Kategorija: Aqidah Datum kreiranja srijeda, 04 avgust 2010 11:44 Autor Administrator
Živimo u vremenu u kome se dešavaju mnoga iskušenja i razilaženja, vremenu u kome mnogi svjesno ili nesvjesno mijenjaju Allahovu vjeru i tumače je onako kako im to njihove strasti nalažu. Još je teže iskušenje za roba onda kada ovakva tumačenja dolaze od odnih koji su obukli odore učenih i koji Allahove ajete mijanjaju za ono što malo vrijedi. Zbog toga je od životne važnosti pravilno tumačenje i shvatanje Kur'ana tj. shvatanje na način na koji su to radile i u životu sprovodile prve generacije muslimana. U hadisu - koji je sahih - se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolja generacija je ona u kojoj sam ja, zatim oni koji su poslije njih a zatim oni koji su poslije njih.”
U pogledu ajeta:
فَإِن تَابُواْ وَأَقَامُواْ ٱلصَّلَوٰةَ وَءَاتَوُاْ ٱلزَّڪَوٰةَ فَإِخۡوَٲنُكُمۡ فِى ٱلدِّينِۗ
"Ali ako se oni budu pokajali, i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri." (prevod značenja sure Et-Tevbe, 11)
su se prve generacije složile da se pomenuta tevba odnosi na odricanje od širka i mušrika, napuštanje ibadeta tagutima u liku kipova, kamenja, ljudi i svega drugog što se obožava mimo Allaha.
Hafiz Ibn Kesir u svom tefsiru, kao komentar na ovaj ajet kaže:
"Rekao je Enes: "Njihovo je pokajanje jeste: napuštanje kipova, prihvatanje pokornosti Njihovom Gospodaru, obavljanje namaza i davanje zekata."
Imam Begavi u pogledu značenja riječi "pa ako se pokaju", kaže:
"To jeste, da se pokaju od širka, a riječi „braća su vam po vjeri“ znače njih sljeduje i na njih se odnosi ono što vas sljeduje i što se na vas odnosi.“
Imam Ebu Džafer b. Džerir et-Taberi kaže:
„Prenosi se od Rebi'e b. Enesa da je rekao: „Onaj ko napusti dunjaluk a iskreno je ispovjedao vjeru Allahu Jedinom i samo Njemu činio ibadet i ne bude Mu širk činio, takav napušta dunjaluk u Allahovom zadovoljstvu.“ Kaže: „Enes je rekao: „To je Allahova vjera s kojom su dolazili poslanici i dostavljali je ljudima od svoga Gospodara prije nego se pojavio nered i strasti. Potvrda toga je u Allahovoj Knjizi i to u ajetu koji je među zadnjim objavljen: „Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru.“ Njihova tevba se ogleda u napuštanju idola, obožavanju Allaha, obavljanju namaza i davanju zekata.
Imam Taberi u pogledu riječi Uzvišenog „pa ako se pokaju", kaže:
„To jest, ako se povrate od činjenja širka Allahu i nijekanja Muhammedova poslanstva ka Allahovoj Jednoći i iskrenom obožavanju samo Njega mimo drugih (lažnih) božanstava, te da iskreno priznaju Muhammedovo, sallallahu alejhi ve selleme, poslanstvo“
Kurtubi u pogledu ovog ajeta kaže:
„To jest ako se pokaju od širka i čvrsto prihvate propise islama time postaju vaša braća po vjeri. Dalje kaže Kurtubi: „Ibn Abbas, radijAllahu anhu, kaže da je ovaj ajet učinio krv pripadnika kible svetim.“
U vjerodostojanom hadisu se kaže da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: „Onaj ko kaže 'La illahe illAllah' i zaniječe sve što se obožava mimo Allaha, njegov imetak i krv su zabranjeni a obračun mu je kod Allaha.“ Otuda Ibn el-Arabi u svojoj knjizi Ahkamul-Kur'an kaže: „Kur'an i sunnet jedan drugog slijede i nadopunjuju,“ u smislu da ovaj hadis - kao i slični hadisi na ovu temu – u stvari tumačenje ajeta „pa ako se pokaju". Imam Buharija je jedno poglavlje u svom sahihu oslovio sljedećim naslovom: „PA AKO SE POKAJU I BUDU MOLITVU OBAVLJALI I ZEKAT DAVALI, OSTAVITE IH NA MIRU.“ Zatim je naveo sened preko Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne izgovore 'La illahe illAllah' i dok ne budu obavljali namaz i davali zekat. Kada to urade time su od mene zaštitili svoje živote i imetke osim kada to zahtjeva pravo islama a račun će polagati Allahu.“
Hafiz Ibn Hadžer El-Askalani je rekao:
„Hadis je došao kao pojašnjenje ajeta jer se pod tevbom ovdje misli na povratak iz kufra u krug tevhida, tako da tefsir ovog ajeta predstavlja hadis: „Dok ne posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik.“ (Fethul-bari, 1/94-95)
Imam Ševkani kaže:
„Samo formalno izgovaranje šehadeta 'La illahe illAllah' bez rada po njegovom značenju ne predstavlja ništa za islam. Da neko od pripadnika džahilijjeta izgovori šehadet a zatim nastavi obožavati svoje kipove to ne bi predstavljalo prelazak na islam.“ I još kaže: „Nema sumnje da onaj ko izgovori 'La illahe illAllah' i ne uradi nešto što bi se suprostavljalo značenju tevhida, takav se smatra muslimanom zaštićene krvi i imetka, ako dođe sa ruknovima islama koji su spomenuti u hadits: „Naređeno mi je da se borim...“ Zatim, treba reći da onaj ko izgovori šehadet pa umre prije nego što uspije uraditi neki od islamskih ruknova, obaveza je takvog svrstati u muslimane na osnovu onog što je potvrdio svojim jezikom, i obaveza je obavijestiti o njegovom islamu onoga ko se protiv njega želi boriti. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio Usamu zbog čovjeka kojeg je u borbi ubio a koji je prije pogibije izgovorio šehadet. A što se tiče onih koji izgovore riječi tevhida (šehadet) a zatim urade djela koja se suprostavljaju tevhidu, kao što je npr. vjerovanje u pogledu mrtvaca (onih koji veličaju i obožavaju kaburove), nema sumnje da njihovo stanje očituje suprotnost spram onog što su izrekli svojim jezicima od potvrde tevhida. Kada bi puko izgovaranje riječi tevhida značilo ulazak u islam i izlazak iz kruga nevjerstva, bez obzira da li onaj ko je to izgovorio radi ono što se slaže sa riječima tevhida ili se suprostavlja, onda bi tako nešto koristilo židovima unatoč njihovim riječima da je Uzejr Allahov sin. Da je to tako, a nije, onda bi takav odnos koristio i kršćanima unatoč njihovim riječima da je Mesih Allahov sin. Da je tako, koristilo bi i munaficima koji svojim jezicima govore ono što nije u njihovim srcima.“
(Ed-dur nedid fi ihlasi kelimati tevhid)