Imami Tewhida

On je šejhul-islam, Ahmed b. Abdul Halim b. Abdus Selam b. Abdullah b. Muhammed b. Hudr b. Ali b. Abdullah b. Tejmijje Nemiri Harrani zatim Dimeški, Ebul Abbas Tekijju Din. Rođen je u Harranu, u ponedeljak, desetog rebiul evela, 661 h. godine.

Nakon što su tatari okupirali države Šama, Ibn Tejmijje je zajedno sa svojim ocem preselio u Damask i to 667 h. gdje je i odrastao.

Šejhul-islam je odrastao u lijepoj okolini, u okrilju svoga oca, koji je bio imam, veoma dobar i bogobojazan čovjek, pa se njegov otac posvetio njegovom odgoju lijepo i naučno.

Zehebi govoreći o odgoju Šejhul-islama kaže: „Odgojen je u potpunoj zaštiti i čednosti, robovanju i pobožnosti, umjerenosti u odjevanju i hrani. Prisustvovao je dersovima i proslavama u djetinjstvu. Raspravljao se sa velikanima, tako da ih je znao sa dokazima ušutkati. Izgovarao je riječi zbog čega su se čudili veliki uglednici nauke u njegovom mjestu. Donosio je fetve a imao je samo devetnaest godina, čak i manje. Od tada se posvetio pisanju i sakupljanju nauke. Posvetio se velikom radu, ali nakon što je njegovo otac umro, a bio je veliki imam i učenjak hanbelijskog mezheba, Ibn Tejmijje se posvetio podučavanju i preuzeo na sebe njegove obaveze a bilo mu je samo dvadesetjedna godina. Nakon toga je postao poznat, a njegov udio u nauci se proširio“

Ibn Abdul Hadi u „Ukud derije“ kaže: Posvetio se pravu, proučavao je arapski jezik kod Ibn Abdul Kavijja, pa ga je naučio. Zatim se posvetio knjigama Sibevejha, pa je naučio gramatiku. Nakon toga se u potpunosti prepustio proučavanju tefsira, sve dok nije dostigao vrhunac znanja u tefsiru. Savladao je nauku osnova šerijatskog prava (usulu fikha) i drugo. Sve ovo je proučavao dok je imao malo više od desetak godina. Stanovnici Damaska su bili zapanjeni njegovom bistrinom, oštroumnošću i snagom moći zapažanja i pamćenja...“

Zehebi, takođe, kaže: Jako je čuvao namaz i post, pridavao je veliku pažnju vjerskim obredima u javnosti i tajnosti. Nikada nije loše shvatao, na pretek je bio oštrouman, nije oskudijevao znanjem jer je upravo on predstavljao more nauke.“

Hafiz b. Hadžer El Askelani u „Biografiji Šejhul-islama“ – rahimehullah – kaže:“Njegov otac iz Harrana preselio se sa njim 667 h. godine. Uzeo je nauku od Abdu Daima, Kasima Erbelija, Muslima b. Allana, Ibn Ebu Omera, Fahra i drugih. Također je i sam proučavao Sunnen od Ebu Davuda kojeg je prepisao sam svojom rukom, neke od njegovih dijelova je zapamtio i provjeravao prenosioce i slabosti u hadisima.“

Šejhul-islam je bio izvrstan imam, alim. Svoj život je uložio u posvećivanju nauci i pozivanju na nju. Njegova preokupacija je bila širenje tewhida, pomaganje sunneta i njegovih sljedbenika. Borio se protiv novotarija, novotara i onih koji su ih podržavali. Upućivao je zalutale, tako de je Allah podario velikom broju stvorenja da se okoriste od njegove nauke. Raspravljao se i podučavao, tako da je predstavljao čudo svog vremena.

Hafiz Mizijj o tome kaže:“ Nisam vidio osobu sličnu njemu, niti je on vidio sebi sličnog. A nisam nikoga vidio da je bio bolji u poznavanju i sljeđenju Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od njega.“

Ibn Dekik El-Id – rahimehullah – kaže:“Kada sam se susreo sa Ibn Tejmijjom, vidio sam čovjeka između čijih su očiju bile sve nauke. Uzimao je od njih ono što mu je trebalo a ostavljao je ono što je htio.“

Ibn Abdul Hadi kaže:“Hafiz Fethuddin Ebul Feth b. Sejjidinnas Je'amuri, opisujući Šejhul-islama, kaže: ''Ako progovori o tefsiru on nosi njegovu zastavu. Ako iznese fetvu u fikhu on spozna njegov cilj. Ako govori o hadisu on je od njegovih nosilaca i prenosilaca. Ako govori o sektama i vjerama biva viđen kao da ne postoji niko od te sekte ko je  poznaje bolje od njega niti zna njene biti. U svakoj umjetnosti se ističe nad ostalim njenim učenjacima. Oko noje vidjelo njemu sličnu osobu...“ (Ukud Derije, str. 5).

Šejhul-islama je bio iskušan kao što su iskušani oni koji su bili prije njega, koji su koračali putem istine. A razlog tome je bio što su se pridržavali sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zbog iskazivanja ljubavi i ne dodvoravanja na račun Allahove istinske vjere. Šejh – rahimehullah – se nije na Allahovom putu boja nikoga ko mu se suprostavljao, tako da se uvijek borio i branio istinu, što je bio razlog da više puta bude pritvoren.
Rahimehullah teala je bio zatvoren u zatvoru „Kula“ u Kairu u noći ramazanskog bajrama a oslobođen je u Rabiul evelu 710 h. Zatim je bio pritvoren u zatvoru „Hazanetu bunud“ u kairu mjeseca Sefera 711 h. a zatim bio oslobođen i vraćen u Kairo (Pogledaj djelo „Očite zvijezde“ 8/227).
U Damasku je bio zatvaran dva puta. Prvi put: od Redžepa 720 h. sve do Ašure 721 h. Drugi put: Od Šabana 726 h. pa sve dok nije preselio na ahiret u istom zatvoru i to dvadeset prvog Zul Ke'adeta 728 h. (El-Bidaje ve nihaje, 14/97).

Šejhul-islam je napisao veliki broj djela, za koja Zehebi kaže da su dostigla broj preko hiljadu različitih djela, a mi navodimo samo neka:

• Medžmua fetava u 35 tomova.
• Knjiga „Iman“
• Knjiga „Robovanje“
• Der'u te'arudi akli me'a nakli
• Knjiga „Istikame“ u 2 toma
• Knjiga „Sefedije“
• Ispravan odgovor onome koji je izmijenio Mesihovu vjeru, u 7 tomova
• Minhadžu sunne nebevije, u 7 tomova

Šejhul-islam je preselio na ahiret u zatvoru „Kula“ u Damasku u noći dvadeset drugog Zul K'adeta godine 728 h., da mu se Allah smiluje.