Kategorija: Aqidah Autor Administrator
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog,
Zahvala pripada samo Allahu. Njega hvalimo i od Njega pomoć i oprost za naše grijehe tražimo. Neka je salavat i selam na Njegova Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.
Ovaj tekst se sastoji iz nekoliko dijelova 1. Tevhid, ispoljavanje tevhida i suprostavljanje širku; 2. širk, danjašnje vrijeme i današnji mušrici i 3. zašto Saudijska arabija?
- Tevhid, ispoljavanje tevhida i suprostavljanje širku -
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan kao milost svjetovima, je svojim dolaskom dokinuo sve Šerijate objavljenje bivšim poslanicima. On je poslan, sallallahu alejhi ve sellem, da uspostavi tevhid na zemlji tj. da se obožava jedino Allah Subhanehu ve Te’ala, da mu se ništa ne pridružuje a da se istovremeno širk pogazi i ponizi. Poslan je, alejhisselam, da podstiče na dobro i da zabranjuje zlo, da širi ljubav među vjernicima i pokaže mržnju prema širku i njegovim počinicima.
Kaže Uzvišeni: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali” (prijevod značenja Al-Anbija 107).
Radosne vijesti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su vijest sa kojima je došao svaki poslanik koga je Allah, džellešanuhu, poslao kao opomenu ljudima, a to je vijest tevhida.
Kaže Uzvišeni: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu se klanjajte (samo njemu ibadet činite), a taguta se klonite.” (prijevod značenja An-Nahl 36)
Kaže Uzvišeni Allah: “Reci: Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je Uzvišen Allah, ja nisam od onih koji Mu druge pridružuju”. (prijevod značenja Jusuf, 107)
Užvišeni kaže: “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato samo Mene obožavajte.” (prijevod značenja Al-Anbija, ajet 25)
I kaže: “Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku!” (prijevod značenja Ibrahim 52)
Prenosi se u vjerodostojnom hadisu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko kaže La illahe illallah i učini kufr u sve čemu se čini ibadet mimo Allaha – zaštićen mu je život i imetak, a obračun će polagati pred Allahom.''
U komentaru ovog hadisa šejh Muhammed bin AbdulVehhab, rahimehullah, kaže: ''Ovo spada u stvari koje najbolje objašnjavaju značenje La illahe illallah. On (ovdje) onim što štiti život i imetak nije učinio izgovaranje njega niti spoznaju njegovog značenja, čak ni potvrdu toga, štaviše ni činjenicu da se on ne moli osim Allahu, Jedinom Koji nema sudruga; odnosno neće mu biti zaštićeni imetak i život sve dok (tome) ne doda kufr u sve što se obožava mimo Allaha. A ako bude sumnjao ili se dvoumio – neće mu biti imetak i život sačuvani. Divna li je i veličanstvena li je ova mes'ela! I kako je samo ovo objašnjenje i ovaj dokaz jasan za svakog protivnika.'' (pogledaj: mes'ele šestog poglavlja u ''Kitabut-Tevhīd'')
Tako je na svakom insanu da se prihvati Allahovog užeta tj. da vjeruje u La illalhe illallah, da ostvari ovaj šehadet u svom srcu, na svome jeziku i u djelima svojih udova, da ga vanjštnski ispolji i kao takav da oporuči onima oko sebe da se je predao Allahu, da je on musliman koji poziva u tevhid. Onaj ko ovo na ispravan način shvati i ispolji, ne može a da se ne suprostavi širku, njegovim počiniocima, njegovim zagovaračima, itd.
Allah, subhaneh, nas podučava kako pripadnik tevhida, jedan musliman, treba da ispolji svoju vjeru i kako da se postavi prema sljedbenicima širka.
Kaže Uzvišeni Allah:
“Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: Mi s vama nemamo ništa, a ni s onim što vi, umjesto Allaha, obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će se između nas stalno javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!" (prijevod značenja Al Mumtehine, 4)
Ibn Kesir, rahimehullah, u tefsiru ovog ajeta kaže: "Allah, džellešanuhu, je Svojim pravovjernim robovima, naredio neprijateljski odnos spram nevjernika i odricanje od njih, kaže: "Bio vam je dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s njim", tj. njegovim sljedbenicima koji su vjerovali s njim."…kad su narodu svome rekli: 'Mi sa vama nemamo ništa, a ni sa onima što vi , umjesto Allaha, obožavate; mi vas se odričemo'", tj. vaše vjere i vašeg životnog puta, "i neprijateljstvo i mržnja će se između nas stalno javljati…", tj. neprijateljstvo i mržnja izmedju nas sada su ispoljene i trajat će sve dok ne vjerujete. Mi ćemo vas se uvijek odricati i uvijek prezirati." "…sve dok ne budete u Allaha, Jedinog, vjerovali", tj. sve dok ne posvjedočite da je Allah Jedan, i dok samo Njega ne budete obožavali, nikoga Mu kao druga ne pripisujući. Također, dok ne odbacite sve kipove i takmace koje uz Njega obožavate.
Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahimehullah, kaže u risali: "Osnova vjere islama i njegovi temelji” da je drugi temelj osnove dini-l-islama (aslu-dina) slijedeće:
“Upozoravanje na širk u obožavanju Allaha; pooštravanje stava po tom pitanju;neprijateljski odnos radi toga i proglašavanje nevjernikom onoga ko to (širk) učini.”
Šejh Hamed bin Atiq, rahimehullah, u jednom od svojih govora o ispoljavanju dina kaže: ''Pojedinac se neće tretirati onim koji ispoljava svoju vjeru sve dok se ne suprotstavi svakoj skupini u onome po čemu je poznata i dok im jasno ne pokaže neprijateljstvo i odricanje od toga. Pred onim čiji je kufr činjenje širka – ispoljavanje vjere je jasno iskazivanje tevhida, zabrana širka i ukazivanje na njega (pogledaj djelo: Sebil en-nadžah vel-fikak min muvalat el-murteddin vel-atrak)
Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahimehullah, kaže: "A ti, kome je Allah podario blagodat islama, i koji si spoznao da nema drugog boga osim Allaha, nemoj misliti da ako kažeš: 'Ovo je istina i ja se klonim svakog mimo Njega, ali se neću suprostaviti mušricima, niti ću o njima išta govoriti'. Nemoj misliti da ćeš na taj način postići svoj ulazak u islam. Naprotiv, mora postojati mržnja prema njima, prema onima koji njih vole, njihovo kuđenje i iskazivanje neprijateljstva prema njima. Kao što su tvoj otac Ibrahim, i oni koji su sa njim, rekli: "Mi s vama nemamo ništa, a ni s onim što vi, umjesto Allaha, obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će se između nas stalno javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!" (prijevod značenja El-Mumtehine, 4)
Šejh Abdu Rahman b. Hasan, rahimehullahu teala, je rekao: Učenjaci, prethodnici a i kasniji, od ashaba, tabiina, imama i svih pripadnika ehlu sunneta su se složili da čovjek neće postati muslimanom dok se ne riješi velikog širka, dok se od njeg ne odrekne i onoga ko ga počini. Zatim da ih mrzi i da se prema njima odnosi neprijateljski shodno sposobnosti i mogućnosti. Te iskrenost u svim djelima bude samo Allahu. (Ed-durerus-sanijje, 11/545)
Šejh Muhammed b. Abdul Vehab, rahimehullahu teala, kaže: Neće valjati vjera kod jednog čovjeka, makar ispoljio tevhid Allahu i ostavio širk, sve dok ne bude iskazao svoje neprijateljstvo mušricima, zatim ispoljavanje tog neprijateljstva i mržnje. (Ed-durerus-sanijje, 8/338)
Šejh Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah da im se obadvojici smiluje, kaže: Imam Ibnul Kajjim kaže: Neće se spasiti od širka i to ovog velikog širka osim onaj ko bude očistio svoj tevhid prema Allahu. I ko se približi Allahu mržnjom protiv mušrika.
Takodjer se prenosi u hadisu da je Allah, Subhanehu ve Te’ala, melekima naredio da unište stanovnike jednog mjesta zbog njihovog širka kojeg su činili. Medjutim, meleki se vratiše kolebajući se, a to zbog pobožnjaka koji je živio izvan tog mjesta i koji se osamio. Melekima bi narađjeno da otpočnu s njim.
Shvatamo iz ovog hadisa da je ispoljavanje tevhida od životne važnosti jednog muslimana. Već je pisano u mnogim djelima kao i na ovoj stranici o tome da pojedinac koji ne ispoljava tevhid, a u stanju je da to učini, dobija hukm zajednice u kojoj živi. Ukoliko nije u stanju da ispolji tevhid, ali ima kod sebe osnovu mržnje i neprijatreljstva prema Allahovim neprijateljima, onda se vanjštinski tretira kao i ostali stanovnici a njegov je obračun kod Allaha. Ako On, Uzvišeni, hoće oprostit će mu i uvesti ga u Džennet, a ako hoće kaznit će ga Džehennemom. Dok je onaj, ko ima mogućnost da ispolji tevhid, obavezan da to i uradi. Vidjeli smo iz navedenih ajeta i tefsira tih ajeta kroz govor učenjaka kako tevhid mora da se ispoljava. Tako onda, kada se u određenoj sredini pojavi širk ili bilo koje zlo, vjernik u Allaha, treba da digne svoj glas protiv tog zla, treba da mu se usprotivi ili da ga ukloni ako je u mogućnosti. A ako nije u stanju da tu učini rukom ili pak jezikom, ostaje mu onda mržnja i prezirenje njegovim srcem, a to je najslabiji vid imana.
Na kraju ovog dijela spomenut ćemo dio priče vezane za Zejda sina Amra sina Nufejla, kako to bilježi imam Buharija u svome Sahihu.
Spominje se da je Zejd (prije nego je sišla objava Vjerovijesniku od Allaha Subhanehu ve Te’ala) izašao k Siriji kako bi upito o vjeri u Jednoga Boga, te kako bi slijedio tu vjeru, pa je susreo (jednog) učenjaka od Židova, pa je pitao njega o njihovoj vjeri.
Zejd mu reče: "Možda ću da primim vašu vjeru, pa izvijesti me." Pa je rekao taj učenjak: "Nećeš biti na našoj vjeri a da ne uzmeš tvoj dio od srdžbe Allaha." Rekao je Zejd: "Ne bježim (ni od čega) osim od srdžbe Allaha, i neću (ne želim) nositi od srdžbe Allaha ništa. Pa ukaži mi onda na neku drugu vjeru osim te vaše?!" Reče židov: "Ne znam druge vjere, osim da budeš hanif, pravovjerni, monoteist." Rekao je Zejd: "A šta je hanif (pravovjerni)?" Rekao je: "Vjera Ibrahima. Nije bio Židov, a ni kršćanin. Da ne obožavaš ništa drugo osim Allaha." Pa je izašao Zejd, pa je susreo (jednoga) učenjaka od kršćana, pa je spomenuo njemu onome što je rekao i židovskom učenjaku. A ovaj mu odgovori:"Nećeš biti na našoj vjeri a da ne uzmeš svoj dio od prokletstva Allahovog" Rekao je: "Ne bježim ni od čega osim od prokletstva Allaha, i ne želim nositi od prokletstva Allaha, a ni od Njegove srdžbe niti jednu stvar. Pa da li ćeš mi pokazati na neku drugu vjeru osim nje?" Rekao je kršćanin: "Ne znam druge vjere osim da budeš hanif.” Rekao je: "Šta je to hanif?" Rekao je: "Vjera Ibrahima. Nije bio Židov, a ni kršćanin. Da ne obožavaš ništa drugo osim Allaha." Pa pošto je vidio Zejd njihov govor o Ibrahimu, alejhisselam, izašao je na otvoren prostor u pustinji, podigao je svoje dvije ruke, pa je rekao: "Moj Bože! Zaista ja zasvjedočavam Tebe da sam ja na vjeri Ibrahima."
Dalje se prenosi, od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoje, da je rekla:
Vidjela sam Zejda, sina Amra sina Nufejla, kako stoji prislanjajući svoja leđa uz Ka'bu i govori: "O skupino Kurejševića! Tako mi Allaha nema od vas na vjeri Ibrahima niko osim mene."
Zejd je dakle bio tragaoc za istinom i nije se zadovoljio s onim na čemu su bili njegovi sunarodnjaci. Onog momenta kada je shvatio istinu, obratio se Uzvišenom Allahu svjedočenjem da će da obožava samo Njega, nakon čega je svoj din ispoljio Mekkanlijama govoreći im da oni nisu na vjeri Ibrahima alejhisselam, tj. da su mušrici.
Nastavlja se...