Kategorija: Aqidah Datum kreiranja utorak, 27 juli 2010 22:43 Autor Šejh AbduRahman b. Hasan
Šejh Abdu Rahman b. Hasan, Allah im se obadvojici smilovao, kaže: Dvije su vrste kufra:
Kufr koji izvodi iz vjere a njega postoji pet vrsta:
1. Kufr negiranja ili utjerivanja u laž. Dokaz tome su Allahove riječi:
وَمَنۡ أَظۡلَمُ مِمَّنِ ٱفۡتَرَىٰ عَلَى ٱللَّهِ ڪَذِبًا أَوۡ كَذَّبَ بِٱلۡحَقِّ لَمَّا جَآءَهُ ۥۤۚ أَلَيۡسَ فِى جَهَنَّمَ مَثۡوً۬ى لِّلۡڪَـٰفِرِينَ
"Ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmišlja laži ili poriče istinu koja mu dolazi? I zar nevjernicima nije mjesto u Džehennemu?" (prevod značenja sure El Ankebut, 68)
2. Kufr odbijanja i oholosti sa vjerovanjem. Dokaz su riječi Uzvišenog:
وَإِذۡ قُلۡنَا لِلۡمَلَـٰٓٮِٕكَةِ ٱسۡجُدُواْ لِأَدَمَ فَسَجَدُوٓاْ إِلَّآ إِبۡلِيسَ أَبَىٰ وَٱسۡتَكۡبَرَ وَكَانَ مِنَ ٱلۡكَـٰفِرِينَ
"A kad rekosmo melecima: 'Ničice padnite Ademu!’, oni ničice padoše svi izuzev Iblisa. On ne htjede, uzoholi se i postade nevjernik." (prevod značenja sure El Bekare, 34)
3. Kufr sumnje, što je istovremeno kufr pretpostavljanja. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
وَدَخَلَ جَنَّتَهُ ۥ وَهُوَ ظَالِمٌ۬ لِّنَفۡسِهِۦ قَالَ مَآ أَظُنُّ أَن تَبِيدَ هَـٰذِهِۦۤ أَبَدً۬ا (٣٥) وَمَآ أَظُنُّ ٱلسَّاعَةَ قَآٮِٕمَةً۬ وَلَٮِٕن رُّدِدتُّ إِلَىٰ رَبِّى لَأَجِدَنَّ خَيۡرً۬ا مِّنۡهَا مُنقَلَبً۬ا (٣٦) قَالَ لَهُ ۥ صَاحِبُهُ ۥ وَهُوَ يُحَاوِرُهُ ۥۤ أَكَفَرۡتَ بِٱلَّذِى خَلَقَكَ مِن تُرَابٍ۬ ثُمَّ مِن نُّطۡفَةٍ۬ ثُمَّ سَوَّٮٰكَ رَجُلاً۬ (٣٧) لَّـٰكِنَّا۟ هُوَ ٱللَّهُ رَبِّى وَلَآ أُشۡرِكُ بِرَبِّىٓ أَحَدً۬ا
"I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: "Ne mislim da će ovaj ikada propasti, i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno će nešto bolje od ovoga naći.I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: "Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zamlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potupnim čovjekom učinio? Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga." (prevod značenja sure El Kehf, 35 – 38)
4. Kufr okretanja leđa istini. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
وَٱلَّذِينَ كَفَرُواْ عَمَّآ أُنذِرُواْ مُعۡرِضُونَ
"... ali nevjernici okreću glave od onoga čime se opominju." (prevod značenja sure El Ahkaf, 3)
Peta vrsta: Kufr licemjerstva. Dokaz za njega su riječi Uzvišenog:
ذَٲلِكَ بِأَنَّہُمۡ ءَامَنُواْ ثُمَّ كَفَرُواْ فَطُبِعَ عَلَىٰ قُلُوبِہِمۡ فَهُمۡ لَا يَفۡقَهُونَ
"To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zapečaćena, pa ne shvaćaju." (prevod značenja sure El Munafikun, 3)
Druga vrsta kufra je mali kufr koji ne izvodi iz vjere a to je kufr negiranja blagodati. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
وَضَرَبَ ٱللَّهُ مَثَلاً۬ قَرۡيَةً۬ ڪَانَتۡ ءَامِنَةً۬ مُّطۡمَٮِٕنَّةً۬ يَأۡتِيهَا رِزۡقُهَا رَغَدً۬ا مِّن كُلِّ مَكَانٍ۬ فَڪَفَرَتۡ بِأَنۡعُمِ ٱللَّهِ فَأَذَٲقَهَا ٱللَّهُ لِبَاسَ ٱلۡجُوعِ وَٱلۡخَوۡفِ بِمَا ڪَانُواْ يَصۡنَعُونَ
"Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila ukusna hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah." (prevod značenja sure En Nahl, 112)
Što se tiče licemjerstva (nifaka) njega su dvije vrste: ubjeđenja i djela.
Što se tiče ubjeđenja njega postoji šest vrsta: Negiranje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, negiranje nečega od onoga sa čime je došao Poslanik, osjećaj mržnje prema Poslaniku, ili osjećaj mržnje prema nečemu sa čime je došao Poslanik, osjećaj radosti u vremenu kada Poslanikova vjera slabi i nemar u ukazivanju pomoći Poslanikovoj vjeri. Onaj ko počini jednu od ovih šest vrsta licemjerstva je stanovnik najdubljeg ponora Vatre.
Što se tiče licemjersta u djelima njega postoji pet vrsta, a dokaz tome su Poslanikove, sallallau alejhi ve selleme, riječi: Znak munafika se opetuje u pet stvari: Kada govori laže, kada obeća slaže, kada mu se nešto povjeri iznevjeri, kada se svađa griješi i kada se dogovori prevari.
Utječemo se Allahu od licemjerstva i sumnjičavosti i lošeg ponašanja, i Allah najbolje zna.
Medžmuatu tevhid, str. 464 – 465.