Kategorija: Aqidah Datum kreiranja ponedjeljak, 16 avgust 2010 18:12 Autor Ibn Tejmijje
Kaže šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah,: "... jer ako čovjek prizna ono što Gospodar zaslužuje od sifata-svojstava i smatra da je čist od svega što je manjkavo, te prizna da je On jedini Stvoritelj svega, neće biti muvehhid niti vjernik sve dok ne posvjedoči la ilahe illallah. Tako da posvjedoči da Allah jedini posjeduje pravo na obožavanje i dok ne počne robovati Jedinom Allahu, Koji nema sudruga. Jer, ilah-bog je božanstvo koje zaslužuje da mu se čini ibadet." (Minhadžu sunne, 17133, fusnota)
I kaže: "Ispoljavanje tevhida, vjerovanje u poslanike i Sudnji dan su stvari koje za sobom obavezno povlače činjenje dobrih djela. Oni koji posjeduju ovakav iman i rade dobra djela su sretni, kako oni prvi tako i oni kasniji. Oni koji iziđu iz kruga ovog imana su mušrici i propali. Svako onaj ko u laž ugoni poslanike je mušrik, a svaki mušrik u laž ugoni poslanike. Svaki mušrik i nevjernik u poslanike je nevjernik i u Sudnji dan, i svako onaj ko ne vjeruje u Sudnji dan je nevjernik u poslanike." (Medžmu'ul fetava, 9/32)
I rekao je, Allah mu se smilovao: "Oni, ako se i pozivaju na tevhid njihov tevhid je govorni a ne praktični i ibadetski. U tevhidu s kojim su došli poslanici se mora ogledati iskreno ispovjedanje vjere i ibadeta Allahu Jedinom, Koji nema sudruga. Ovo je stvar koju oni ne znaju, tj. ne posjeduju. Tevhid koji oni zagovaraju predstavlja ta'til-nijekanje Allahovih imena i sifata a u tome je toliko kufra i zablude što vodi do najvećih uzroka širka. Pa ako bi i ispoljavali tevhid u govoru, to jest, da opisuju Allaha onako kako su ga opisali poslanici, u tom slučaju njihov tevhid ostaje bez prakse a to nije dovoljno za vječnu sreću i spas, već je nužno da obožavaju samo Allaha i da pored Njega nikoga ne uzimaju za božanstvo, a u tome se upravo ogleda značenje riječi la ilahe illallah. A šta tek reći za njih ako se zna da svojim govorom ukazuju na nijekanje Božijih sifata tj. svojstava, ne ispoljavaju tevhid i ne ispovjedaju vjeru iskreno?... Bez obzira što su neki od njih inteligentni, oštroumni, suptilni i pokazuju lijepe manire, to ih neće spasiti na Sudnjem danu ako pri sebi ne posjeduju pomenute temeljne principe i vrijednosti od: imana u Allaha, ispoljavanja tevhida, iskrenog robovanja, vjerovanja u poslanike, Sudnji dan, činjenje dobrih djela... Učeni su na stepenu vladara, međutim, ni jednom od njih to neće ništa koristiti ako ne budu obožavali Jedinog Allaha, Koji nema sudruga, i dok ne povjeruju u poslanike i Sudnji dan. To su međusobno povezane stvari. Tako onaj ko obožava jedino Allaha mora vjerovati u Njegove poslanike i Sudnji dan kako bi zaradio nagradu. U protivnom biće od onih kojima je zaprijećeno vječnom kaznom, ako mu poslanici dostave dokaz." (Medžmu' fetava, 9/35-38)