Kategorija: Aqidah
U hadisu kojeg bilježi imam Muslim u svome Sahihu se kaže da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Onaj ko kaže 'la ilahe illallah' i nepovjeruje (učini kufr) u sve ono što se obožava mimo Allaha, njegov imetak i krv su zabranjeni."
Šejh Muhammed b. AbdulVehab je u djelu „Kitabu tevhid“ spomenuo da je ovo (gorespomenuti hadis) nešto najveličanstvenije što pojašnjava značenje la ilahe illallah.
Jer izgovaranje šehadeta nije učinio zaštitnim za krv i imetak, niti čak spoznaju njihovog značenja sa izgovaranjem, niti čak potvrdu toga, niti čak samo to što se Allah priziva mimo svakog drugog i Koji nema ortaka, ili čak što više njegov imetak i krv neće biti zaštićeni sve dok tome ne doda nevjerovanje u ono što se obožava mimo Allaha (tj. kufr u taguta, op. adm). A ako posumnja onda njegovi imetak i krv nisu haram... itd.
Značenje ovog uslova (kufra u taguta) je da se bude ubijeđeno u nevalidnost ibadeta svemu drugom mimo Allaha. Te da svako onaj ko usmjeri nešto što je samo od Allahovog prava nekom drugom on je mušrik i da je zalutao je. Te da sve ono što se obožava mimo Allaha od kaburova i sličnih mjesta, jeste produkt neznanja mušrika i njihovih izmišljotina. Onaj ko im to odobri ili ko posumnja u to da li su u pravu ili ne, ili posumnja u nevalidnost onoga na čemu su onda on nije od pripadnika tevhida, makar i izgovarao riječi: La ilahe illallah, ili makar i on sam ne obožavao nikoga osim Allaha.
Kitabu Tevhid