Kategorija: Aqidah Autor Administrator
Onaj ko misli da je iman riječ, bez djela, on je murdžija. Onaj ko kaže da je to riječ i djela šerijata, je takođe murdžija. Onaj ko kaže da se iman povećava a ne smanjuje, rekao je stav murdžija. Onaj ko ne smatra potrebnom iznimku u imanu, on je murdžija. Onaj ko tvrdi da je njegov iman poput imana Džibrila i meleka, on je murdžija. Onaj ko tvrdi da se spoznaja desi u srcu makar je i ne izgovorio, on je murdžija." (Dureru sunnije 1 / 345 – 346.)
Šejh Abdullah b. Abdur-Rahman Ebu-Battin, rahimehullahu teala, kaže: "Mezeheb eš'arija je, da je iman puko potvrđivanje, te da u njegov sklop ne uvode djela organa. Kažu: 'Iako su djela u hadisima spomenuta kao iman, to je samo metaforično ne činjenično'." (Dureru sunnije 1 / 364.)
Šejh, Allah mu se smilovao, takođe je rekao:
"Što se tiče muatezila, oni zastupaju stav položaja između dva položaja. Misleći time da počinioc velikog grijeha biva na položaju između kufra i islama. Te da nije musliman niti kafir. Takođe, kažu da će vječno ostati u Vatri, a onaj ko uđe u Vatru neće izaći pomoću šefa΄ata niti pomoću nečeg drugog. Prvi koji je po tome postao poznat je bio Amr b. Ubejd. On i njegovi prijatelji su sjedeli izdvojeni od džemata. Pa Katade i drugi kažu: 'Oni su muatezile (izdvojeni)'. Bili su u Basri i to poslije smrti Hasana el-Basrija. Muatezile su tome dodale negiranje kadera, zatim su tome dodali negiranje svojstava. Tako da su potvrđivali ime bez svojstva. Govorili su: 'Sveznajući bez znanja. Onaj Koji sve čuje bez sluha, Onaj Koji sve vidi bez vida'; i sva ostala svojstva na taj način. Oni su bili kaderije džehemije i istakli su se sa stavom o položaju između dva položaja kao i vječnim boravkom griješnika od pripadnika tevhida."
Što se tiče haridžija, oni su se suprostavili Aliji radijallahu anhu a prije toga su ubili Osmana radijallahu anhu, proglasivši ga kafirom, i njega i Aliju, Talhu, Zubejra, Muaviju, obije skupine, Alijinu i Muavijinu, smatrajući dopuštenim prolijevanje njihove krvi. Osnova njihovog mezheba je pretjerivanje, što je Allah zabranio i od čega je Allahov Poslaniik sallallahu alejhi ve sellem, upozoravao. Oni su proglasili nevjernikom onoga ko počini veliki grijeh. Dok su neki od njih smatrali kufrom i male grijehe. Aliju i njegove pristalice su proglasili kafirima bez ikakvog grijeha. Proglasili su ih kafirima radi dvojice sudija u parnici, Amra b. El-Asa i Ebu Musaa el-Ešarija, pa su rekli: 'Sud ne pripada nikome osim Allahu'. Svoj stav o tekfiru radi grijeha su potkrijepili sa općim ajetima u kojima su pogriješili kao što su riječi Uzvišenog:
"A onoga koji Allahu i Poslaniku Njegovu ne bude poslušan – sigurno čeka vatra džehennemska; u njoj će vječno i zauvijek ostati." (prijevod značenja El-Džinn, 23)
I riječi Uzvišenog:
"…onoga ko bude nepokoran Allahu i Poslaniku Njegovom, te preko granica Njegovih bude prelazio, On će uvesti u Vatru u kojoj će vječno ostati." (prevod značenja sure En-Nisa, 14)
I kaže Allah Subhanehu ve Te’ala:
"A ko namjerno ubije vjernika, kazna mu je Džehennem, u kojem će vječno ostati!" (prijevod značenja En-Nisa, 93)
Ehli-sunnet vel džema'at su se složili oko toga da počinioci velikih grijeha neće boraviti u Vatri vječno, ako umru na tevhidu. A onaj od njih ko uđe u Vatru radi grijeha izaći će iz nje. Kao što o tome govore mutevatir hadisi od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Takođe, ako se radi o bludniku, pijanici, onome ko potvara čedne, kradljivcu itd., kao kafirima murtedima onda bi njihov propis na ovom svijetu bio ubijanje. Što i jeste Allahov propis o murtedima. Ali, pošto je Allah odredio da se neoženjeni bludnik bičuje, kradljivcu ruka osiječe, pijanica i onomaj ko potvara druge bivaju bičevani, to nam ukazuje na Allahove propise u pogledu njih što znači da nisu počinili kufr ovim grijesima, kao što su to zamislile haridžije. (Dureru sunnije ( 1 / 360 – 363.)