Hadis

Od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Došao je neki beduin Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: '0 Allahov Poslaniče, koja su to dva obavezujuća djela (koja za sobom povlače nagradu, odnosno kaznu na onom svijetu)?' On je rekao: 'Ko umre, a Allahu ne pripisuje druga (ne čini širk), ući će u Džennet, a ko umre, a Allahu pripisuje druga (čini širk), ući će u vatru.'"

Hadis bilježi imam Muslim

 

Ajet

    الَّذِينَ آمَنُواْ وَلَمْ يَلْبِسُواْ إِيمَانَهُم بِظُلْمٍ أُوْلَئِكَ لَهُمُ الأَمْنُ وَهُم مُّهْتَدُونَ

Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na pravom putu.       

Prevod znacenja El-An'am 82

Propisi o državi u kojoj prevladavaju propisi širka

Ako se širk i ono što ga prati proširi u jednoj zemlji, tako da sud, vlast i pozivanje bude na nešto mimo Kur'ana i sunneta. Ta zemlja postaje zemljom kufra i širka po konsenzusu učenjaka utemeljenih na osnovama objave. Kur'an u cjelosti ukazuje na to. Zbog toga stanovnicima takve zemlje od muslimana je obaveza da se odreknu i osude ubjeđenja nevjernika i zablude, a ako ne onda je potrebno odseliti se.

Šejh Hamed b. Atik, rahimehullah,  u odgovoru onomina koji su se sa njim raspravljali o stanovnicima Mekke ili onoga što se direktno ticalo same zemlje, pa kaže: Allah Subhanehu ve Te'ala kaže: "Subhanallah!, rekoše oni, mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio! Samo si Ti Znalac Mudri." (prijevod značenja El Beqare, 32)

Time je otpočela rasprava da li je Mekka zemlja kufra ili zemlja islama.
Pa kažemo, a uspjeh je od Allaha: Allah je poslao Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, sa tevhidom koji je ujedno bio vjera svih poslanika. Njegova suština je to što sadrži šehadet La ilahe illallah. A to je da samo Allah bude obožavan kod stovrenja. Nakon čega nikome niti nečemu neće iskazati bilo kakvu vrstu ibadeta mimo Njega. A srž ibadeta je dova, a u nju spada i strah, nada, oslonac, pribjegavanje, klanje, namaz i mnoge vrste ibadeta. Ova veličanstvena osnova je uslov valjanosti svih djela.

Druga osnova je pokornost Vjerovjesniku sallallahu alejhi ve sellem u onome što je naredio. Kao i prihvatanje njegove presude u velikim i malim sporovima. Poštivanje njegovog šerijata i vjere. Pokoravanje njegovim propisima u osnovama i ograncima vjere.

Prva osnova negira širk i ne biva valjana sa njegovim postojanjem.
Druga negira i osuđuje novotarije i ne postoji sa njihovim uvođenjem. Pa ako se realizuje postojanje ove dvije osnove u praktičnom i govornom smislu i davi, te to bude vjera stanovnika jedne zemlje. I bilo koja zemlja da djeluje po ovome, poziva se na to, prijateljuju sa onima čija ovo vjera i neprijateljski se postave prema onome ko se ovome suprostavi, oni su pripadnici tevhida.

Međutim, ako se širk proširio, kao što je prizivanje Kabe, Mekamu Ibrahim i Hattima, prizivanje vjerovjesnika ili dobrih ljudi ili rasprostrane se pratioci širka kao što su: blud, kamata, vrste nepravde, odbacivanje sunneta iza leđa, širenje novotarija i zabluda. Vlast i sudstvo se prepuste tagutima i namjesnicima širka. Te se dava usmjeri na nešto mimo Kur'ana i sunneta, te to postane poznatim u bilo kojoj državi. Onda nema sumnje da onaj ko ima i najmanje znanje da će ove države biti okarakterisane kao države kufra i širka. A posebno ako se suprostavljaju pripadnicima tevhida, trudeći se da uklone njihovu vjeru i da poruše islamske zemlje.

Pa ako bi htio da navedeš dokaz o tome vidjet ćeš da je Kur'an ispunjem njima, o tome su se učenjaci složili i ovo je nešto nužno poznato kod svakog učenjaka.

Što se tiče stava da se ovdje radi o širku pridošlih a ne stanovnika Mekke, onda će se reći: Ovo je radi oholosti ili je radi nepoznavanja suštinskog stanja.
Poznato je da su prodošli sljedbenici u onome na čemu su stanovnici države u prizivanju Kabe, Mekama i Hattima, što može čuti svako ko ima sluha i što zna svaku pripadnik tevhida.

Na drugom mjestu će se reći da ako se ovo potvrdi i postane poznato bit će dovoljno za ovo pitanje. Pa onaj ko u tome napravi razliku, tako mi Allaha to će biti usitinu čudno, kako vi prikrivate tevhid u njihovim zemljama, i nemožete da ispoljite svoju vjeru, u tajnosti obavljate namaz jer znate za njihovo neprijateljstvo prema ovoj vjeri i njenim pripadnicima, kako se onda razumnom može učiniti problematičnim da to shvati. Šta misliš kada bi neko od njih vidio čovjeka kako priziva Kabu, Mekam ili Hattim, Poslanika ili ashabe, pa mu kaže: Nemoj prizivati nikoga osim Allaha. Ili ti si mušrik. Šta misliš da li ćemu oprostiti ili će spletkariti protiv njega? Neka onaj ko se o tome raspravlja zna da nije vjerovanju u Allahovu jednoću. Jer, tako mi Allaha, niti je spoznao tevhid niti realizovao Poslanikovu vjeru sallallahu alejhi ve sellem. Šta misliš kada bi jedan čovjek među njima rekao: Provjerite svoju vjeru i porušite građevine nad kaburovima. Nije vam dopušteno da prizivate nekoga mimo Allaha. Šta misliš da li bi se zadovoljili da učine sa njim ono što su Kurejšije učinile sa Muhammedom sallallahu alejhu ve sellem? Ne tako mi Allaha, ne tako mi Allaha.

Ako se radi o islamskoj zemlji, u bilo čemu, onda zašto ih pozivaš u islam, i pozivaš ih na rušenje kupola i da se čuvaju širka i onoga što ga prati?
Ako vas je zavaralo to što oni klanjaju, obavljaju hadž, poste i daju zekat, onda razmislite o samoj stvari na početku. Tevhid se uspostavio od samog početka Ismailovom b. Ibrahim alejhisselam davom u Mekki. Na njemu su stanovnici Mekke bili jedan dugačak period. Nakon toga među njima se širk proširio posredstvom Amra b. Luhajja. Tako da su postali mušrici. A zemlja je postala mušričkom. Iako je sa njima ostalo nešto od osnova vjere ili kao što su obavljali hadž, davali sadaku hadžijama i drugima.

Do vas je dospjelo nešto od Abdul Mutalibovih pjesama u kojoj je iskreno ispoljio svoje vjerovanje, i mnogo drugih tragova i ostavština ali vrijeme nije spriječilo, a Allah najbolje zna da su oni bili pripadnici fitre, da budu proglašeni kafirima i da se prema njima iskraže neprijateljstvo. Po nama i drugima je očito da je širk ovih danas mnog veći nego što je bio u tom vremenu. Ili čak što više prije toga stanovnici Zemlje su bili nakon Adem deset vijekova u tevhidu. Sve dok se nije pojavilo zastranjivanje u pogledu dobrih ljudi koje su prizivali mimo Allaha počinivši time kufr, tako da je Allah nakon toga poslao Nuha alejhisselam da ih pozove u tevhid.

Zato razmisli o onome što je Allah rekao o njemu, isto tako šta je rekao o Hudu alejhisselam da je pozvao svoj narod u iskreno obožavanje Allaha Subhanehu ve Te'ala iako mu se oni nisu suprostavili u osnovi ibadeta. Isto tako Ibrahim alejhisselam je pozvao svoj narod u iskrenost i tevhid iako su priznali Allahov Subhanehu ve Te'ala uluhijet.
Dakle, ako se u jednoj zemlji pojavi prizivanje nekoga mimo Allaha i ono što tome slijedi, te na tome ustraju, bore se za to, kod njih se ustali neprijateljstvo prema pripadnicima tevhida. Odbiju da se pokore vjeri, kako im se onda neće presuditi da su nevjernička zemlja? Makar se oni ne pripisivali pripadnicima kufra, te da se oni od njih odriču, vrijeđaju ih, ili proglase griješnikom onoga ko im se pokori, ili ih proglase haridžijama ili kafirima, pa šta onda reći ako postoje ove stvari kod njih? Ovo je opće i cjelokupno pitanje.

Što se tiče djelimičnih stvari na njih su ukazali Kur'an i sunnet, a to je da ako se od muslimana pokaže prijateljstvo prema mušricima, ili da im se pokori, da će time otpasti od vjere. Razmisli o riječima Uzvišenog:
"Doista je onima koji su se vratili onome na čemu su bili nakon što im Uputa jasna bi – šejtan to lijepim prikazao i lažnu im nadu ulivao. To zato što su govorili onima koji ne vole ono što Allah objavljuje: 'Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati’ – a Allah dobro zna njihove tajne." (prijevod značenja Muhammed, 25 – 26)

I kaže Uzvišeni:
"A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati." (prijevod značenja El Maide, 51)

I dobro razmisli o riječi Uzvišenog:
... ne sjedite s njima dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao oni." (prijevod značenja En Nisa, 140)

Medžmuatu resail vel mesail, ( 1 / 742 – 745)

Anketa

Ko su pripadnici ehlul-fetre

Mudre izreke

Ibnul-Kajjim, rahimehullah, preselio 751 g. h., kaže:
''U Kur'anu je došlo, a postoji i vjerodostojan konsenzus, da je dini islam derogirao svaki din (vjeru) prije njega i da je onaj koji se pridržava onoga s čime je došao Tevrat i Indžil, a ne slijedi Kur'an – kafir. Allah je anulirao svaki zakon koji je bio u Tevratu i Indžilu i drugim vjerama, i džinnima i ljudima obaveznim učinio propise islama. Tako nema harama, osim onoga kojeg je islam oharamio, niti farda, osim onoga na kojeg islam obavezuje.''
(Ahkamu Ehlidh-Dhimme, 1/259)

Biografije

On je šejhul-islam, Ahmed b. Abdul Halim b. Abdus Selam b. Abdullah b. Muhammed b. Hudr b. Ali b. Abdullah b. Tejmijje Nemiri Harrani zatim Dimeški, Ebul Abbas Tekijju Din. Rođen je u Harranu, u ponedeljak, desetog rebiul evela, 661 h. godine. Nakon što su tatari okupirali države Šama, Ibn Tejmijje je zajedno sa svojim ocem preselio u Damask i to 667 h. gdje je i odrastao. Šejhul-islam je odrastao u lijepoj okolini, u okrilju svoga oca, koji je bio imam, veoma dobar i bogobojazan čovjek, pa se njegov otac posvetio njegovom odgoju lijepo i naučno.

Imam Ibn Qajjim El-Dževzijje rođen je 691. godine po Hidžri. Znanje je primio od učenjaka i pravnika Damaska. Bio je dobar poznavalac mezheba. Odlično je poznavao islamsko-pravo, tako da je davao fetve. Družio se sa šejhom Tekijjuddinom ibn Tejmijom i učio od njega. Jedan je od najboljih poznavalaca tefsira u svom vremenu, a nauka o osnovama vjere (usulud-din) praktično se njegovim doprinosom upotpunila.

On je šejhul-islam, imam Muhammed b. Abdul-Vehab b. Sulejman b. Ali et-Temimi el-Hanbeli, šejh reformator islama na Arapskom poluotoku u 12. vijeku po vjerovjesničkoj hidžri. Šejh je rođen 1115 godine po hidžri. Ovo je poznato o njegovom rođenju, da mu se Allah smiluje. Neki kažu da je rođen 1111 hidžretske, ali je poznatije prvo mišljenje tj. da je rođen 1115 hidžretske. Učio je pred svojim ocem u mjestu Ujejna. Ovo je mjesto gdje je i ukopan, rahmetullahi alejhi. Ovo je poznato selo u Jemami u Nedždu, sjeverozapadno od Rijada. Između ovog mjesta i Rijada je razdaljina od oko 70 kilometara.

On je imam, autoritet, prvak fakiha, drugi obnovitelj, poznavaoc svih šerijatskih znanosti, vjerovjesnikovih hadisa, predanja prethodnika naslijeđenih iz generacije u generaciju, pomoćnik Šerijata Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Rođen je 1196 godine po Hidžri u gradu Der’ijji i odrastao u njemu. Znanje je sticao kod djeda Muhammeda bin Abdulvehhaba i amidža: Abdullaha, Alije i Husejna, kod Hameda ibn Nasira ibn Ma’mera.

On je hafiz, muhaddis, fakih, mudžtehid, povjerljiv, prvak hafiza. Rođen je 1200 godine po Hidžri. Bio je primjer u znanju i blagosti, hifzu i inteligenciji. Bio je veliki poznavaoc hadisa i njegovih prenosioca, njegove ocjene: vjerodostojnog, dobrog i slabog. Bio je poznavaoc fikha, tefsira i arapske gramatike. Kada je riječ o poznavanju prenosioca hadisa bio je ravan velikim hafizima. Govorio bi: “Ja bolje poznajem prenosioce hadisa od stanovnika Der’ijje.” Nije viđena osoba da je u tako ranim godinama postigaa visoki nivo znanja i plemenitih osobina mimo njega.

On je imam, autoritet, pouzdani, osoba velikih ambicija i požrtvovanosti. Rođen je u Zulfiju i sticao je znanje pred šejhom Abdur-Rahmanom b. Hasanom i šejhom Alijom b. Hasanom. Bio je dobar poznavaoc svih šerijatskih disciplina, velikog ibadeta i dugog noćnog namaza, neprestanog zikra, prevelike ljubavi za znanjem, knjigama, njihovim isčitavanjem i njihovim pisanjem.Znanje od njega su mnogi uzeli, neki od njih su: njegov sin Sa’d, šejh Abdul-Aziz, šejh Abdul-Latif, Abdullah b. Abdul-Latif, šejh Sulejman b. Suhman, šejh Omer bin Jusuf, šejh Hasan b. Husejn i mnogi drugi.

On je veliki imam, pobožnjak, zahid, razbijač novotara, otkrivač smutljivaca, čuvar vjere, autor mnogih poznatih i priznatih djela, pouzdan, hudždže. Rođen je 1267 godine po Hidžri u selu Seka’ u pokrajini Ebha. U njoj se odgajao sve do punoljetstva, a zatim je otputovao za Rijad. Tamo je uzeo znanje od šejha AbdurRahmana ibn Hasana i njegovih sinova AbdulLatifa i Abdullaha, šejha Hameda ibn Atika, šejha Hameda ibn Fariasa i drugih.

On je imam, učenjak, radnik po znanju, predvodnik muslmana u svome vremenu, isukana sunnetska sablja, borac, savjetnik. Rođen je 1225 godine po Hidžri u gradu Der’ijji i odrastao u njemu. Prije osme godine naučio je Kur’an. S roditeljima, amidžama i tetcima se odselio u Egipat. U njemu je znanje sticao pred svojim ocem i amidžom, pred šejho Abdullahom i šejhom Ibrahimom koji su tada stanovali u Egiptu, od šejha Alija b. Muhammeda, tetka Abdur-Rahmana b. Abdullaha, od egipatskih učenjaka od kojih su i muftija Džezaira Muhammed b. Mahmdu, Ibrahima el-Bejdžurija šejha Azhara, šejha Mustafe el-Ezherija i drugih.

Bio je dobar poznavalac osnova vjere i svih pitanja koja proizilaze iz njih, dobar poznavalac tefsira, osoba velikih ambicija i požrtvovanosti, velikog poznavanja sunneta, potpunog razmišljanja, velike skromnosti i ibadeta. Znanje je sticao os svoga oca Muhammeda i drugih. Bio je skroman i blag prema svima i običnim i posebnim ljudima. Njegovi skupovi su bili prepuni pravnika i učenjaka hadisa i drugih dobrih ljudi.

On je imam, pouzdani, povjerljivi, hudždžetul-islam, bogobojazni, čisti, isukana sablja protiv novotara, skromni, potpunog razmišljanja, brze spoznaje, velikog straha od Allaha, Subhanehu ve Te'ala. Nakon njegovog oca, ispod nebeskog svoda nije se mogao naći čovjek poput njega u znanju i praktikovanju toga znanja, blagosti, ponašanju, plemenitosti i uspostavljanju Allahova prava.

On je imam, autoritet, valorizator, mudžtehid, hafiz, isukana sablja, razbijač i iskorjenitelj mušebbiha, primjer selefa (prvih generacija) i uzor halefa (potonjih generacija) zahid i pobožnjak, osoba velikog dobra. Znanje je sticao od: Muhammeda b. Abdul-Vehaba, Sulejmana b. Abdul-Vehaba a književnost je preuzeo od Husejna b. Gannama i drugih. Bio je dobar poznavalac osnova vjere i svih pitanja vezanih za to, a isto tako hadisa, arapskog jezika i drugih znanosti.

On je imam, autoritet, fakih, valorizator, Šejhul-islam Abdullah b. Abdur-Rahman b. Abdul-Aziz b. Abdur-Rahman b. Abdullah b. Sultan b. Hamis Ebu-Bittin el-A'zizi. Rođen je u gradu Revda 1194. h. godine i odrastao je u njemu. U svome mjestu je uzimao znanje od šejhova Abdullaha b. Muhammeda i Muhammeda b. Abdullaha b. Tarada ed-Devserija el Hanbelija i skupio veliko znanje iz fihka. Zatim je otišao u grad Šakra'. Tamo je uzimao znanje od šejha Abdullaha b. Abdul-Aziza el-Husejna. Takođe je uzimao znanje i od šejhova Ahmeda b. Hamze b. Rašida i Hameda b. Nasira b. Ma'mera.

On je imam, autoritet, muhaddis, fakih, govornik, valorizator, alim, zahid, bogobojazni, priznati šejh Ishak bin Abdur-Rahman bin Hasan bin Muhammed bin Abdul-Vehhab. Rođen je 1276. h. godine u Rijadu. Lijepo se odgajao. Sticao je znanje pred bratom Abdul-Latifom, takođe, šejhom Abdullahom b. Abdul-Latifom, šejhom Hamedom bin Atikom, šejhom Muhammedom b. Mahmudom, šejhom Abdullahom b. Husejnom el-Mahdubom, šejhom Abdul-Azizom b. Salihom b. Muršidom.

On je imam, autoritet, pouzdan, precizan, hafiz, mudžtehid, skroman, dostojanstven, pobožan, pronicljiv, osoba prelijepog morala. Rođen je u Rijadu 1280. h. godine i lijepo se u njemu odgojio. Neke dijelove Kur'ana naučio je napamet pred svojim ocem. Znanje je sticao pred svojim bratom Abdullahom, a fikh i arapsku gramatiku pred šejhom Hamedom b. Farisom. Bio je poznat u pamćenju i inteligenciji.

On je imam, alim, autoritet, fakih, skroman i pobožan. Rođen je 1267. h. godine u Rijadu i odrastao u njemu. Znanje je sticao pred šejhom Abdur-Rahmanom b. Hasanom i njegovim šejhom Abdul-Latifom, šejhom Abdullahom b. Husejnom el-Mahdubom, šejhom Hamedom b. Atikom i drugima. Podučio se mnogim Šerijatskim disciplinama i nakon toga svoje vrijeme provodio u izlaganju korisnih predavanja i podučavanja drugih. Allah ga je poživio mnogo vremena i time dozvolio velikom broju ljudi da se okoristi od njega. Bio je lijepe građe i lijepog morala, mnogo je šutio.