Kategorija: Aqidah Datum kreiranja nedjelja, 16 maj 2010 18:20
Šejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul Vehab, Allah im se smilovao, kaže: Kada je Šejh Tekkijjuddin, rahimehullah, bio upitan o borbi protiv Tatara i pored toga što izgovaraju šehadet i zbog toga što tvrde da su sljedbenici islama, rekao je:
Svaka skupina od ovog naroda ili neko drugi, ko se ne pridržava nekog od islamskih očitih – mutevatir - propisa, protiv njih je obaveza povesti borbu sve dok se u cjelosti ne budu pridržavali propisa, makar oni izgovarali šehadet i makar se pridržavali nekih od propisa. Isto onako kao što se Ebu Bekr radijAllahu anhu sa ashabima borio protiv onih koji su odbili dati zekat.
Nakon toga su se učenjaci složili, iako je prethodila rasparava između Omera radijAllahu anhu i Ebu Bekra radijAllahu anhu, te su se ashabi složili oko borbe za prava islama postupajući po Kur'anu i sunnetu.
Također, od Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem su potvrđeni hadisi u deset različitih vezija o naredbi borbe protiv haridžija. Obavještavajući da se radi o najgorim stvorenjima i pored toga što kaže:„Vi ćete omalovažavati vaš namaz pored njihovog namaza i vaš post pored njihovog posta.“ Što je značilo da puka zaštita islamom bez pridržavanja islamskih propisa nije razlog koji će dokinuti borbu. Nego je borba postojana sve dok se ne uspostavi vjera u cjelosti radi Allaha. I dok ne nestane smutnje, a dok se vjera uspostavlja radi nekoga mimo Allaha onda borba ostaje kao obaveza.
Bilo koja skupina da odbije obavljati neki od obaveznih namaza, ili posta, hadža ili pridržavanja zabrane svetosti krvi, imetka, zabrane opojnih pića, bluda, lutrije, braka sa mahremima, ili pridržavanja džihada protiv nevjernika, ili propisivanja džizje kitabijama ili nešto drugo mimo ovoga što je obavezno pridržavati ga se u vjeri, ili radi harama za koje nema niko opravdanje da ih negira ili izostavi, ili zbog kojih će pojedinac ako ih negira biti kafir, borba će se vodit protiv one skupine koja ih se odbije pridržavati makar ih priznavali. Ovo je nešto za što se nezna neslaganje među učenjacima (tj. ovo je idžma', op.adm.). Međutim učenjaci se razilaze po pitanju borbe protiv skupine koja izostavi neki od sunneta kao što su dva rekata sabahaskog sunneta, ezan ili ikamet po onima koji ih ne smatraju obaveznima i slično tome od znamenja vjere, da li će se protiv takve skupine voditi borba ili ne?
Što se tiče spomenutih obaveza i harama i tome sličnog među učenjacima nema razilaženja u obavezi borbe protiv onih koji odbiju pridržavati ih se. Po učenjacima oni ne spadaju u skupine odmetnika koji su se usprotivili protiv vođe i koji su mu odbili pokornost. Kao što su stanovnici Šama učinili sa vođom pravovjernih Alijom b. Ebu Talibom radijAllahu anhu jer su izašli iz okvira pokornosi određenom vođi. Ili su se usprotivili protiv njega sa ciljem da mu oduzmu namjesništvo. Dok su gore spomenuti izašli van islama. Poput onih koji su odbili dati zekat. Ili poput haridžija koji su se borili protiv Alije b. Ebu Taliba radijAllahu anhu. Zbog toga se njegova, da je Allah sa njim zadovoljan, biografija razlikuje u borbi protiv stanovnika Basre i Šama i u borbi protiv pristalica pobune u Nehrevanu. Njegova biografija u borbi protiv šamljanja i basrijaca je bila poput one brata sa bratom. Dok se protiv haridžija uveliko razlikovala. Od Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem su potvrđeni tekstovi koji su ukazali na ono u čemu su ustrajali ashabi od konsenzusa u Ebu Bekrovoj radijAllahu anhu borbi protiv onih koji su odbili dati zekat i Alijinoj borbi protiv haridžija.
Kraj njegovog govora rahimehullah.
Razmisli, Allah ti se smilovao, o direktnom značenju ove fetve od ovog imama da onaj ko odbije pridržavati se nekog od islamskih šerijatskih očitih propisa kao što je pet namaza, posta, zekata, hadža ili ostavljanja zabrana kao što su blud, svetost krvi i imetka, ili konzumiranja opojnih pića i droga, i sličnog tome, da je obavezno boriti se protiv one skupine koja odbije pridržavati se ovoga spomenutog sve dok se u cjelosti ne uspostavi vjera radi Allaha i dok se ne budu pridržavali svih islamskih propisa. Makar se oni pored toga pridržavali šehadeta i nekih šerijatskih propisa. Te da je ovo nešto oko čega su se složili pravnici svih skupina, od ashaba pa onih poslije njih, kao i to da je ovo postupanje po Kur'anu i sunnetu.
Jasno ti je da puka zaštita islamom, bez pridržavanja islamskih propisa, nije razlog dokidanja borbe. Te da će se protiv njih voditi borba kao protiv kufra i odpadništva od islama. Što je rekao u svojoj fetvi na kraju: oni po mišljenu učenjaka nisu kao odmetnici koji su odbili pokornost imamu, nego su otpadnici od islama kao što su oni koji su odbili dati zekat. Allah najbolje zna.
Šejh, rahimehullah, na kraju govora kada govori o kufru onih koji su odbili dati zekat kaže: Ashabi nisu govorili: Da li ti priznaješ da je on obavezan ili ne?
Ovo nikada nije primjećeno kod ashaba, nego je Es Siddik Omeru radijAllahu anhu rekao: Tako mi Allaha kada bi mi odbili dati jare koje su davali Allahovom poslaniku sallallahu alejhi ve sellem ja bi se borio protiv njih sve dok ga ne dadnu.