Hadis

Od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Došao je neki beduin Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: '0 Allahov Poslaniče, koja su to dva obavezujuća djela (koja za sobom povlače nagradu, odnosno kaznu na onom svijetu)?' On je rekao: 'Ko umre, a Allahu ne pripisuje druga (ne čini širk), ući će u Džennet, a ko umre, a Allahu pripisuje druga (čini širk), ući će u vatru.'"

Hadis bilježi imam Muslim

 

Ajet

    الَّذِينَ آمَنُواْ وَلَمْ يَلْبِسُواْ إِيمَانَهُم بِظُلْمٍ أُوْلَئِكَ لَهُمُ الأَمْنُ وَهُم مُّهْتَدُونَ

Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na pravom putu.       

Prevod znacenja El-An'am 82

Naziv “mušrik” potvrđuje se i prije dolaska poslanice

Iz govora uleme o tome da se naziv “mušrik” potvrđuje i prije dolaska poslanice (tj. prije dolaska poslaničkog argumenta), a da kazna koja slijedi na oba svijeta biva tek nakon dostave poslanice, izdvajamo sljedeće citate:

Prenoseći od Muhammeda b. Nasra Mirvezija, šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže:

"Kažu ‘Pošto znanje o Allahu predstavlja iman a nepoznavanje Njega kufr, otuda je znanje o farzovima od imana a neznanje o njima - prije objavljivanja istih - ne predstavlja kufr. Jer su i ashabi Allahova Poslanika potvrdili ono prvo sa čim ga je Allah poslao a nisu poznavali (u tom trenutku) farzove koji su im nakon toga propisani. Tako da njihov džehl u pogledu tih farzova nije kufr. Da bi Allah nakon nekog vremena propisao farzove pa je njihovo priznanje i izvršavanje istih postalo dijelom imana. A nevjernikom se smatra onaj ko ih (farzove) zaniječe jer time ugoni u laž vijesti od Allaha, tj. objavu. A da nije stigla vijest od Allaha onda zbog džehla (farzova) ne bi bio kafir. Također i nakon dolaska nečeg od objave, ako neko ne čuje za to od muslimana, tj. ne dospije do njega, zbog tog džehla ne biva kafir. A džehl u pogledu Allaha u svakom slučaju - prije i poslije objave - predstavlja nevjerstvo.'" Medzmu'fetava, 7/325.

Autor Bedai'a sana'ia kaze da Ebu-Jusuf, rahimehullah, prenosi od imama Ebu-Hanife, rahimehullah, sljedeću izjavu, pa kaže: "Ebu-Hanife, Allah mu se smilovao, je znao reći: 'Nema opravdanja niko od stvorenja u pogledu spoznaje svoga Stvoritelja, jer je vadžib (obaveza) na svim stvorenjima da spoznaju Gospodara i da Mu ispoljavaju tevhid zbog toga što vide stvaranje nebesa i Zemlje, stvaranje samoga sebe, kao i ostalih Allahovih stvorenja. A što se tiče farzova, onaj ko ne zna za njih niti su do njega dospjeli - na njega se ne odnosi propis dokaza." Bedai'a sana'ia, 7/123, Darul-kutub ilmijje.

Anketa

Ko su pripadnici ehlul-fetre

Mudre izreke

Ibnul-Kajjim, rahimehullah, preselio 751 g. h., kaže:
''U Kur'anu je došlo, a postoji i vjerodostojan konsenzus, da je dini islam derogirao svaki din (vjeru) prije njega i da je onaj koji se pridržava onoga s čime je došao Tevrat i Indžil, a ne slijedi Kur'an – kafir. Allah je anulirao svaki zakon koji je bio u Tevratu i Indžilu i drugim vjerama, i džinnima i ljudima obaveznim učinio propise islama. Tako nema harama, osim onoga kojeg je islam oharamio, niti farda, osim onoga na kojeg islam obavezuje.''
(Ahkamu Ehlidh-Dhimme, 1/259)

Biografije

On je šejhul-islam, Ahmed b. Abdul Halim b. Abdus Selam b. Abdullah b. Muhammed b. Hudr b. Ali b. Abdullah b. Tejmijje Nemiri Harrani zatim Dimeški, Ebul Abbas Tekijju Din. Rođen je u Harranu, u ponedeljak, desetog rebiul evela, 661 h. godine. Nakon što su tatari okupirali države Šama, Ibn Tejmijje je zajedno sa svojim ocem preselio u Damask i to 667 h. gdje je i odrastao. Šejhul-islam je odrastao u lijepoj okolini, u okrilju svoga oca, koji je bio imam, veoma dobar i bogobojazan čovjek, pa se njegov otac posvetio njegovom odgoju lijepo i naučno.

Imam Ibn Qajjim El-Dževzijje rođen je 691. godine po Hidžri. Znanje je primio od učenjaka i pravnika Damaska. Bio je dobar poznavalac mezheba. Odlično je poznavao islamsko-pravo, tako da je davao fetve. Družio se sa šejhom Tekijjuddinom ibn Tejmijom i učio od njega. Jedan je od najboljih poznavalaca tefsira u svom vremenu, a nauka o osnovama vjere (usulud-din) praktično se njegovim doprinosom upotpunila.

On je šejhul-islam, imam Muhammed b. Abdul-Vehab b. Sulejman b. Ali et-Temimi el-Hanbeli, šejh reformator islama na Arapskom poluotoku u 12. vijeku po vjerovjesničkoj hidžri. Šejh je rođen 1115 godine po hidžri. Ovo je poznato o njegovom rođenju, da mu se Allah smiluje. Neki kažu da je rođen 1111 hidžretske, ali je poznatije prvo mišljenje tj. da je rođen 1115 hidžretske. Učio je pred svojim ocem u mjestu Ujejna. Ovo je mjesto gdje je i ukopan, rahmetullahi alejhi. Ovo je poznato selo u Jemami u Nedždu, sjeverozapadno od Rijada. Između ovog mjesta i Rijada je razdaljina od oko 70 kilometara.

On je imam, autoritet, prvak fakiha, drugi obnovitelj, poznavaoc svih šerijatskih znanosti, vjerovjesnikovih hadisa, predanja prethodnika naslijeđenih iz generacije u generaciju, pomoćnik Šerijata Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Rođen je 1196 godine po Hidžri u gradu Der’ijji i odrastao u njemu. Znanje je sticao kod djeda Muhammeda bin Abdulvehhaba i amidža: Abdullaha, Alije i Husejna, kod Hameda ibn Nasira ibn Ma’mera.

On je hafiz, muhaddis, fakih, mudžtehid, povjerljiv, prvak hafiza. Rođen je 1200 godine po Hidžri. Bio je primjer u znanju i blagosti, hifzu i inteligenciji. Bio je veliki poznavaoc hadisa i njegovih prenosioca, njegove ocjene: vjerodostojnog, dobrog i slabog. Bio je poznavaoc fikha, tefsira i arapske gramatike. Kada je riječ o poznavanju prenosioca hadisa bio je ravan velikim hafizima. Govorio bi: “Ja bolje poznajem prenosioce hadisa od stanovnika Der’ijje.” Nije viđena osoba da je u tako ranim godinama postigaa visoki nivo znanja i plemenitih osobina mimo njega.

On je imam, autoritet, pouzdani, osoba velikih ambicija i požrtvovanosti. Rođen je u Zulfiju i sticao je znanje pred šejhom Abdur-Rahmanom b. Hasanom i šejhom Alijom b. Hasanom. Bio je dobar poznavaoc svih šerijatskih disciplina, velikog ibadeta i dugog noćnog namaza, neprestanog zikra, prevelike ljubavi za znanjem, knjigama, njihovim isčitavanjem i njihovim pisanjem.Znanje od njega su mnogi uzeli, neki od njih su: njegov sin Sa’d, šejh Abdul-Aziz, šejh Abdul-Latif, Abdullah b. Abdul-Latif, šejh Sulejman b. Suhman, šejh Omer bin Jusuf, šejh Hasan b. Husejn i mnogi drugi.

On je veliki imam, pobožnjak, zahid, razbijač novotara, otkrivač smutljivaca, čuvar vjere, autor mnogih poznatih i priznatih djela, pouzdan, hudždže. Rođen je 1267 godine po Hidžri u selu Seka’ u pokrajini Ebha. U njoj se odgajao sve do punoljetstva, a zatim je otputovao za Rijad. Tamo je uzeo znanje od šejha AbdurRahmana ibn Hasana i njegovih sinova AbdulLatifa i Abdullaha, šejha Hameda ibn Atika, šejha Hameda ibn Fariasa i drugih.

On je imam, učenjak, radnik po znanju, predvodnik muslmana u svome vremenu, isukana sunnetska sablja, borac, savjetnik. Rođen je 1225 godine po Hidžri u gradu Der’ijji i odrastao u njemu. Prije osme godine naučio je Kur’an. S roditeljima, amidžama i tetcima se odselio u Egipat. U njemu je znanje sticao pred svojim ocem i amidžom, pred šejho Abdullahom i šejhom Ibrahimom koji su tada stanovali u Egiptu, od šejha Alija b. Muhammeda, tetka Abdur-Rahmana b. Abdullaha, od egipatskih učenjaka od kojih su i muftija Džezaira Muhammed b. Mahmdu, Ibrahima el-Bejdžurija šejha Azhara, šejha Mustafe el-Ezherija i drugih.

Bio je dobar poznavalac osnova vjere i svih pitanja koja proizilaze iz njih, dobar poznavalac tefsira, osoba velikih ambicija i požrtvovanosti, velikog poznavanja sunneta, potpunog razmišljanja, velike skromnosti i ibadeta. Znanje je sticao os svoga oca Muhammeda i drugih. Bio je skroman i blag prema svima i običnim i posebnim ljudima. Njegovi skupovi su bili prepuni pravnika i učenjaka hadisa i drugih dobrih ljudi.

On je imam, pouzdani, povjerljivi, hudždžetul-islam, bogobojazni, čisti, isukana sablja protiv novotara, skromni, potpunog razmišljanja, brze spoznaje, velikog straha od Allaha, Subhanehu ve Te'ala. Nakon njegovog oca, ispod nebeskog svoda nije se mogao naći čovjek poput njega u znanju i praktikovanju toga znanja, blagosti, ponašanju, plemenitosti i uspostavljanju Allahova prava.

On je imam, autoritet, valorizator, mudžtehid, hafiz, isukana sablja, razbijač i iskorjenitelj mušebbiha, primjer selefa (prvih generacija) i uzor halefa (potonjih generacija) zahid i pobožnjak, osoba velikog dobra. Znanje je sticao od: Muhammeda b. Abdul-Vehaba, Sulejmana b. Abdul-Vehaba a književnost je preuzeo od Husejna b. Gannama i drugih. Bio je dobar poznavalac osnova vjere i svih pitanja vezanih za to, a isto tako hadisa, arapskog jezika i drugih znanosti.

On je imam, autoritet, fakih, valorizator, Šejhul-islam Abdullah b. Abdur-Rahman b. Abdul-Aziz b. Abdur-Rahman b. Abdullah b. Sultan b. Hamis Ebu-Bittin el-A'zizi. Rođen je u gradu Revda 1194. h. godine i odrastao je u njemu. U svome mjestu je uzimao znanje od šejhova Abdullaha b. Muhammeda i Muhammeda b. Abdullaha b. Tarada ed-Devserija el Hanbelija i skupio veliko znanje iz fihka. Zatim je otišao u grad Šakra'. Tamo je uzimao znanje od šejha Abdullaha b. Abdul-Aziza el-Husejna. Takođe je uzimao znanje i od šejhova Ahmeda b. Hamze b. Rašida i Hameda b. Nasira b. Ma'mera.

On je imam, autoritet, muhaddis, fakih, govornik, valorizator, alim, zahid, bogobojazni, priznati šejh Ishak bin Abdur-Rahman bin Hasan bin Muhammed bin Abdul-Vehhab. Rođen je 1276. h. godine u Rijadu. Lijepo se odgajao. Sticao je znanje pred bratom Abdul-Latifom, takođe, šejhom Abdullahom b. Abdul-Latifom, šejhom Hamedom bin Atikom, šejhom Muhammedom b. Mahmudom, šejhom Abdullahom b. Husejnom el-Mahdubom, šejhom Abdul-Azizom b. Salihom b. Muršidom.

On je imam, autoritet, pouzdan, precizan, hafiz, mudžtehid, skroman, dostojanstven, pobožan, pronicljiv, osoba prelijepog morala. Rođen je u Rijadu 1280. h. godine i lijepo se u njemu odgojio. Neke dijelove Kur'ana naučio je napamet pred svojim ocem. Znanje je sticao pred svojim bratom Abdullahom, a fikh i arapsku gramatiku pred šejhom Hamedom b. Farisom. Bio je poznat u pamćenju i inteligenciji.

On je imam, alim, autoritet, fakih, skroman i pobožan. Rođen je 1267. h. godine u Rijadu i odrastao u njemu. Znanje je sticao pred šejhom Abdur-Rahmanom b. Hasanom i njegovim šejhom Abdul-Latifom, šejhom Abdullahom b. Husejnom el-Mahdubom, šejhom Hamedom b. Atikom i drugima. Podučio se mnogim Šerijatskim disciplinama i nakon toga svoje vrijeme provodio u izlaganju korisnih predavanja i podučavanja drugih. Allah ga je poživio mnogo vremena i time dozvolio velikom broju ljudi da se okoristi od njega. Bio je lijepe građe i lijepog morala, mnogo je šutio.