Imami Tewhida

Zato dobro razmisli o ovoj nejasnoći (šubhi) koja se svodi na tvrdnju: "Zar da proglašavate muslimane nevjernicima, a oni svjedoče Allahovo jedinstvo, klanjaju i poste?." Zatim dobro prostudiraj odgovor na ovu nejasnoću (šubhu), jer on je najvredniji dio ove knjige.

Nakon što se obznanilo da su oni protiv kojih se borio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bili pametniji i na manjem stepenu širka od ovih (današnjih mušrika), na tebi je da spoznaš slijedeću nejasnoću (šubhu) u koju su zapali. Zato pripremi svoja čula kako bi mogao odgovoriti na nju.

Kažu:
"Mušrici o kojima govori Kur'an ne svjedoče Allahovo Subhanehu ve Te'ala jedinstvo, ugone poslanike u laž i niječu proživijenje nakon smrti, niječu Kur'an i smatraju ga vradžbinom.

A mi svjedočimo Allahovo Subhanehu ve Te'ala jedinstvo, svjedočimo da je Muhammed poslanik, vjerujemo u Kur'an, proživljenje, klanjamo, postimo - pa kako da nas izjednačite sa njima?"

Prvi odgovor. Nema razilaženja među učenjacima da ako neko vjeruje u dio onoga sa čime je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem a niječe drugi dio toga, postaje nevjernik; odnosno, takav uopće nije ni ušao u islam. Također, isto se tretira onaj ko vjeruje u dio Kur'ana, a niječe dio njega. Naprimjer, da potvrdi tevhid, a zaniječe namaz; ili, da potvrdi tevhid i obavezu namaza, a zaniječe zekat; ili, da potvrdi sve ovo, a zaniječe obavezu posta; ili, da potvrdi sve ovo, a zaniječe obavezu hadža.
Pošto ljudi nisu bili spremni da obave hadž za vrijeme Poslanika Allah je objavio:

"Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome." (prijevod značenja Ali Imran, 97.)

Onaj ko potvrdi sve ovo, a zaniječe proživljenje, postaje nevjernik - i na tome su svi složni - a time mu i krv i imetak postaju dozvoljeni. Allah Subhanehu ve Te'ala kaže:

"Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: 'U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo', i žele da između toga nekakav stav zauzmu - oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju." (prijevod značenja En-Nisa', 150-151.)

Kada smo saznali da je Allah Subhanehu ve Te'ala jasno i nedvosmisleno proglasio nevjernikom onoga ko niječe dio Objave ili Šerijata, a potvrđuje drugi, odagnali smo time ovu sumnju.

Drugi odgovor. Ako se slažeš sa mnom u ovome što smo prethodno spomenuli, o čemu postoji jednoglasan stav učenjaka (i to je stav svih poznatih i priznatih mezheba), da onaj ko zaniječe nešto od gore spomenutih propisa postaje nevjernik, a Kur'an je jasno na to upozorio, onda možemo doći do jednostavnog zaključka da je tevhid najveći farz sa kojim je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem veći i od samog namaza, zekata, posta i hadža. Pa šta reći za čovjeka ako zaniječe nešto od tevhida (monoteizma)? Jasno je da ga to odvodi u nevjerstvo, makar izvršavao sve druge farzove i propise sa kojima je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. Pa kako da tvrdiš da onaj ko zaniječe tevhid sa kojim su došli svi poslanici nije pao u nevjerstvo?! Subhanallah, ne mogu da se načudim ovom neznanju, tj. zar ima većeg neznanja od toga.

Treći odgovor. Možeš mu odgovoriti na slijedeći način. Ashabi Allahovog Poslanika su se borili protiv plemena Benu-Hanife, iako su prije toga primili islam pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.
Oni su svjedočili Allahovu Subhanehu ve Te'ala jednoću i svjedoči!i su da je Muhammed Božiji rob i poslanik; u njihovim mjestima čuo se ezan i obavljali su namaz. Pa ako rekne: "Ali, oni su Musejlemu proglasili za poslanika' reci mu: "To sam čekao da mi kažeš". Dakle, onaj ko uzdigne čovjeka na stepen poslanika počinio je nevjerstvo i time su dozvoljen: njegova krv i imetak, tj. dozvoljeno se boriti protiv njega, jer se smatra nevjernikom. Vidimo da mu ne koriste dva šehadeta (svjedočenje Allahovog jedinstva i svjedočenje da je Muhammed poslanik), niti mu vrijedi njegov namaz. Sta onda reći za onoga ko uzdigne npr. Semsana i Jusufa (taguti u doba šejha Muhammeda b. Abdul-Vehaba) ashaba ili poslanika na stepen Vladara nebesa i zemlje?!

Pa neka je slavljen Uzvišeni Gospodar koji je rekao:
"Eto tako Allah pečati srca onih koji neće da znaju." (prijevod značenja Er-Rum, 59.)

Četvrti odgovor. Također možeš reći ovima da je Alija radijallahu anhu zapalio svoje drugove koji su ga uzeli za božanstvo, iako su ovi tvrdili da su muslimani, a sticali su znanje od ashaba. Međutim, povjerovali su da je Alija ono što danas misle o Jusufu i Semsanu i drugima njima sličnim. I pored njihove tvrdnje da su muslimani, ashabi su se složili da ih je dozvoljeno ubiti jer su počinili nevjerstvo.

A zar misliš da bi ashabi proglasili nevjernikom pravog muslimana? Ili, misliš li da ubjeđenje koje ste ponijeli u srcu u odnosu na Tadža (jedan od taguta tog vremena) ne šteti i ne negira tevhid, a isto ga to ubjeđenje u odnosu na Aliju radijallahu anhu negira i odvodi  njegovog  počinioca u nevjerstvo?!

Peti odgovor. Možeš mu odgovoriti i ovako. Porodica Benu Ubejde el-Kadah je vladala Sjevernom Afrikom i Egiptom u vremenu porodice Benu-Abbas. Svi su svjedočili dva šehadeta, klanjali su džuma-namaz i uspostavljali džemat. No pošto su se suprotstavili Šerijatu u određenim stvarima koje nisu vezane za ovu našu tematiku učenjaci su se složili da su time počinili nevjerstvo, pa su dozvolili borbu protiv njih dok se ne vrate u okrilje Šerijata. I zaista, muslimani su pokrenuli rat protiv njih, sve dok nisu povratili spomenute zemlje u okrilje hilafeta i Šerijata.

Šesti odgovor. S obzirom da tvrdiš da su predislamski mušrici počinili nevjerstvo samo iz razloga što su spojili širk sa utjerivanjem poslanika u laž, te su nijekali Kur'an i proživljenje nakon smrti, postavlja se pitanje zašto su učenjaci u svakom mezhebu spomenuli poglavlje: "Propisi koji se odnose na otpadnika"?

Inače, murted (otpadnik) je onaj ko je počinio nevjerstvo nakon islama. U spomenutom poglavlju učenjaci su spomenuli mnoga djela koja njihovog počinioca odvode u nevjerstvo, pa time i njegovu krv i imetak čine dozvoljenima. Spomenuli su čak tako sitne stvari kao što je riječ izgovorena bez srčanog nijeta (bez namjere u srcu) ili riječ nevjerstva (kufra) koja je izgovorena u igri i pri šali.

Sedmi odgovor. Navedi mu ajet iz sure Et-Tevbe:
"Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazali da su nevjernici nakon što su javno islam bili primili." (prijevod značenja Et-Tevbe, 74.)

Vidiš da je Allah ove proglasio nevjernicima, iako su živjeli u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa njim su išli u džihad, obavljali namaz, davali zekat, obavljali hadž i vanjštinom ispoljavali tevhid.
Navedi mu i riječi Uzvišenog:
„Reci: "Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste uznevjerovali, a tvrdili ste da ste vjernici." (prijevod značenja Et-Tevbe, 65-66.)

Allah Subhanehu ve Te'ala je ovu skupinu jasno proglasio nevjernicima i obavijestio nas da su učinili djelo nevjerstva nakon što su bili vjernici. Spominje se da su oni bili sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem u bitci na Tebuku. Izgovorili su riječi nevjerstva za koje su tvrdili da su šala.

Zato dobro razmisli o ovoj nejasnoći (šubhi) koja se svodi na tvrdnju: "Zar da proglašavate muslimane nevjernicima, a oni svjedoče Allahovo jedinstvo, klanjaju i poste?." Zatim dobro prostudiraj odgovor na ovu nejasnoću (šubhu), jer on je najvredniji dio ove knjige.

(Otklanjanje nejasnoća o tevhidu)