Kategorija: Aqidah
Šejh AbduRahman b. Hasan, Allah im se obadvojici smilovao, u pismu koje je uputio vođi njegovog vremena, Fejsalu b. Turkiju, podsjećajući ga na neke od obaveza vodstva, kaže: Isto tako obaveza vladara je da spriječi svakoga ko se usmjeli na potvranje i vrijeđanje bilo čega od Allahove i Poslanikove vjere. Ili čineći muslimanima njihovu akidu i vjeru sumnjivima. Kao što je spriječavanje proglašavanja mušrika nevjernicima,
smatrajući ih najboljim narodom koji se ikada pojavio zbog toga što se pozivaju na islam i izgovaraju šehadet.
Ova vrsta štete u islamu se posebno odražava na obične mase ljudi i predstavlja ogromnu opasnost i strah od smutnje. Ja ne znam da većina ljudi ima dokaze kojima bi odbili sumnje onih koji ih nameću. Nego ćeš vidjeti, da nas Allah sačuva, kako je dopustio da svakome onome ko ga povede ili pozove juri za njim do te mjere da mu je uzica uvijek opuštena. Ili kao što je za njih vođa pravovjernih, Alija b. Ebu Talib radijallahu anhu rekao: Oni se nisu osvijetlili svjetlošću znanja niti su se priklonili čvrstom temelju, njima najviše liče goveda koja riču.
Medžmuatu resail vel mesail nedždije (2/7)