Imami Tewhida

Poziv u Tevhid Allahovih poslanika i vjerovjesnika

Ažurirano Četvrtak, 25 Mart 2010 Srijeda, 10 Mart 2010

Zaista je u Kur’anskim kazivanjima o Allahovim poslanicima i vjerovjesnicima velika pouka i poruka. Oni su iskreni Allahovi robovi, koji su na putu pozivanja u Allahovu vjeru trpili iskušenja, uvrede, mučenja i progone, a na plećima su nosili su veliki zadatak i emanet; dostavljanje Allahove Subhanehu ve Te’ala vjere. To su oni koji su bili najljepših osobina a istodobno su imali najveće znanje o Allahu Subhanehu ve Te’ala, bili su čvrsti u imanu i iskreni u ibadetu. Uzvišeni Gospodar je spomenuo neke od Njegovih poslanika i vjerevjesnika a neke ne, kao što kaže Uzvišeni: “Mi smo slali poslanike i prije tebe (Muhammede). O nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima nismo.” (prijevod značenja sure El-Mu’min, 78)

I kaže Uzvišeni: “U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni”. (prijevod značenja sure Jusuf, 111)

Svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici - od Adema alejhisselama pa do Muhammeda sallallahu alejhi ve selleme -  su dolazili sa jednom istom porukom i pozivom a to je relizacija Tevhida kroz odbacivanje svih lažnih božanstava i vjerovanje u Jedinog Allaha, Koji nema sudruga. Ummeti su pozvani da se ostave robovanja tagutima a da udju u robovanje i pokornost Stvoritelju, Allahu Azze ve dželle.

Kaže Uzvišeni: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ”Allahu ibadet činite, a taguta se klonite!” (prijevod značenja sure En-Nahl, 36)

Pogledajmo kroz nekoliko primjera kako je Allah Subhanehu ve Te’ala u Svojoj Knjizi opisao poziv u Tevhid svojih odabranih robova. Komentari ispod ajeta su od poznatog mufessira Ibn Kesira, rahimehullah, iz njegovog tefsira.

Poziv Ibrahima alejhisselam

“A kad Ibrahim reče svome ocu Azeru: ”Zar kumire smatraš bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi.” (prijevod značenja sure El-En’Am, 80)

U ajetu se govori da je Ibrahim, alejhisselam  savjetovao svoga oca da ne obožava kipove i to mu zabranjivao, ali se on toga nije kanio. "A kad Ibrahim reče ocu svome Azeru: 'Zar lažna božanstva smatraš bogovima?!'", tj. zar kip smatraš Bogom koga ćeš obožavati mimo Allaha. "Vidim da ste i ti i narod tvoj", koji slijedi tvoj put "u pravoj zabludi", tj. da tumarate i uopše ne znate kuda idete. Nalazite se u zabuni i neznanju.

“I narod njegov se s njim raspravljao. ”Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?” – reče on. ”Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, biće samo ono što Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvaća sve. Zašto se ne urazumite?” (prijevod značenja sure El-An’am, 80)

Allah, Subhanehu ve Te’ala,  obavještava nas o Svom miljeniku Ibrahimu, alejhisselam, da je on, kada ga je njegov narod pokušao razuvjeriti u pogledu Tevhida, koji je on zagovarao, jer su se povodili za pojedinim sumnjama, rekao: "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" - reče on, tj. vi se sa mnom raspravljate o Allahu, a On mi je pokazao istinu i uputio me k njoj i ja sam siguran u to. Pa kako da se, onda, obazirem na vaše netačne tvrdnje i neosnovane sumnje? "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit će samo ono što Gospodar moj bude htio", tj. jedan je od dokaza neispravnosti vaših tvrdnji to da bogovi koje vi obožavate nisu u stanju učiniti ništa i ja ih se uopše ne bojim. A ako su oni u stanju bilo šta uraditi, pa neka to učine prema meni i to što prije. "...bit će samo ono što Gospodar moj bude htio", tj. niko ne može nanijeti štetu niti koristiti osim Allaha, Subhanehu ve Te’ala. "Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve", tj. Svojim znanjem je obuhvatio sve što postoji i Njemu se ništa ne može sakriti. "Zašto se ne urazumite?" - u onome što sam vam objasnio. Zar nećete shvatiti da su vaši bogovi lažni, te se kanite njihovog obožavanja?

”Allahu jedino ibadet činite” – govorio je on narodu svome – ”i Njega se bojte, to vam je bolje, da znate. Vi, mimo Allaha, lažnim božanstvima ibadet činite i laži smišljate. Oni kojima vi, mimo Allaha, ibadet činite ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha tražite i Njemu ibadet činite i Njemu zahvalni budite! – Njemu ćete se vratiti.” (prijevod značenja sure El-‘Ankebut, 17)

”Vi ste” – reče on – ”mimo Allaha druga lažna božanstva prihvatili da biste u životu na ovome svijetu međusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati, vatra će vaše boravište biti, i niko vam u pomoć neće moći priteći.” (prijevod značenja sure El-‘Ankebut, 25)

On se obraća svome narodu koreći ga zbog loših postupaka, jer obožava lažna božanstva tj. uistinu je uzeo ove bogove da bi oni bili predmet njegove medjusobne pažnje i prijateljstva. "a poslije, na Sudnjem danu" ljubav će se preokrenuti u srdžbu, zatim "jedni drugih ćete se odricati", tj. negirat ćete ono što je bilo medju vama. "jedni druge će te proklinjati", tj. oni koji su slijedili proklinjat će one koje su slijedili i obratno.

“A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: ”Nemam ja ništa s onima kojima vi (mimo Allaha) ibadet činite, ja činim ibadet samo Onome koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati.” On učini riječi Tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali.” (sura Ez-Zuhruf, 27-28)

Te su riječi: LA ILAHE ILLALLAH. Ibrahim alejhisselam ih u amanet predade svom potomstvu da njima predvodjen bude, od potomaka njegovih, onaj koga Uzvišeni Allah uputi, "da bi se vratili", tj. prišli riječima La ilahe illallah, koje su sušti monoteizam – svaki ibadet i svako robovanje pripada samo Uzvišenom Allahu.

“Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: ”Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima vi, umjesto Allahu, ibadet činite; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!” (prijevod značena sura El-Mumtehine, 4)

"…kad su narodu svome rekli: 'Mi sa vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima vi , umjesto Allahu, ibadet činite; mi vas se odričemo'", tj. vaše vjere i vašeg životnog puta, "i neprijateljstvo i mržnja će se izmedju nas stalno javljati…", tj. neprijateljstvo i mržnja izmedju nas su sada ispoljene i trajat će sve dok ne budete vjerovali. Mi ćemo vas se uvijek odricati i uvijek prezirati. "…sve dok ne budete u Allaha, Jedinog, vjerovali", tj. sve dok ne posvjedočite da je Allah Jedan, i dok samo Njega ne budete obožavali, nikoga Mu kao druga ne pripisujući. Takodjer, dok ne odbacite sva lažna božanstva koje uz Njega obožavate.

Nuh, alejhisselam

”O narode moj” – govorio je on – ”ja vas otvoreno opominjem: Allahu ibadet činite i Njega se bojte i meni poslušni budite.” (prijevod značenja sure Nuh,2)

“Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. ”O narode moj” – govorio je on – Allahu samo ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!”  A glavešine naroda njegova su odgovarale: ”Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi.” ”O narode moj” – govorio je on – ” nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova.” (prijevod značenja sure El-A’raf, 59-61)

Izuzev poslanika koji su ubijani, ni jedan drugi poslanik nije pretrpio toliko muka od svog naroda koliko je pretrpio Nuh. Od Adema do Nuha, alejhisselam, proteklo je deset generacija, i sve su one živjele po islamu. A taguti su se počeli obožavati postepeno: kada su pomrli neki dobri ljudi, ostali su napravili džamije na njihovim kaburovima i postavili njihove slike u njima, da bi se prisjećali njih i njihovog ibadeta i da bi ih uzimali kao uzor. Nakon nekog vremena oni na osnovu tih slika naprave kipove, pa ih, nakon još jednog perioda, počnu obožavati. A nazvali su ih po imenima tih dobrih ljudi: Vedd, Suva´, Jegus, Je´uk i Nesr. I kada je to prevršilo, Uzvišeni Allah – Kome pripada hvala i svako dobro - posla Svoga poslanika Nuha, koji ih pozva obožavanju Jedinog Allaha, Koji nema sudruga. Tako im on reče: "O narode moj, Allahu robujte vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!"

“I Nuha poslasmo narodu njegovu. ”Ja sam tu” – govorio je on – ”da vas otvoreno opominjem, da se ne činite ibadet nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plašim za vas patnje na Nesnosnom danu.” (prijevod značenja sure Hud, 26)

Hud alejhisselam

”O narode moj” – govorio je on (Hud) - ”Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?” (prijevod značenja sure El-A’raf, 65)

“O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i daće vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mušrici (mnogobošci)!” (prijevod značenja sure Hud, 52)

Allah Uzvišeni kaže: ″Mi smo poslali ′Adu, brata njihova, Huda′″, koji im je naredio da samo Allaha, Koji nema druga, priznaju, zabranjujući im obožavanje kipova, koje su sami izmislili i lažno ih nazvali bogovima. On im je saopšio da on od njih za ove upute i savjete, koje im prenosi od Allaha, ne traži nikakvu nagradu. On se nada samo Allahovoj nagradi. Pa shvatate li ko vas poziva za vaše dobro na ovome i na budućem svijetu, bez ikakve nagrade.

Šuajb alejhisselam

“A Medjenu – njegova brata Šuajba. ”O narode moj” – govorio je on – ”Allahu samo ibadet činite, vi drugog boga osim njega nemate.” (prijevod značenja sure El-A’raf, 85)

Allah Uzvišeni kaže: ″Poslali smo i Medjenu″, koji su bili arapsko pleme i nastanjivali krajeve Hidžaza i Šama - prema približnom značenju njihovog mjesta, po kome su bili poznati, a koje se zove Medjen. Allah im je Uzvišeni poslao Šuajba, koji je medju njima bio najugledniji. Zato On kaže: "...brata njihova Šuajba", koji im je naredjivao da samo jednog Allaha, koji nema druga, obožavaju i da krivo na litru i na vagu ne mjere. "Vidim da u obilju živite", tj. vidim obilje u vašem životu, pa se bojim da vam ne bude oduzeto to što imate, zbog kršenja Allahovih zabrana.

Jusuf alejhisselam

”To je samo dio onoga čemu me naučio Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji onaj svijet ne priznaje, i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim.

To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna. O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni?

Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši – Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna."

(prijevod značenja sure Jusuf, 37-40)

Jusufu alejhisselam, je govorio ostalim zatvorenicima:  "…i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba..." "…nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima." To je potvrda Allahove jednoće, da nema drugog boga osim Njega i da Mu nema saučesnika. Allahova je milost što nam je to objavio i naredio. Njegova je milost prema ostalom svijetu što nas je učinio pozivačima ljudi na to. "…ali većina ljudi nije zahvalna", tj.većina ljudi ne shvata Allahove blagodati slanja ljudima poslanika i njihovog slijedjenja u svemu što im naredjuju i zabranjuju.

Pošto je Jusuf, alejhisselam, u karakteru dvojice mladića vidio sklonost i želju da prihvate dobro i da ga poslušaju, odlučio ih je pozvati u Tevhid - vjeru u Jedinog, Moćnog Allaha, tumačenjem njihovih snova, jer je takvo pokazivanje vjere bilo vrlo značajno, pa je počeo s njima razgovarati: "O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznovrsni bogovi, ili Allah, Jedini i Svemoćni?", tj. čijoj je moći, veličini i vlasti podvrgnuto sve što postoji - ili ta božanstva koja štujete i koja bogovima nazivate? Ta imena, koja su im nadjenuli preci vaši, koja ste vi naslijedili od njih, nemaju nikakva dokaza i uporišta kod Allaha. Allah Uzvišeni zato kaže: "Oni kojima vi, mimo Njega,ibadet činite, samo su imena koja ste nadjenuli, vi i preci vaši. Allah o njima nikakve dokaze nije objavio."

Zatim im saopšava: "Sud pripada jedino Allahu", Koji ima apsolutnu volju i vlast: "a On je naredio da se ibadet upućuje samo Njemu". Zatim Uzvišeni kaže: "To je jedina prava vjera″, tj. to je vjera u koju vas pozivam, vjera Tevhida - Allahove Jednoće i iskrenog djela Allahu. To je prava vjera, koju On voli i s kojom je zadovoljan, "ali većina ljudi ne zna", tj. zbog toga ih je većina mušrika.

Musa alejhisselam

“Musa reče narodu svome: ”Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, Zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali.” (prijevod značenja sure El-A’raf, 128)

“I Musa još reče: ”Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji – pa, Allah, doista, ni o kome nije ovisan i On je jedini hvale dostojan.” (prijevod značenja sure Ibrahim, 8)

Isa alejhisselam

“Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: ’Ibadet činite samo Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.” (prijevod značenja sure El-Ma’ide, 117)

“A kad je Isa očita znamenja donio, on je rekao: ”Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko čega se razilazite. Zato se Allaha bojte i meni se pokoravajte, Allah je moj i vaš Gospodar, pa  Njemu samo ibadet činite, to je Pravi put!” (prijevod značenja sure Ez-Zuhruf, 63-64)

A kad je Isa očita znamenja donio, on je rekao: 'Donosim vam mudrost' - Vjerovjesništvo-" i dolazim da vam objasnim ono oko čega se razilazite.'" Ibn-Džerir kaže da se ovim misli na razilaženja o pitanju vjere, a ne o pitanju dunjalučkih poslova. Riječi Uzvišenog: "zato se Allaha bojte", tj. u onom što vam naredjuje: "i meni se pokoravajte", u onom što vam donosim. "Allah je moj i vaš Gospodar, pa Njega obožavajte! Ovo je Pravi put." Znači - Pravi put je samo robovanje Gospodaru Silnom i Uzvišenom.

Muhammed sallallahu alejhi ve sellem

Allahov poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem je najodabraniji od Allahovih robova, njemu je objavljen Časni Kur’an, a njegov ummet je najodabranij ummet. Život Allahovog poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem je bio prožet pozivom u Tevhid, u robovanje samo Allahu Subhanehu ve Te´ala i ostavljanje ibadeta svim lažnim božanstvima. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je istovremeno upozoravao na opasnost širka i na loše posljedice i loš završetak onih koji Allahu čine širk, tj. pripisuju Mu sudruga a o tome postoje brojni hadisi. Allahov poslanik sallallahu alejhi ve selleme je najbolje shvatao Allahovu Tebareke ve Te’ala Objavu a njegov život je bio praktično objašnjenje života shodno Kur’anu. Njegova supruga Aiša radijallahu anha, je pokušala ukratko opisati život Poslanika sallallahu alejhi ve sellem pa je rekla: “Njegov ahlak (tj. njegovo ponašanje) je bio Kur’an.” (hadis bilježe Muslim, Ahmed i ostali).

Za kraj navodimo 256. ajet iz sure El-Bekare u kome su ljudi pozvani da se prihvate islama, te da se uhvate za vezu, tj. za LA ILLAHE ILLALLAH i da se okane taguta i činjenja širka.

“U vjeru nema prisiljavanja – Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.”

"Onaj ko ne vjeruje u Taguta,a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti! A Allah sve čuje i zna!" Tj. ko ostavi lažna božanstva i drugo čemu poziva šejtan mimo ibadeta Allahu, Subhanehu ve Te’ala i koji samo Allahu ibadet čini svjedočeći da nema nikoga ko zaslužuje da mu se čini ibadet osim Allaha Uzvišenog, jer Tagut obuhvaća svako zlo koje su činili ljudi u doba paganstva obožavajući lažna božanstva, obraćajući se njima i moleći od njih pomoć, "drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti!", tj. drži se za vjeru kao najjači osnov, a to je slično najčvršćoj vezi koja se neće prekinuti, budući da je po sebi čvrsta, temeljita i snažna. Njeno vezivanje je jako, a ta čvrsta veza je vjera/iman i predanost/islam. Onaj ko to kaže nije u suprotnosti s onim koji kaže da su to riječi: LA ILLAHE ILLALLAH, odnosno da je to Kur'an ili ljubav, ili mržnja u ime Allaha Uzvišenog, jer to je sve tačno.