Kategorija: Aqidah
Šejh Sulejman b. Abdullah, rahimehullah, kaže: "Poglavlje o onome ko se pokori učenjacima i vođama u zabrani onoga što je Allah dozvolio, ili dozvoli onoga što je Allah zabranio, time su ih uzeli za svoje gospodare mimo Allaha'. Ovdje se misli na poseban vid pokornosti u zabranjivanju dozvoljenog i dopuštanju zabranjenog. Onaj ko se u tome pokori nekom stvorenju, mimo Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, jer on ne govori po svom hiru, on je mušrik,
kao što je to Allah, Tebareke ve Te'ala, pojasnio u riječima:
"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje, i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina. A naređeno im je da samo jednom Bogu ibadet čine – nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju." (prevod značenja sure Et-Tewbe, 31)
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je to protumačio kao njihovo dopuštanje zabranjenog i zabranjivanje dopuštenog kao što će doći u hadisu od Adijja. (Tejsirul azizil hamid str. 369)
Šejh Abdur-Rahman b. Nasir Es-Sa'di, komentarišući riječi Uzvišenog:
"Allah vam doista naređuje da emanete date onima kojima pripadaju, a kada među ljudima sudite – da pravedno sudite. Savjet Allahov je uistinu divan i Allah doista sve čuje i vidi! O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas! A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i drugi svijet! To je bolje i posljedice su ljepše!" (prevod značenja sure En-Nisa, 58 – 59)
Kaže: "Zatim je naredio da, se sve ono oko čega se ljudi raziđu, od osnova i ogranaka vjere, vrati pred Allaha i Poslanika, tj. na Allahovu Knjigu i sunnet Njegovog Poslanika. Zato što se u njima nalazi riješenje za sva razilaženja. Nešto od toga direktno, nešto od općih pravila, nešto od pokazatelja, upozorenja, shvatanja ili općenitosti značenja na osnovu kojih se vrši analogna primjena i slično tome. Zato što se na Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika gradi vjera. I iman neće biti valjan osim sa njima. Tako da se stvari stavljaju pred njih, pod uslovom vjerovanja. Zato je rekao: '...ako vjerujete u Allaha i drugi svijet!' Što znači da onaj ko pitanja nesuglasica ne stavlja pred njih, da u suštini nije mu'min, nego da on vjeruje u taguta, kao što je spomenuto u predhodnom ajetu.
'To je, (tj. stavljanje spora pred Allaha i Njegovog Poslanika), bolje i posljedice su ljepše!' Zato što su Allahovi i poslanikovi propisi najbolji, najpravedniji i najkorisniji za ljude, u njihovoj vjeri i njihovom dunjaluku i onom svijetu." (Tejsirul kerimi Rahman 1/361–362)
Šejh Muhammed b. Ibrahim,rahimehullahu teala, kaže:
"Uzimanje u obzir bilo šta od zakona, sudeći po njima, makar nešto i neznatno, nema sumnje da je to nezadovoljstvo Allahovim i Poslanikovim sallallahu alejhi ve sellem, sudom, čime se Allahovim i Poslanikovim propisima pripisuje nedostatak i nedoličnost u riješavanju parnica i davanju prava onima koji ih zaslužuju. A zakonskim propisima se daje savršenstvo, i zadovoljstvo ljudima u riješavanju njihovih problema. Ubjeđenje u ovo je kufr koji izvodi iz vjere, a stvar je velika i bitna i nije stvar idžtihada.
Sprovođenje samo šerijata, bez svega ostalog, je blizanac robovanja samo Allahu, mimo svakog drugog. Jer, šehadeti sadrže da Allah bude jedini obožavani i da nema sudruga. A da Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, bude onaj koji je slijeđen samo u onome sa čime je došao. A sablje džihada nisu naoštrene osim radi ovoga, njegove uspostave, u realizaciji ili zapostavljanju i suđenju kod sporova.
"I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!" (prevod značenja sure En- Nisa, 65)
"O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas! A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i Sudnji dan! To je bolje i posljedice su ljepše!" (prevod značenja sure En-Nisa, 59)
Takođe, šejh, rahimehullah, kaže:
"Zakoni (mimo Allahovog, op.adm.) su kufr koji izvodi iz vjere, u smislu ubijeđenosti da su pravedni i djelotvorni. Neki ih smatraju najveličanstvenijim. Oni su negirali šehadet da je Muhammed Allahov poslanik, a 'La ilahe illAllah', su takođe negirali. Jer, od šehadeta 'La ilah illAllah' je da se ne pokorava nikome, osim Allahu, i negirali su ga time što su obožavali nekoga mimo Allaha.
Šejh AbdurRahman b. Hasan u pojašnjenju djela "Kitabu tevhid", kaže: Allah, Subhanehu ve Te'ala, kaže:
"I kada im se kaže: 'Dođite na ono što je Allah objavio i dođite Poslaniku!' – vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću!" (prevod značenja sure En-Nisa, 61)
Uzvišeni Allah je pojasnio da je ovo od svojstava munafika, pa onaj ko to učini ili zahtijeva, makar mislio da je mu'min, on je veoma daleko udaljen od imana.
Znameniti učenjak, Ibnul-Kajjim, rahimehullahu teala, kaže: "Ovo je dokaz da onaj ko se pozove na suđenje po Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa odbije, on je munafik" (Fethul medžid, str. 381).
Šeh Sulejman b. Abdullah, da im se Allah obadvojici smiluje, kaže: Allah, Subhanehu ve Te'ala, kaže: "Zar oni traže da im se kao u pagansko doba sudi?" (prevod značenja sure El-Maide, 50)
Mufessir Ibn-Kesir, rahimehullah, kaže: "Allah Subhanehu ve Te'ala, negira pravilnost postupka svakom onome ko izađe iz okvira Allahovog suda, koji sadrži svako dobro i svaku pravdu a zabranjuje svako zlo, te odstupi mišljenjima, strastima, stavovima, mimo njega, koje je postavio čovjek koji nije imao oslonca u Allahovom šerijatu. Isto onako kao što su pagani sudili po zabludama i paganskim zakonima, ili kao što su Tatari sudili po političkim zakonima preuzevši ih od Džingis – kana, kojeg je on smjestio u knjigu sakupljenih zakona preuzevši ih iz različitih vjera, iz islama i drugih, a mnogo je propisa koje je uzeo po svom mišljenju. Čime je postao zakon kojeg su primjenjivali, davajući mu prednost nad Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog poslanika. Onaj ko to učini je nevjernik protiv kojeg se mora voditi borba sve dok se ne vrati Allahovim i Poslanikovim propisima. Tako da se neće suditi ni po čemu mimo njih, bilo u malom ili velikom sporu" (Tejsirul azizil hamid, str. 384.).
Kaže Uzvišeni:
"A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." (prevod značenja sure El-Maide, 44)
I kaže Subhanehu ve Te'ala:
"I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate." (prevod značenja sure En-Nisa, 65)
I kaže:
"Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi negirate?! One od vas koji tako čine na svijetu samo poniženje može stići, a na Sudnjem danu bit će stavljeni na muke najteže! Allah doista ne propušta motriti što vi radite." (prevod značenja El-Bekare, 85)
Šejh Muhammed b. Ibrahim u pojašnjenju okvira i vrsta velikog i malog kufra, te faktora koji utječu na njih, u pogledu zakonodavsta i sudstva, kaže: Od najvećeg jasnog vida kufra je davanje prokletom zakonu mjesto onoga što je prenio Melek povjerljivi na srce Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem da bi bio od onih koji opominju na arapskom jasnom jeziku u presudama svim svjetovima, te povratku na njega kada se ljudi spore, sve s ciljem suprotiranja i inata Allahovim, Subhanehu ve Te'ala, riječima:
"A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i Sudnji dan! To je bolje i posljedice su ljepše!" (prevod značenja sure En-Nisa, 59)
Opći povratak Allahu i Poslaniku je uslov valjanosti imana jer u suprotnom se čini kufr ili nifak.
Razmisli o onome što je spomenuto u prvom ajetu:
"A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i Sudnji dan! To je bolje i posljedice su ljepše!" (prevod značenja sure En-Nisa, 59)
gdje Allah spominje neodređeni član: 'u nečemu', u kontekstu uslova, a to su riječi Uzvišenog: 'A ako se ne slažete', što ukazuje na općenitost u onome u čemu se može predstaviti neslaganje u samom rodu i pretpostavci.
Zatim pogledaj kako je to učinio uslovom u postizanju imana u Allaha i Sudnji dan riječima: 'ako vjerujete u Allaha i Sudnji dan!'. Zatim je Uzvišeni rekao:'To je bolje'. Nešto što Allaha naziva boljim je nešto u čemu se nikada ne može uvući zlo. Naprotiv, to je potpuno dobro na ovom i na onom svijetu.
Zatim pogledaj općenitost u drugom ajetu, kada Allah, Subhanehu ve Te'ala, kaže: 'u sporovima međusobnim', jer prijedlog spojen sa imenicom ima smisao općenitosti, po mišljenju pravnika i drugih. Ova općenitost i obuhvatnost je na osnovu rodova i vrsta. Isto kao što je i sa stanovišta količine. Što znači da nema razlike između jedne ili druge vrste niti između mnogo ili malo.
Allah, Subhanehu ve Te'ala, je negirao postojanje imana u munaficima koji žele da sude po nečemu što nije od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kaže:
"Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, kako žele da im se pred Tagutom sudi, iako im je naređeno da u njega ne vjeruju?! A šejtan želi da ih samo u veliku zabludu navede!" (prevod značenja sure En-Nisa, 60)
Riječi Uzvišenog: 'tvrde', je negiranje njihovih tvrdnji u pogledu imana. Jer je nemoguće da se spoji suđenje po nečemu sa čim nije došao Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem, i iman u srcu jednog roba, zato što su jedan drugom suprotni.
Tagut je uzeto od riječi 'tugjan', a to je prelazak granice, tako da svako onaj ko sudi po nečemu što nije od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ili vlada po nečemu što nije od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, sudi i vlada po tagutu. Zato što je svaki ograničen da sudi samo po onome sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a ne po suprotnom tome. Isto tako i da vlada samo po onome sa čime je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. Onaj ko sudi ili vlada suprotno njemu je prešao granicu u presudi i vlasti, čime postaje tagutom zbog prelaska granice.
Onaj ko bude pozivao na suđenje po ljudskim zakonima, pripisao je Allahu ortaka u pokornosti i zakonodavstvu. Onaj ko bude sudio po nečemu što nije od Allaha, misleći da je to bolje ili identično sa onim što je Allah objavio od Svog šerijata, ili da smatra da je dozvoljeno suditi po tom zakonu, on je kafir. Makar on tvrdio da je mu'min, jer je Allah negirao onome ko želi da sudi po nečemu što nije Njegov šerijat, ukazujući na njihovu laž u tvrdnjama da su mu'mini. Allah Subhanehu ve Te'ala, je naredio da se ne vjeruje u taguta. Nevjerovanje u taguta je učinio ruknom od tevhida, kao što Uzvišeni kaže:
"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu." (prevod značenja sure El-Bekare, 256)
Onaj ko sudi po zakonima (šejtana), nije od pripadnika tevhida, jer je Allahu pripisao ortaka u zakonodavstvu i pokornosti. I nije uznevjerovao u taguta, nego se pokorio šejtanu, kao što Uzvišeni kaže:
"A šejtan želi da ih samo u veliku zabludu navede!" (prevod značenja sure En-Nisa, 60)
Tako da je suđenje po nečemu što nije od Allaha od djela munafika, i predstavlja najveću vid nereda na Zemlji" (Iršad ila sahihil iatikad str. 88 – 89.).