Kategorija: Aqidah
Šejh Abdullah b. AbdurRahman Ebu Battin kaže:
Čudno je to da pojedini ljudi kada čuju da neko govori o ovoj riječi, njenoj potvrdi i negaciji, pokude to i kažu: Mi nismo odgovorni za druge niti da im o tome govorimo. Ali će mu se reći da je obavezan da spoznaš tevhid radi kojeg je Allah stvorio ljude i džine. Sve poslanike je poslao da pozivaju u njega. Kao i spoznaja njemu suprotnog, širka, koji neće biti oprošten niti će se prihvatiti opravdanje zbog njegovog neznanja.
A u njemu nije dozvoljeno slijepo sliđenje jer je ovo osnova osnova. (Aqidetu muvehhidin, Risaletu intisar li hizbillahi muvehhidin, str. 11.)
Šejh AbdurRahman b. Hasan kaže: Selefi i potonji, od ashaba i tabiina, imama i svih pripadnika sunneta su se složili da čovjek neće biti muslimanom dok se ne liši velikog širka, dok se od njega i njegove primjene ne odrekne. Zatim da mrzi i iskaže svoje neprijateljstvo prema njemu i njegovim pripadnicima shodno mogućnosti i sposobnosti. I dok ne bude iskren u svojim djelima prema Allahu, kao što je došlo u Muazovom hadisu u obadva Sahiha: Allahovo pravo nad robovima je da Ga obožavaju i da mu ništa ne pripisuju od širka. (Ed-Durerus-Senijje 11/ 545)
Šejh Muhammed b. Ibrahim b. Mahmud, kaže:
Što se tiče mušrika ovog vremena, oni iako izgovore šehadet, klanjau i daju zekat, nisu shvatili od njega ono što su shvatili arapi od značenja u smislu lišavanja idola, te usmjeravanja svakog vida ibadeta Jedinom Allahu Koji nema sudruga. Čak što više oni su se suprostavili njegovom značenju. Tako da su ibadet usmjerili nekom drugom mimo Allaha. Dok su sa druge strane to smatrali vidom približavanja Allahu. Ali su čisto Allahovo pravo dali nekom drugom. Na što su ukazale ove riječi. Njih je neznanje dovelo do širka u rububijetu. Tako da im La ilahe illallah neće koristiti makar ga izgovarali. Zato širk uništava djela. Kao što Uzvišeni kaže:
"'Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja će djela sigurno propasti."(prevod značenja sure Ez-Zumer, 65)
I mnogi drugi ajeti koji ukazuju na poništenje djela mušrika.
Arapski mušrici su činili širk u uluhijetu, tako da onaj ko izgovori la ilahe illallah to mu neće biti od koristi osim ako se ne bude pridržavao onoga na šta ukazuje i ako se liši idola. Te svoj ibadet posveti samo Allahu. Zbog toga kada su šehadet izrekli munafici i jevreji, ne pridržavajući ga se, nije im bio od koristi. (Ed-Durerus Senijje 8/498–499)