Kategorija: Aqidah Datum kreiranja subota, 03 juli 2010 12:41 Autor šejh Hamed b. Nasir
Znameniti imam, šejh Hamed b. Nasir, rahimehullahu teala, je rekao:
Onaj ko negira da su dove upućene mrtvima i traženje pomoći od njih u nedaćama Veliki širk, reći će mu se: Obavijesti nas ti o tome širku kojeg je Allah tako istakao i rekao da ga neće oprostiti? Zar misliš da će nam ga Allah ovako izričito zabraniti a onda da nam ga neće pojasniti? Poznato je da je Allah objavio Knjigu kao pojašnjenje za sve postojeće i kao milost i uputu i radosnu vijest muslimanima.
Širk i njegovo pojašnjenje su najveličanstvenije stvari koje su pojašnjene u Allahovoj Knjizi.
Allah Subhanehu ve Te'ala nas je obavijestio da je upotpunio vjeru i usavršio svoju blagodat, te nam je zadovoljan da nam islam bude vjera. Kako je onda moguće da se izostavi pojašnjenje širka koji predstavlja najveći grijeh koji se može učiniti u smislu nepokornosti Allahu Subhanehu ve Te'ala? Ako bi čovjek poslušao i razmislio o Kur'anu u njemu bi našao uputu i lijek:
وَمَن لَّمۡ يَجۡعَلِ ٱللَّهُ لَهُ ۥ نُورً۬ا فَمَا لَهُ ۥ مِن نُّورٍ
"... a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati." (prevod značenja sure En Nur, 40)
Također kaže: Allah nam je naredio da Njemu upućujemo dovu i da od Njega tražimo potrebe, naredio nam je da Ga prizivamo iz straha i nade. Pa kada čovjek čuje riječi:
وَقَالَ رَبُّكُمُ ادْعُونِي أَسْتَجِبْ لَكُمْ
"Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!" (prevod značenja sure Gafir, 60)
Ili kada Uzvišeni kaže:
ادْعُواْ رَبَّكُمْ تَضَرُّعًا وَخُفْيَةً
"Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome." (prevod značenja sure El A’raf, 55)
Pokorit će se Allahu i samo Njega prizivati, pred Njega će iznijeti svoju potrebu, molit će ga ponizno i tajno. Poznato je da je ovo ibadet. Pa će se reći da ako u tom trenutku bude prizivao vjerovjesnika, meleka ili dobrog čovjeka, da li je u ovom ibadetu počinio širk? Morat će priznati ovo jer u suprotnom može prkostiti i oholiti se.
Također će se reći da kada Allah kaže:
فَصَلِّ لِرَبِّكَ وَٱنۡحَر
"... pa klanjaj Gospodaru svome i kurban kolji." (prevod značenja sure El Kevser, 2)
Pa ako se pokoriš Allahu i zakolješ kurban radi Njega, da li je to ibadet? Morat će reći da jeste. Pa će mu se reći: Ako zakolješ radi stvorenja kao što je vjerovjesnik, melek ili neko drugi, da li si u ovom ibadetu počinio širk? Morat će priznati ovo jer u suprotnom može prkostiti i oholiti se. Isto tako sedžda je ibadet pa ako je učini nekom mimo Allaha počinio je širk.
Poznato je da je Allah Subhanehu ve Te'ala u Svojoj Knjizi spomenuo zabranu upućivanja dove nekom drugom osim njemu, a mnogo je tekstova u Kur'anu koji govore o tome, više nego što je spomenuta zabrana činjenja sedžde nekom mimo Allahu.
Pa ako neko učini sedždu pred kaburom vjerovjesnika, vladara ili dobrog čovjeka, neće se sumnjati u njegov kufr, zato što je pripisao Allahu ortaka u ibadetu. Reći će se da su sedžda, kurban i dova ibadet. Onda kakva je razlika između sedžde, klanja i između dove jer su to sve ibadeti, a dova je ibadet? Šta je dokaz da su sedžda nekom drugom mimo Allahu i klanje nekom drugom mimo Allahu veliki širk, a da je dova upućena nekome u onome što nemože učiniti osim Allah, mali širk?
Također će se reći da su učenjaci svih mezheba spomenuli - u poglavlju propisa koji se odonose na otpadnike od vjere - mnoge vrste (velikog) kufra (velikog širka) a svaka vrsta biva uzrokom ohalaljivanja krvi i imetka*. Ali ni o jednoj vrsti nisu govorili kao što su govorili o dovi. Čak što više nije nam poznato da je i jedna vrsta kufra i otpadništva spomenuta više u tekstovima nego što je spomenuta dova upućena nekom drugom mimo Allaha, u smislu zabrane i upozoravanja de se to ne učini a i kao prijetnja za počinioca.
*čovjek činjenjem velikog širka gubi automatski ime islama ali pitanje ohlaljivanja njegovog imetka i krvi se veže sa dolaskom argumenta do njega, op. adm.