Hadis

Od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Došao je neki beduin Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: '0 Allahov Poslaniče, koja su to dva obavezujuća djela (koja za sobom povlače nagradu, odnosno kaznu na onom svijetu)?' On je rekao: 'Ko umre, a Allahu ne pripisuje druga (ne čini širk), ući će u Džennet, a ko umre, a Allahu pripisuje druga (čini širk), ući će u vatru.'"

Hadis bilježi imam Muslim

 

Ajet

    الَّذِينَ آمَنُواْ وَلَمْ يَلْبِسُواْ إِيمَانَهُم بِظُلْمٍ أُوْلَئِكَ لَهُمُ الأَمْنُ وَهُم مُّهْتَدُونَ

Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na pravom putu.       

Prevod znacenja El-An'am 82

Puki termin bez značenja ne uvodi onoga ko ga izrekne u islam

Puki termin bez značenja onoga ko ga izgovori ne uvodi u islam osim onih koji su naslijeidli ostavštinu murdžia. Ali što se tiče onih koji su se napajali sa izvora selefa i koji su slijedili njihove staze, riječima, djelima i ubjeđenjem. Kod njih je potvrđeno da su iman i tevhid riječ i djelo. Tako da onaj ko dođe sa riječju u jednom od njih bez onoga drugog ne biva muslimanom niti mu'minom. Također, uspostavljen je konsenzus o obaveznosti tevhida sa lišavanjem širka i odricanjem od njega i njegovih pripadnika sve dok se ne postigne zaštita za krv i imetak. To je vrhunski cilj borbe muslimana protiv mušrika koja će se naći gdje god se oni pojave.

Šejh Ishak b. Abdu Rahman, Allah im se obadvojici smilovao, kaže:
Imam Muhammed b. Abdul Vehab, rahimehullahu teala, kaže: Puko izgovaranje termina šehadeta bez znanja o njegovom značenju ili djelovanja po onome što nalaže, mukelef, tj. osoba sa obaveznim izvršavanjem vjerskih propisa neće tek tako postati muslimanom. Nego je to dokaz protiv čovjeka. Za razliku od onih koji tvrde da je iman opšta potvrda, kao što su to rekle kurramije, ili opšte vjerovanje kao što su to rekle džehemije.

Šejh Abdu Latif b. Abdu Rahman, Allah im se obadvojici smilovao, a isto to je potvrdio Imam Muhammed b. Abdul Vehab, rahimehullahu teala, pa kaže:
Puko izgovaranje šehadeta sa suprotiranjem onome na što ukazuje od potvrđenih osnova, sa velikim širkom u ibadetu, mukelef neće ući time u islam. Jer se šehadetom ima cilj suština djela bez kojih iman neće postojati.

Šejh imam Muhammed b. Abdul Vehab, rahimehullahu teala, u Kitabu tevhid, i njegov unuk šejh Abdu Rahman b. Hasan, Allah im se obadvojici smilovao, kažu:
U Sahihu se od Vjerovjesnika Sallallahu alejhi ve sellem prenosi da je rekao: Onaj ko kaže la ilahe illallah i učini kufr u sve ono što se obožava mimo Allaha, njegov imetak i krv su haram. A njegov račun je kod Allaha.

Pojašnjenje
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: Onaj ko kaže la ilahe illallah i učini kufr u sve ono što se obožava mimo Allaha. Znaj da je Poslanik sallallahu alejhi ve selleme zaštitu vezao u ovom hadisu za dvije stvari:
Prva je riječ La ilahe illallah, znanjem i ubjeđenjem, što je bilo uslovljeno u hadisima koji su prethodili.
Druga je nevjerovanje u sve ono što se obožava mimo Allaha. Tako da se nije zadovoljio pukim izgovorom riječi bez značenja, nego mora postojati riječ i djelo po njoj. Kažem da u tom značenju i jesu riječi Uzvišenog:
"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti!" (prevod znacenja El Beqare, 256)
Autor, rahimehullah, kaže: Ovo je nešto najveličanstvenije što pojašnjava značenje La ilahe illallah. Zbog toga što izgovor ovih riječi nije učinio zaštitom za imetak i krv. Niti čak njihovu spoznaju sa izgovorom, niti potvrdu toga, niti čin da ne priziva nikoga osim  jedinog Allaha Koji nema ortaka, niti će njegov imetak i krv biti haram sve dok tome ne doda nevjerovanje u sve ono što se obožava mimo Allaha. Pa ako posumnja ili se bude dvoumio onda njegov imetak i krv nisu haram. Kako li je ovo pitanje jasno, vidljivo i očito, dokaz koji je dovoljan da prekine svakog protivnika.

Dalje kaze sejh, Abdu Latif b. AbduRahman, rahimehullah.

Kažem da je ovaj uslov onaj koji čini ispravnim La ilahe illallah. Što znači da njihovo izgovaranje neće biti validno sve dok ne bude postojalo ovih pet stvari koje je autor, rahimehullah, naveo kao osnovu. Uzvišeni kaže:
"I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. "(prevod znacenja El Enfal, 39)
I kaže:
"... onda ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i Milostiv je." (prevod znacenja Et Tewbe, 5)
Naredio je borbu protiv njih sve dok se ne pokaju od širka, dok svoja djela ne usmjere iskreno Allahu, dok ne budu obavljali namaz, davali zekat, pa ako odbiju sve to ili jedan dio toga onda će se protiv njih voditi borba po konsenzusu.
Kaže: njegov račun je kod Allaha. Tj. Allah Subhanehu ve Te'ala će svoditi račun onome ko posvjedoči sa jezikom ovaj šehadet. Pa ako bude iskren nagradit će ga Svojim džennetom. A ako bude licemjer kznit će ga bolnom kaznom. Što se tiče dunjaluka sudi mu se po onom što je očito. Tako da onaj ko dođe sa tevhidom bez onoga što mu se suprostavlja u očitomsmislu i bude se pridržavao islamskih propisa, obaveza je pustiti ga na miru.
Kažem: Hadis ukazuje na to da ako čovjek kaže La ilahe illallah, ali ne povjeruje u ono što se obožava mimo Allaha, on nije došao sa onim čime se štite krv i imetak. Kao što su to dokazali jasni ajeti i hadisi.

Šejh Sulejman b. Abdullah u pojašnjenju Kitabu tevhid kaže:
Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem riječi: Onaj ko kaže la ilahe illallah i učini kufr u sve ono što se obožava mimo Allaha. Znaj da je Poslanik sallallahu alejhi ve selleme u ovom hadisu zaštitu krvi i imetka vezao za dvije stvari:
Prva: Izgovor La ilahe illallah.
Druga: Nevjerovane u sve ono što se obožava mimo Allaha.
Tako da se nije zadovoljio samo sa riječju bez značnja, nego mora postojati njen izgovor i djelovanje po tome.
Kažem: Učenjaci su se složili oko tog značenja tako da u pogledu zašite krvi i imetka se mora doći sa tevhidom, pridržavanjem njegovih propisa i ostavljanja širka, kao što Uzvišeni kaže: 
"I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. "(prevod znacenja El Enfal, 39)
Učenjaci su se složili da onaj ko kaže La ilahe illallah, da ako je mušrik, protiv njega će se voditi borba sve dok ne dođe sa tevhidom.
Šejh Abdu Rahman b. Hasan, rahimehullahu teala, je bio upitan o onome ko kaže: La ilahe illallah, ali priziva nekog drugog mimo Allaha. Da li su njegova krv i imetak zaštićeni samo što to izgovara ili ne?
Pa je odgovorio: Riječ La ilahe illallah je riječ iskrenosti, bogobojaznosti, čvrsto uže, ona je monoteizam Ibrahima alejhisselam. On je tu riječ učino u njegovom potomstvu, a ona sadrži potvrdu Allahovog uluhijeta, negiranje istog bilo kome drugom. A Bog je onaj kojeg obožavaju srca, ljubavlju, pribjegavanjem, tevekulom, traženjem pomoći, dovom, stahom, nadom i sličnim.
Onaj ko realizuje ono na šta ukazuje ova riječ, od iskrenog ibadeta Allahu Subhanehu ve Te'ala i odricanjem od svega onoga što se obožava mimo Njega, sa udovima i ruknovima, te učini sve ono što nalaže od islamskih i imanskih obaveza, njegova krv i imetak su zaštićeni, a onaj ko to ne učini onda ne.
Uzvišeni Allah kaže:
"Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i Milostiv je." (prevod znacenja Et Tewbe, 5)
Tako da je ovaj časni ajet ukazao na to kako krv i imetak ne bivaju zaštićeni osim sa ove tri stvari, koje su nadovezane na šehadet kao što je nadovezan odgovor na postaljeni uslov.
Neki od učenjaka Nedžda kažu: Krv i imetak roba neće biti zaštićeni sve dok ne dođu sa ove dvije stvari:
Prva je: Izgovor La ilahe illallah. A time se misli na njeno značenje, ne samo izgovaranje. A njeno značenje je tevhid Allahu u svim vrstama ibadeta.
Druga je: Nevjerovanje u sve ono što se obožava mimo Allaha. To se odnosi na proglašavanje mušrika kafirima, odricanjem od njih i od onoga što obožavaju pored Allaha.

Anketa

Ko su pripadnici ehlul-fetre

Mudre izreke

Ibnul-Kajjim, rahimehullah, preselio 751 g. h., kaže:
''U Kur'anu je došlo, a postoji i vjerodostojan konsenzus, da je dini islam derogirao svaki din (vjeru) prije njega i da je onaj koji se pridržava onoga s čime je došao Tevrat i Indžil, a ne slijedi Kur'an – kafir. Allah je anulirao svaki zakon koji je bio u Tevratu i Indžilu i drugim vjerama, i džinnima i ljudima obaveznim učinio propise islama. Tako nema harama, osim onoga kojeg je islam oharamio, niti farda, osim onoga na kojeg islam obavezuje.''
(Ahkamu Ehlidh-Dhimme, 1/259)

Biografije

On je šejhul-islam, Ahmed b. Abdul Halim b. Abdus Selam b. Abdullah b. Muhammed b. Hudr b. Ali b. Abdullah b. Tejmijje Nemiri Harrani zatim Dimeški, Ebul Abbas Tekijju Din. Rođen je u Harranu, u ponedeljak, desetog rebiul evela, 661 h. godine. Nakon što su tatari okupirali države Šama, Ibn Tejmijje je zajedno sa svojim ocem preselio u Damask i to 667 h. gdje je i odrastao. Šejhul-islam je odrastao u lijepoj okolini, u okrilju svoga oca, koji je bio imam, veoma dobar i bogobojazan čovjek, pa se njegov otac posvetio njegovom odgoju lijepo i naučno.

Imam Ibn Qajjim El-Dževzijje rođen je 691. godine po Hidžri. Znanje je primio od učenjaka i pravnika Damaska. Bio je dobar poznavalac mezheba. Odlično je poznavao islamsko-pravo, tako da je davao fetve. Družio se sa šejhom Tekijjuddinom ibn Tejmijom i učio od njega. Jedan je od najboljih poznavalaca tefsira u svom vremenu, a nauka o osnovama vjere (usulud-din) praktično se njegovim doprinosom upotpunila.

On je šejhul-islam, imam Muhammed b. Abdul-Vehab b. Sulejman b. Ali et-Temimi el-Hanbeli, šejh reformator islama na Arapskom poluotoku u 12. vijeku po vjerovjesničkoj hidžri. Šejh je rođen 1115 godine po hidžri. Ovo je poznato o njegovom rođenju, da mu se Allah smiluje. Neki kažu da je rođen 1111 hidžretske, ali je poznatije prvo mišljenje tj. da je rođen 1115 hidžretske. Učio je pred svojim ocem u mjestu Ujejna. Ovo je mjesto gdje je i ukopan, rahmetullahi alejhi. Ovo je poznato selo u Jemami u Nedždu, sjeverozapadno od Rijada. Između ovog mjesta i Rijada je razdaljina od oko 70 kilometara.

On je imam, autoritet, prvak fakiha, drugi obnovitelj, poznavaoc svih šerijatskih znanosti, vjerovjesnikovih hadisa, predanja prethodnika naslijeđenih iz generacije u generaciju, pomoćnik Šerijata Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Rođen je 1196 godine po Hidžri u gradu Der’ijji i odrastao u njemu. Znanje je sticao kod djeda Muhammeda bin Abdulvehhaba i amidža: Abdullaha, Alije i Husejna, kod Hameda ibn Nasira ibn Ma’mera.

On je hafiz, muhaddis, fakih, mudžtehid, povjerljiv, prvak hafiza. Rođen je 1200 godine po Hidžri. Bio je primjer u znanju i blagosti, hifzu i inteligenciji. Bio je veliki poznavaoc hadisa i njegovih prenosioca, njegove ocjene: vjerodostojnog, dobrog i slabog. Bio je poznavaoc fikha, tefsira i arapske gramatike. Kada je riječ o poznavanju prenosioca hadisa bio je ravan velikim hafizima. Govorio bi: “Ja bolje poznajem prenosioce hadisa od stanovnika Der’ijje.” Nije viđena osoba da je u tako ranim godinama postigaa visoki nivo znanja i plemenitih osobina mimo njega.

On je imam, autoritet, pouzdani, osoba velikih ambicija i požrtvovanosti. Rođen je u Zulfiju i sticao je znanje pred šejhom Abdur-Rahmanom b. Hasanom i šejhom Alijom b. Hasanom. Bio je dobar poznavaoc svih šerijatskih disciplina, velikog ibadeta i dugog noćnog namaza, neprestanog zikra, prevelike ljubavi za znanjem, knjigama, njihovim isčitavanjem i njihovim pisanjem.Znanje od njega su mnogi uzeli, neki od njih su: njegov sin Sa’d, šejh Abdul-Aziz, šejh Abdul-Latif, Abdullah b. Abdul-Latif, šejh Sulejman b. Suhman, šejh Omer bin Jusuf, šejh Hasan b. Husejn i mnogi drugi.

On je veliki imam, pobožnjak, zahid, razbijač novotara, otkrivač smutljivaca, čuvar vjere, autor mnogih poznatih i priznatih djela, pouzdan, hudždže. Rođen je 1267 godine po Hidžri u selu Seka’ u pokrajini Ebha. U njoj se odgajao sve do punoljetstva, a zatim je otputovao za Rijad. Tamo je uzeo znanje od šejha AbdurRahmana ibn Hasana i njegovih sinova AbdulLatifa i Abdullaha, šejha Hameda ibn Atika, šejha Hameda ibn Fariasa i drugih.

On je imam, učenjak, radnik po znanju, predvodnik muslmana u svome vremenu, isukana sunnetska sablja, borac, savjetnik. Rođen je 1225 godine po Hidžri u gradu Der’ijji i odrastao u njemu. Prije osme godine naučio je Kur’an. S roditeljima, amidžama i tetcima se odselio u Egipat. U njemu je znanje sticao pred svojim ocem i amidžom, pred šejho Abdullahom i šejhom Ibrahimom koji su tada stanovali u Egiptu, od šejha Alija b. Muhammeda, tetka Abdur-Rahmana b. Abdullaha, od egipatskih učenjaka od kojih su i muftija Džezaira Muhammed b. Mahmdu, Ibrahima el-Bejdžurija šejha Azhara, šejha Mustafe el-Ezherija i drugih.

Bio je dobar poznavalac osnova vjere i svih pitanja koja proizilaze iz njih, dobar poznavalac tefsira, osoba velikih ambicija i požrtvovanosti, velikog poznavanja sunneta, potpunog razmišljanja, velike skromnosti i ibadeta. Znanje je sticao os svoga oca Muhammeda i drugih. Bio je skroman i blag prema svima i običnim i posebnim ljudima. Njegovi skupovi su bili prepuni pravnika i učenjaka hadisa i drugih dobrih ljudi.

On je imam, pouzdani, povjerljivi, hudždžetul-islam, bogobojazni, čisti, isukana sablja protiv novotara, skromni, potpunog razmišljanja, brze spoznaje, velikog straha od Allaha, Subhanehu ve Te'ala. Nakon njegovog oca, ispod nebeskog svoda nije se mogao naći čovjek poput njega u znanju i praktikovanju toga znanja, blagosti, ponašanju, plemenitosti i uspostavljanju Allahova prava.

On je imam, autoritet, valorizator, mudžtehid, hafiz, isukana sablja, razbijač i iskorjenitelj mušebbiha, primjer selefa (prvih generacija) i uzor halefa (potonjih generacija) zahid i pobožnjak, osoba velikog dobra. Znanje je sticao od: Muhammeda b. Abdul-Vehaba, Sulejmana b. Abdul-Vehaba a književnost je preuzeo od Husejna b. Gannama i drugih. Bio je dobar poznavalac osnova vjere i svih pitanja vezanih za to, a isto tako hadisa, arapskog jezika i drugih znanosti.

On je imam, autoritet, fakih, valorizator, Šejhul-islam Abdullah b. Abdur-Rahman b. Abdul-Aziz b. Abdur-Rahman b. Abdullah b. Sultan b. Hamis Ebu-Bittin el-A'zizi. Rođen je u gradu Revda 1194. h. godine i odrastao je u njemu. U svome mjestu je uzimao znanje od šejhova Abdullaha b. Muhammeda i Muhammeda b. Abdullaha b. Tarada ed-Devserija el Hanbelija i skupio veliko znanje iz fihka. Zatim je otišao u grad Šakra'. Tamo je uzimao znanje od šejha Abdullaha b. Abdul-Aziza el-Husejna. Takođe je uzimao znanje i od šejhova Ahmeda b. Hamze b. Rašida i Hameda b. Nasira b. Ma'mera.

On je imam, autoritet, muhaddis, fakih, govornik, valorizator, alim, zahid, bogobojazni, priznati šejh Ishak bin Abdur-Rahman bin Hasan bin Muhammed bin Abdul-Vehhab. Rođen je 1276. h. godine u Rijadu. Lijepo se odgajao. Sticao je znanje pred bratom Abdul-Latifom, takođe, šejhom Abdullahom b. Abdul-Latifom, šejhom Hamedom bin Atikom, šejhom Muhammedom b. Mahmudom, šejhom Abdullahom b. Husejnom el-Mahdubom, šejhom Abdul-Azizom b. Salihom b. Muršidom.

On je imam, autoritet, pouzdan, precizan, hafiz, mudžtehid, skroman, dostojanstven, pobožan, pronicljiv, osoba prelijepog morala. Rođen je u Rijadu 1280. h. godine i lijepo se u njemu odgojio. Neke dijelove Kur'ana naučio je napamet pred svojim ocem. Znanje je sticao pred svojim bratom Abdullahom, a fikh i arapsku gramatiku pred šejhom Hamedom b. Farisom. Bio je poznat u pamćenju i inteligenciji.

On je imam, alim, autoritet, fakih, skroman i pobožan. Rođen je 1267. h. godine u Rijadu i odrastao u njemu. Znanje je sticao pred šejhom Abdur-Rahmanom b. Hasanom i njegovim šejhom Abdul-Latifom, šejhom Abdullahom b. Husejnom el-Mahdubom, šejhom Hamedom b. Atikom i drugima. Podučio se mnogim Šerijatskim disciplinama i nakon toga svoje vrijeme provodio u izlaganju korisnih predavanja i podučavanja drugih. Allah ga je poživio mnogo vremena i time dozvolio velikom broju ljudi da se okoristi od njega. Bio je lijepe građe i lijepog morala, mnogo je šutio.