Kategorija: Aqidah Datum kreiranja nedjelja, 15 mart 2009 06:03
Dvije su vrste šefata:
1. šefat negiran u Kur'anu, a to je šefat za kafira i mušrika. Uzvišeni kaže: "... prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva." (prevod značenja sure El-Bekare, 254)
I kaže: "Njima zauzimanje posrednika neće koristiti." (prevod značenja sure El-Muddessir, 48)
I kaže: "I bojte se Dana kada niko ni za koga ništa neće moći učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvaćati, kada se ni od koga otkup neće primati i kada nikome niko neće u pomoć priteći." (prevod značenja sure El-Bekare, 48)
I drugi slični ajeti ovima kao što kaže: "Oni pored Allaha, obožavaju one koji im ne mogu ni nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: 'Ovo su naši zagovornici kod Allaha.’ Reci: 'Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji nešto a On zna da ne postoji!’ Čist je On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim." (prevod značenja sure Junus, 18)
Allah Subhanehu ve Te'ala obavještava da oni koji uzmu ove za svoje zagovarače kod Allaha, da ne zna da će se oni zauzimati za njih kod Njega u tome, a ono što se ne zna nema mu ni postojanja. Tako da je negirao postojanje ovog šefata pa je obavijestio da je to širk riječima: Čist je On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim. Uzvišeni u drugom ajetu kaže:
"A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: 'Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili." (prevod značenja sure Ez-Zumer, 3)
Sve do riječi:
"Allah nikako neće uputiti na Pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik." (prevod značenja sure Ez-Zumer, 3)
Osudio je šefat onome ko uzme zagovarača smatrajući da će ga on približiti Allahu dok ga on udaljava od Njega, Njegove milosti i oprosta. Zato što je Allahu pripisao ortaka, taržeći od njega i žudeći njemu, oslanjajući se na njega i voleći ga kao što se voli Allah ili više od toga.
2. Druga vrsta je šefat kojeg je Kur'an potvrdio i koja je posebna za iskrene, a Allah ju je ogranilio sa dva uslova:
Prvi je da dozvoli zagovaraču da se zauzima. Kao što Uzvišeni kaže:
"Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?!" (prevod značenja sure El-Bekare, 255)
Njegovo dopuštenje neće zaslužiti osim ako se smiluje Svom robu pripadniku tevhida griješniku. Pa ako mu se Uzvišeni smiluje dopustit će zagovaraču da se zauzima za njega.
Drugi je zadovoljstvo sa onim za koga dopusti zagovaraču da se zauzima za njega. Kao što Uzvišeni kaže:
"... oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati." (prevod značenja sure El-Enbija, 28)
Tako da će dopuštenje biti ovom dato tek nakon što bude zadovoljan sa onim za koga se zauzima o čemu i govori ovaj ajet. A Allah Subhanehu ve Te'ala se neće zadovoljiti osim samo sa tevhidom. (vidjeti: Kurretu ujunil muvvehidin str. 97)
Šejh Muhammed b. Abdul Vehab u svojoj knjizi Kitabu tevhid, i njegov unuk Abdu Rahman b. Hasan, Allah im se svima smilovao, u pojašnjenju hadisa o šefatu kaže:
Kaže: Allah Subhanehu ve Te'ala kaže:
"Reci: Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa ne posjeduju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći. Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti." (prevod značenja sure Sebe', 22 – 23)
Ibnul Kajjim, rahimehullahu teala, o ovom ajetu kaže: Allah Subhanehu ve Te'ala je dokinuo sve razloge za koje se mušrici vežu. Jer mušrik prihvata svoje božanstvo na osnovu koristi koju postiže, a korist neće postojati osim u kome se nađu ove četiri karakteristike: Da bude vladar u onome što njegov obožavatelj očekuje i želi od njega. A ako nije vladar onda da bude njegov ortak. A ako nije ortak onda da mu bude pomagač i savjetnik. A ako nije ni pomagač ni savjetnik onda da bude zagovarač kod njega.
Allah Subhanehu ve Te'ala je negirao sva četiri stupnja postepeno, krenuvši od najvećeg prema najnižem. Tako da je negirao vlast, ortaštvo, pomoć i šefat kojeg mušrik traži. Zatim je potvrdio šefat i to onaj u kojem mušrik nema nikakvog udjela. A to je šefat sa Njegovim dopuštenjem.
Ovaj ajet biva dovoljnim dokazom, svjetlošću i argumentom, ispoljavaju čisti tevhid, i prepreka svakoj osnovi širka i njegovih uzroka, onome ko shvati ovaj ajet.
Kur'an je ispunjen sa ovakvim i sličnim primjerima. Međutim većina ljudi ne osjeća suštinsko stanje u koje ulazi ili sadržava ovaj oblik. Misle da je ovo jedna vrsta čiji su nosioci davno otišli i da ih u tome niko nije naslijedio. I to je ono što se postavlja kao prepreka između srca i shvatanja Kur'ana.
Tako mi Allaha, ako su oni već prošli Allah je ostavio njima slične ili čak gore ili mimo njih neke, a Kur'anski odnos na njih je kao i odnos prema onima.
Ovo je ono što je Imam spomenuo o značenju ajeta što jeste suština islama. A ko što Uzvišeni kaže:
"Ko je bolje vjere od onoga ko je predao svoje lice Allahu, a dobročinitelj je i slijedi vjeru Ibrahimovu, koji je bio vjere čiste? A Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja. "(prevod značenja sure En Nisa, 125)