Kategorija: Aqidah
Šejh Hamed bin Atiq, rahimehullah, u jednom od svojih govora o ispoljavanju dina (izhaaru din, arap.), koja je jedna veoma bitna mesela, kaže: ''Pojedinac se neće tretirati onim koji ispoljava svoju vjeru sve dok se ne suprotstavi svakoj skupini u onome po čemu je poznata i dok im jasno ne pokaže neprijateljstvo i odricanje od toga. Pred onim čiji je kufr činjenje širka – ispoljavanje vjere je jasno iskazivanje tewhida, zabrana širka i ukazivanje na njega.
Onaj čiji je kufr u prijateljevanju sa mušricima i ulasku u pokornost njima – ispoljavanje vjere pred njim će biti iskazivanjem neprijateljstva prema njima i odricanjem od njega i od mušrikā.'' (izvor: Sabeel an Najaah wal Fikaak min Muwaalaat al Murtaddeen wal Atrak)
Ako pojedinac dakle ispolji din tj ispolji islam, tevhid, onda on izlazi iz uopštenog suda koji važi za ostalo stanovništvo i nema oprečnosti između uopštenog suda i suda nad pojedincem. Tj. ako određjena osoba živi u darul-kufru onda se na nju spušta propis zajednice, što znači da se osoba u vanjštini tretira kao nevjernik. Ovdje potpada i osoba koja živi u darul-kufru ali zbog potlačenosti ne može ispoljiti din na osnovu kojeg bi se jasno mogla razlikovati od dina ostalih stanovnika. S tim da ovde napominjemo da ova osoba koja dakle nije u stanju ispoljiti din u darul-kufru može biti musliman u ahiretskom sudu (iako se u dunjalučkim propisima tretira isto kao i ostali stanovnici tj. kafir je u dunjalučkim propisima) ukoliko kod osobe postoji osnova mržnje i odricanja od širka i mušrika tj. osnova mržnje i odricanja od onog na čemu su od dina ostali stanovnici tog dara.
Ukoliko osoba ispolji din s kojim se razlikuje od dina mušrika tj. kafira onda je musliman pravnim (vanjštinskim) islamom, a Allah Subhanehu ve Te'ala će presuditi prema onome što zna o njenom srcu.
Međutim, ovdje treba napomenuti da se ovo pravilo ne može na ovakav način primjeniti u stanju nepostajanja darul-islama (kao što je to danas, a o čemu će još biti govora na stranici inšAllah) i vladanja opšte potlačenosti muwehhida.
Vezano za ovu meselu šejh Hameda bin Atiq, rahimehullah, u svom gore navadenom djelu – koje govori o otpadništvu Turaka, Osmanlija - spominje događaj kada je Halid b. El-Velid radijAllahu anhu došao pred Jemamu da se bori protiv murteda (otpadnika od islama), a kao prethodnicu je poslao dvije stotine konjanika kojima je naredio: "Zarobite svakog na koga naiđete!"
Među zarobljenim je bio i Medža'a b. Merarij b. Selemi el-Hanefi el-Jamami. Medža'a je bio poznat po svojim mudrim riječima izrečenim Ebu Bekru es-Siddiku radijAllahu anhu: „Nema koristi kada je pravo mišljenje kod onoga ko se ne sluša, oružje kod onoga ko se sa njime ne bori i imetak kod onoga ko ga ne troši“.
Medža'a je bio zarobljen sa dvadeseti i tri svoja čovjeka. Kada su dovedeni pred Halida, Medža'a mu reče:
"Halide, ti znaš da sam, dok je još Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, bio živ, pred njega došao i primio Islam. Ja sam i danas onaj isti koji sam bio jučer iako se među nama pojavio ovaj lažac (tj. Musejlema), jer Allah veli: "Niko ničije breme neće nositi."
Na to mu je Halid radijAllahu anhu rekao:
"Medža'a, danas se odričeš onoga što si bio jučer, kada ti nije smetao ovaj lažov (tj. Musejlema). Protiv njega, koliko jučer, nisi dizao glas i kukavički si šutio, iako si najugledniji Jemamljanin. Činio si to da bi ga podržao i dokazao da ti ne smeta to što čini. Čuo si da ja dolazim, pa zašto nisi našao kakav izgovor, nešto rekao i pokazao mu da se sa njim ne slažeš!? Ti to nisi učinio, ali neki jesu poput Semame i el-Ješkura, koji su mu se usprotivili i protiv njega digli glas. Ako kažeš da si se bojao svojih ljudi, zašto onda nisi prešao na moju stranu, ili mi bar po glasniku poslao poruku?" Na to je upitao: "Mugirin sine, hoćeš li mi sve ovo moći oprostiti?" Halid je odgovorio: "Poštediću ti život, ali mi nije pravo što to činim."