izmjenu naziva, šerijatskih definicija i jezičkih termina tako da su širk i obožavanje dobrih ljudi nazvali tevesulom i prizivanjem, lijepim ubjeđenjem u evlije, tražeći njima šefat i predstavljajući njihove časne duše. Njemu su se odazvali oni dječijih mozgova i oni sa vidom slijepih miševa. Tako da su se pozabavili nazivima ali se nisu posvetili činjenicama.
Tako da je obožavanje evlija i dobrih ljudi, prizivanje idola i šejtana, vratilo se onako kako je bilo prije vjerovjesništva i u potpunosti jednako i isto. Ovo je predstavljalo znakove vjerovjesništva što su spomenuli mnogi i što nije prestajalo se povećavati i širiti sve dok njegova šteta nije postala općenita a njegovo zlo je pogodilo gradske i seoske četvrti. (Durer sunnije, 12 / 283).
Šejh Ebu Battin, rahimehullahu teala, kaže:
Potčinjavanje Allahu sa ibadetom samo Njemu i odricanjem od svakog božanstva mimo Njega je značenje LA ILAHE ILLALLAH. Ako je ovo jasno onda bilo ko da usmjeri nešto od vrsta ibadeta, sa kojim smo se prehodno upoznali, nekom drugom mimo Allaha, kao što su ljubav, veličanje, strah, nada, dova, tevekul, klanje, zavjetovanje i drugo mimo toga, on time obožava nekoga drugoga mimo Allaha, uzimajući ga za božanstvo poistovjećivajući ga sa Allahom u Njegovom totalnom pravu. Makar on izbjegavao njegov naziv obožavanja, ibadeta i širka.
Kod svakog razumnog čovjeka je poznato da se suština stvari ne mijenja sa izmjenom naziva. Pa kada bi blud, kamatu i alkohol nazvali nekum drugim nazivima, to ih ne bi odvojilo od njihove suštine, to što su blud, kamata i alkohol i slično tome.
Poznato je da je širk zabranjen zbog svoje odvratnosti zbog toga u sebi sadrži vrijeđanje Allaha Subhanehu ve Te'ala, Njegovo omalovažavanje i poređenje sa stvorenjima. Što znači da ove štetne posljedice se neće otklonuti samo time što će se izmijeniti naziv nečega. Kao što nazivaju tevesul, šefat, veličanje dobrih ljudi, njihovo štovanje i slično tome. Mušrik je mušrik htio ili ne, kao što je bludnik bludnik htio to on ili ne. Lihvar je lihvar htio to on ili ne. (Durer sunnije 2 / 298 – 299).
Šejh Ebu Battin, rahimehullah, takođe kaže:
Imam Ibnul Kajjim, rahimehullahu teala, kaže: Onaj ko zakolje radi šejtana žrtvu, priziva ga i od njega traći pomoć, približava mu se u onome što on voli, time ga obožava. I ako to on ne naziva ibadetom nego ga naziva šejtanovim iskorištavanjem njega lično. (Durer sunnije 12 / 91).