Imami Tewhida

Ako vas je zavaralo to što oni klanjaju, obavljaju hadž, poste i daju zekat, onda razmislite o samoj stvari na početku. Tevhid se uspostavio od samog početka Ismailovom b. Ibrahim alejhisselam davom u Mekki. Na njemu su stanovnici Mekke bili jedan dugačak period. Nakon toga među njima se širk proširio posredstvom Amra b. Luhajja. Tako da su postali mušrici. A zemlja je postala mušričkom. Iako je sa njima ostalo nešto od osnova vjere ili kao što su obavljali hadž, davali sadaku hadžijama i drugima.

Ako se širk i ono što ga prati proširi u jednoj zemlji, tako da sud, vlast i pozivanje bude na nešto mimo Kur'ana i sunneta. Ta zemlja postaje zemljom kufra i širka po konsenzusu učenjaka utemeljenih na osnovama objave. Kur'an u cjelosti ukazuje na to. Zbog toga stanovnicima takve zemlje od muslimana je obaveza da se odreknu i osude ubjeđenja nevjernika i zablude, a ako ne onda je potrebno odseliti se.

Šejh Hamed b. Atik, rahimehullah,  u odgovoru onomina koji su se sa njim raspravljali o stanovnicima Mekke ili onoga što se direktno ticalo same zemlje, pa kaže: Allah Subhanehu ve Te'ala kaže:
"Subhanallah!, rekoše oni, mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio! Samo si Ti Znalac Mudri." (prijevod značenja El Beqare, 32)

Time je otpočela rasprava da li je Mekka zemlja kufra ili zemlja islama.
Pa kažemo, a uspjeh je od Allaha: Allah je poslao Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, sa tevhidom koji je ujedno bio vjera svih poslanika. Njegova suština je to što sadrži šehadet La ilahe illallah. A to je da samo Allah bude obožavan kod stovrenja. Nakon čega nikome niti nečemu neće iskazati bilo kakvu vrstu ibadeta mimo Njega. A srž ibadeta je dova, a u nju spada i strah, nada, oslonac, pribjegavanje, klanje, namaz i mnoge vrste ibadeta. Ova veličanstvena osnova je uslov valjanosti svih djela.

Druga osnova je pokornost Vjerovjesniku sallallahu alejhi ve sellem u onome što je naredio. Kao i prihvatanje njegove presude u velikim i malim sporovima. Poštivanje njegovog šerijata i vjere. Pokoravanje njegovim propisima u osnovama i ograncima vjere.

Prva osnova negira širk i ne biva valjana sa njegovim postojanjem.
Druga negira i osuđuje novotarije i ne postoji sa njihovim uvođenjem. Pa ako se realizuje postojanje ove dvije osnove u praktičnom i govornom smislu i davi, te to bude vjera stanovnika jedne zemlje. I bilo koja zemlja da djeluje po ovome, poziva se na to, prijateljuju sa onima čija ovo vjera i neprijateljski se postave prema onome ko se ovome suprostavi, oni su pripadnici tevhida.

Međutim, ako se širk proširio, kao što je prizivanje Kabe, Mekamu Ibrahim i Hattima, prizivanje vjerovjesnika ili dobrih ljudi ili rasprostrane se pratioci širka kao što su: blud, kamata, vrste nepravde, odbacivanje sunneta iza leđa, širenje novotarija i zabluda. Vlast i sudstvo se prepuste tagutima i namjesnicima širka. Te se dava usmjeri na nešto mimo Kur'ana i sunneta, te to postane poznatim u bilo kojoj državi. Onda nema sumnje da onaj ko ima i najmanje znanje da će ove države biti okarakterisane kao države kufra i širka. A posebno ako se suprostavljaju pripadnicima tevhida, trudeći se da uklone njihovu vjeru i da poruše islamske zemlje.

Pa ako bi htio da navedeš dokaz o tome vidjet ćeš da je Kur'an ispunjem njima, o tome su se učenjaci složili i ovo je nešto nužno poznato kod svakog učenjaka.

Što se tiče stava da se ovdje radi o širku pridošlih a ne stanovnika Mekke, onda će se reći: Ovo je radi oholosti ili je radi nepoznavanja suštinskog stanja.
Poznato je da su prodošli sljedbenici u onome na čemu su stanovnici države u prizivanju Kabe, Mekama i Hattima, što može čuti svako ko ima sluha i što zna svaku pripadnik tevhida.

Na drugom mjestu će se reći da ako se ovo potvrdi i postane poznato bit će dovoljno za ovo pitanje. Pa onaj ko u tome napravi razliku, tako mi Allaha to će biti usitinu čudno, kako vi prikrivate tevhid u njihovim zemljama, i nemožete da ispoljite svoju vjeru, u tajnosti obavljate namaz jer znate za njihovo neprijateljstvo prema ovoj vjeri i njenim pripadnicima, kako se onda razumnom može učiniti problematičnim da to shvati. Šta misliš kada bi neko od njih vidio čovjeka kako priziva Kabu, Mekam ili Hattim, Poslanika ili ashabe, pa mu kaže: Nemoj prizivati nikoga osim Allaha. Ili ti si mušrik. Šta misliš da li ćemu oprostiti ili će spletkariti protiv njega? Neka onaj ko se o tome raspravlja zna da nije vjerovanju u Allahovu jednoću. Jer, tako mi Allaha, niti je spoznao tevhid niti realizovao Poslanikovu vjeru sallallahu alejhi ve sellem. Šta misliš kada bi jedan čovjek među njima rekao: Provjerite svoju vjeru i porušite građevine nad kaburovima. Nije vam dopušteno da prizivate nekoga mimo Allaha. Šta misliš da li bi se zadovoljili da učine sa njim ono što su Kurejšije učinile sa Muhammedom sallallahu alejhu ve sellem? Ne tako mi Allaha, ne tako mi Allaha.

Ako se radi o islamskoj zemlji, u bilo čemu, onda zašto ih pozivaš u islam, i pozivaš ih na rušenje kupola i da se čuvaju širka i onoga što ga prati?
Ako vas je zavaralo to što oni klanjaju, obavljaju hadž, poste i daju zekat, onda razmislite o samoj stvari na početku. Tevhid se uspostavio od samog početka Ismailovom b. Ibrahim alejhisselam davom u Mekki. Na njemu su stanovnici Mekke bili jedan dugačak period. Nakon toga među njima se širk proširio posredstvom Amra b. Luhajja. Tako da su postali mušrici. A zemlja je postala mušričkom. Iako je sa njima ostalo nešto od osnova vjere ili kao što su obavljali hadž, davali sadaku hadžijama i drugima.

Do vas je dospjelo nešto od Abdul Mutalibovih pjesama u kojoj je iskreno ispoljio svoje vjerovanje, i mnogo drugih tragova i ostavština ali vrijeme nije spriječilo, a Allah najbolje zna da su oni bili pripadnici fitre, da budu proglašeni kafirima i da se prema njima iskraže neprijateljstvo. Po nama i drugima je očito da je širk ovih danas mnog veći nego što je bio u tom vremenu. Ili čak što više prije toga stanovnici Zemlje su bili nakon Adem deset vijekova u tevhidu. Sve dok se nije pojavilo zastranjivanje u pogledu dobrih ljudi koje su prizivali mimo Allaha počinivši time kufr, tako da je Allah nakon toga poslao Nuha alejhisselam da ih pozove u tevhid.

Zato razmisli o onome što je Allah rekao o njemu, isto tako šta je rekao o Hudu alejhisselam da je pozvao svoj narod u iskreno obožavanje Allaha Subhanehu ve Te'ala iako mu se oni nisu suprostavili u osnovi ibadeta. Isto tako Ibrahim alejhisselam je pozvao svoj narod u iskrenost i tevhid iako su priznali Allahov  uluhijet.
Dakle, ako se u jednoj zemlji pojavi prizivanje nekoga mimo Allaha i ono što tome slijedi, te na tome ustraju, bore se za to, kod njih se ustali neprijateljstvo prema pripadnicima tevhida. Odbiju da se pokore vjeri, kako im se onda neće presuditi da su nevjernička zemlja? Makar se oni ne pripisivali pripadnicima kufra, te da se oni od njih odriču, vrijeđaju ih, ili proglase griješnikom onoga ko im se pokori, ili ih proglase haridžijama ili kafirima, pa šta onda reći ako postoje ove stvari kod njih? Ovo je opće i cjelokupno pitanje.

Što se tiče djelimičnih stvari na njih su ukazali Kur'an i sunnet, a to je da ako se od muslimana pokaže prijateljstvo prema mušricima, ili da im se pokori, da će time otpasti od vjere. Razmisli o riječima Uzvišenog:
"Doista je onima koji su se vratili onome na čemu su bili nakon što im Uputa jasna bi – šejtan to lijepim prikazao i lažnu im nadu ulivao. To zato što su govorili onima koji ne vole ono što Allah objavljuje: 'Mi ćemo vam se u nekim stvarima pokoravati’ – a Allah dobro zna njihove tajne." (prijevod značenja Muhammed, 25 – 26)

I kaže Uzvišeni:
"A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati." (prijevod značenja El Maide, 51)

I dobro razmisli o riječi Uzvišenog:
... ne sjedite s njima dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao oni." (prijevod značenja En Nisa, 140)

Medžmuatu resail vel mesail, ( 1 / 742 – 745)