Kategorija: Aqidah Autor Admin
- Zašto Saudijska arabija? -
Na pitanje zašto baš spominjemo Saudijsku Arabiju i zašto (kako se to često čuje na nekim dersovima i u pal-talk sobama) se ne usresredimo na pisanje o židovima i kršćanima, odgovaramo uz Allahovu pomoć da je tome glavni razlog to što mnogi ljudi danas koji se pripisuju islamu i ne sumnjaju u zabludu ehlul kitabija. Islamski učenjaci su do danas napisali djela i djela kao odgovor kršćanima i židovima na njihovu zabludu i ono u šta oni pozivaju. Na drugu stranu, mnogi mladi ljudi su stvorili lažnu sliku o današnjoj Saudiji i mnogi je predstavljaju i vide kao oazu islama, što ima za posljedicu da onda bezrezervno i bez razmišljanja prihvataju ono što dolazi iz te “oaze”.
Da, Arapski poluotok je nekada zaista bio oaza islama, mjesto odakle je krenula da’va islama, mjesto odakle su mudžahidi polazili s ciljem da se Allahova milost, tj. Njegov savršeni din, islam, proširi i da se ljudi izbave iz okova robovanja ljudima u robovanje samo Allahu Subhanehu ve Te'ala, odakle su islamski učenjaci iz generacija u generaciju kretali u daleke krajeve da šire nauku. Međutim, vrijeme ovog procvata islamskog društva je prošlo a poslije njega je došlo doba kolonijalizma nakon čega su kolonizatori masama ponudili evropske i američke koncepte a sluge tih kolonizatora, zbog očuvanja stolice, pozicije i ugleda, objeručke prihvatiše njihove mušričke koncepte. Te njihove “moderne” koncepte - koje su po idžmau muslimana širk (npr. postavljanje taguta u sudnice, uzimanje šejtanskih zakona i njihova primjena, uvođenje demokratije i sekularizma...) - umotaše u drugo ruho i predstaviše ljudima ga kao nešto islamsko. U tom svom šejtanskom spletkarenju dobiše podršku mnogih “učenjaka” koji, umjesto da podignu svoj glas protiv tiranije i širka, svojim “znanjem” podržaše te koncepte, stadoše sa njima, tagutima, rame uz rame i pozvaše na pokornost i davanje prisege tim tagutima.
Nažalost, nisu bili svjesni kako su vladareva vrata opasna. Prenosi se da su ispravni predhodnici izbjegavali vladareva vrata i susret s vladarom onda kada je islamski halifat bio u procvatu i punoj snazi. A šta onda reći za današnje vrijeme, kad zemljama vladaju taguti, oni koji su napustili Allahov Zakon i koji se obožavaju mimo Allaha Subanenu ve Te’ala. Podsjetimo se na riječi Ibn Mesuda radijallahu anhu, koji je rekao: „Čovjek udje kod vladara, zajedno sa svojom vjerom, pa izadje bez vjere sam.“ Upitaše „ A zašto?“ On odgovori: „Zato što udovolji vladaru uprkos Allahovoj srdžbi“. Isto se prenosi da je Huzejfe, radijallahu anhu, rekao: „Čuvajte se mjesta iskušenja.“ Upitaše: „Koja su to mjesta?“ On odgovori: „Vrata na dvorima vladara. Neko od vas udje kod vladara i kaže neistinu, samo da bi potvrdio vladareve riječi. Tako on izgovori ono što i sam ne smatra da je ispravno!“
Spomenimo ovdje i hadis u kome se kaže da je Adij b. Hatim - a tada je još bio kršćanin - došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on mu je proučio ajet: ”Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje…" (prijevod značenja Et-Tevba:31) Adij je rekao: "Oni ih, uistinu, nisu obožavali." Rekao je, alejhisselam,: "Naprotiv, oni su im, uistinu, zabranili ono što je dopušteno, a dopustili ono što je zabranjeno i oni su ih u tome slijedili.
To je njihovo obožavanje njih." (Hadis bilježe imam Ahmed i Tirmizi, koji je rekao da je hasen, zatim Abd b. Humejd, Ibn-Ebi-Hatim i Taberani, preko više lanaca prenosilaca)
Dakle, slijedjenjem taguta i pozivanjem na pokornost njima, širk se uvukao i proširio, te su se mjerila preokrenula. Otvoreni neprijatelji islama postadoše prisni prijatelji, kolonizatori postadoše izbavitelji a arapski vladari prihvatiše šejtanske zakone i uredjenja.
Kaže šejh 'Abdullāh bin 'AbdulLatīf:
''Ovim se želi ono što se proširilo od okretanja (odbijanja) onih koji se pripisuju islamu od svoje vjere i onoga zbog čega su stvoreni, na što ukazuju Kur'anski dokazi i vjerovjesnički hadisi u pogledu pridržavanja islama i njegove spoznaje, odricanja od njemu suprotnog i izvršavanju njegovih prava. Dok stvar u pogledu većine stvorenja nije došla do toga da ne osjećaju odbojnost prema pripadnicima nevjerničkih milleta i nepostojanja džihada protiv njih. Stvar je dalje tekla dok nisu ušli u njihovu pokornost i dok se nisu uz njih (prema njima) smirili (opustili), tražili prosperitet svog dunjaluka nestankom svoje vjere i ostavili naređenja Kur'ana i njegove zabrane, a izučavaju ga noć i dan.
Ovo je, bez ikakve sumnje, od najvećih vrsta riddeta i pribjegavanja drugom milletu, mimo milleta islama i ulazak u millet kršćanstva, da Allah sačuva od toga! (Ed-Durer…'', 8/13)
I onda kada se arapskim tagutima dade prisega i kada su mase nasijele na tu podvalu, sliku im pokvariše oni koji ispoljiše svoj din, muvehidi, koji su ljubomorni na Allahovu vjeru i koji su shvatili vjeru onako kako su je shvatile prve generacije muslimana, koji su čitali muhkem ajete i pozivali na bogobojaznost. Da bi ih se lakše riješili taguti i njihovi pomogači ih preko noći nazvaše ekstremistima, ludacima, sektašima, haridžijama i kakvim sve imenima ih ne nazvaše. Nažalost, mnogi još i danas ne vide (ili ne žele da vide) tu iskrivljenu sliku. One koji s dokazima pozivaju u tevhid ne žele ni da čuju i zatvaraju svoje uši, a onima - koji na zemlji nered i smutnju šire i Allahove ajete mijenjaju za ono što malo vrijedi - povjerovaše, ljubav, prisegu i odanost im ukazaše.
Pa i mekkanski mušrici u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jedni drugima govoriše da uši začepljaju te da ne slušaju ajate nego da nadvikuju Poslanika.
Kaže Uzvišeni: “Oni koji ne vjeruju govore: "Ne slušajte ovaj Kur’an, nego pravite buku da biste ga nadvikali.” (prijevod značenja Al-Fussilat, 25)
Upitan je cijenjeni imam Hamed ibn Atiq, rahimehullah (preselio je 1301 godine po Hidžri, Allah mu se smilovao, oprostio mu grijehe i nastanio ga u Džennetu Firdevsu) o hukmu stanovnika Mekke i status samog grada (ili drugim riječima: da li Mekka može postati darul-kufr?). Ovo se pitanje odnosi na stanovnike Mekke u vremenu u kojem je živio sam imam Hamed ibn Atiq, tj. u doba vladavine Osmanlija. Šejh je odgovorio slijedeće (pogledaj: Medžmuatur-resail vel-mesail en-nedždijja 1/742-746):
"Hvaljen neka si" - rekoše oni - "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri." (El-Baqara: 32)
Pojavilo je se pitanje da li je Mekka darul-kufr ili darul-islam. Pa mi kažemo uz Allahovu pomoć sljedeće: Uistinu je Allah, subhanehu ve te’ala, poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, se tevhidom i to je bila vjera svih poslanika. Značenje tevhida se nalazi u šehadetu “La ilahe illallah.” – a to je da se samo Allah, Subhanehu ve Te’ala, smije obožavati od strane svojih robova, i da se niko pored njega ne obožava na bilo koji način. A dova je srž ibadeta. U ibadet spadaju i sljedeće stvari:
• Havf (strah od Allaha, subhanehu ve te’ala)
• Redža (nada u Allaha, subhanehu ve te’ala)
• Tevekkul (oslanjanje na Allaha, subhanehu ve te’ala)
• Inaba (traženje oprosta od Allaha, subhanehu ve te’ala)
• Zebh (prinošenje žrtve Allahu, subhanehu ve te’ala)
• Salat (molitva)
Pored ovih postoje još mnoge vrste ibadeta. A činjenje ibadeta samo Allaha radi je uzvišeni princip koji je uslov za ispravnost svakog djela.
Drugi temelj (Muhammedu resulullah) je pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i traženje presude od njega kako u malim tako i u važnim stvarima, i pokoravanje njegovim pravilima u temeljima vjere. Pa tako prvi fundament negira širk jer tevhid se poništava sa širkom. A drugi fundament negira bidate. I pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije potpuna ako postoje bidati. Pa kada budu ova dva uslova ispunjena (La ilahe illallah Muhammedun resulullah) u znanju, djelu i da’vi i kada ovo bude din ljudi bilo kojeg grada i oni žive po ovim principa (tevhid) i pozivaju ljude u njega i saveznici su sa onima koji su na tevhidu a neprijatelji su onima koji su neprijatelji tevhida, te oni su muvahhidi.
Ali ako je širk rasprostranjen kao upućivanje dove Ka’bi ili mekamu ili hatimu ili upućivanje dove poslanicima ili evlijama i kada pratilje širka budu rasptrostranjene kao što su: zinaluk, kamata i razne vrste zuluma i kada ljudi bace sunnet za leđa i rašire se bi’dati i ljudi zatraže presudu od vladara nasilnika i sluga mušrika i ljudi budu pozivani u nešto drugo mimo Kur’ana i Sunneta i ako ovo postane poznato bez obzira o kojem gradu se radilo, ne sumnja bilo ko ko ima i trun znanja da će se takve zemlje (gradovi) smatrati darul-kufrom i širkom posebno ako su oni neprijatelji ehlut-tewhida i ako pokušavaju da unište din i dijarul-Islam.
A ako tražiš dokaz za ovaj propis naći ćeš ga u čitavom Kur’anu. Jer postoji idžma među ulemom a poznato je i svakom učenjaku. Što se tiče izjave onih koji kažu: “Ono što si ti naveo kao dokaz za postojanje širka, to se samo može naći među beduinima a ne među stanovnicima grada.” Na ovo mu kažemo kao prvo da je ova izjava rezultat arogancije ili nedostatak znanja o stvarnom stanju. Poznato je da beduini slijede ljude (tih gradova) u činjenju dove Ka’bi, mekamu i hatimu kao što može da čuje svako ko može da čuje. A svaki iskreni muvahhid to zna. A kao drugo ako je ovo već dokazano i postalo je poznato to je dovoljno u ovom slučaju. I ko je taj koji je napravio razliku u tome, to jeste govoreći da samo beduini čine gore navedene stvari?
Da li mislite, kada bi neko od vas rekao onima koji čine dovu Ka’bi ili mekamu ili hatimu ili čine dovu poslanicima i ashabima: "O vi! Ne činite dovu drugome mimo Allaha." ili "Vi ste mušrici!" Da li mislite da li će vam oni (npr. vlasti) dopustiti ovo ili će početi da kuju zavjere protiv vas?
Neka zna onaj koji se raspravlja (onaj koji kaže da ova država nije darul-kufr) da on nije na Allahovom tevhidu. I tako mi Allaha on ne poznaje tevhid, niti je primjenio din Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Možete li zamisliti čovjeka među njima koji im kaže: "Vratite se nazad u svoju vjeru Islam!" ili im kaže: "Uništite ove građevine koje ste napravili nad ovim kaburovima i nije vam dozvoljno da upućujete dovu nekom drugom mimo Allaha, subhanehu ve te’ala."?
Da li misliš da li će oni mučiti ovog čovjeka koji im uputi ove riječi na način kako su Kurejšije mučile Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Da li misliš da će oni učiniti ovom čovjeku isto što su Kurejšije činile Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?
Ne, tako mi Allaha, ne! Oni bi nadmašili Kurejšije u mučenju i zlostavljanju. Pa ako je ova zemlja uistinu darul-islam pa zašto ih nisi pozvao u Islam i naredio im da unište građevine na kaburovima i da ostave širk? Pa, ako te je zavaralo njihovo obavljanje namaza, hadždža, njihov post i davanje sadaqe, onda razmisli o ovoj stvari od samog početka. Tevhid je došao u Mekku sa da’vom Ismaila, sina Ibrahimovog El-Halila, Allah im se smilovao obadvojici, i stanovnici Mekke su bili na ovom tevhidu jedno određeno vrijeme. A zatim je se širk raširio među njima kojeg je donio Amr ibn Luhej. Pa su stanovnici Mekke postali mušrici a njihove zemlje su postale zemlje širka. Iako su zadržali neke djelove vjere Ibrahimove iako su nastavili da obavljaju hadždž, daju sadaqu hadžijama i onima koji to nisu. I stigli su do tebe stihovi koje je napisao Abdulmutallib u kojima je spomenuo priču o slonu. I oni su zadržali i neke druge stvari iz vjere Ibrahima, alejhis-selam. Ali to nije spriječilo njihov tekfir niti neprijateljstvo prema njima. Ono što je nama jasno je da je njihov širk danas (tj. osmansko doba) gori nego širk u tom vremenu. I prije svega ovoga ljudi su na zemlji živjeli na tevhidu deset generacija nakon Adema, alejhis-selam, sve dok se pretjerivanje prema dobrim ljudima nije pojavilo među njima. Pa su počeli da im upućuju dove pored Allaha, pa su učinili kufr.
Zatim je Allah, subhanehu ve te’ala, poslao Nuha, alejhis-selam, da ih poziva u tevhid. Zato dobro razmisli o onome o čemu nas je Allah, subhanehu ve te’ala, obavijestio u vezi ovih ljudi. Isto tako ono što je spomenuto u vezi Huda, alejhis-selam, a to je da je pozivao ljude u čisti ibadet samo Allahu, subhanehu ve te’ala, a njegov narod je se slagao sa njim u temeljima ibadeta ali se nisu slagali u tome da se Allah, Subhanehu ve Te’ala, Jedini obožava. Isto tako i Ibrahim, alejhis-selam. On je pozivao ljude u čisti tevhid a njegov narod je bio prihvatio da obožava Allaha, Subhanehu ve Te’ala. (ali ne samo Allaha)
Kraj ovog vrlo poučnog citata - šejha, imama, Hameda ibn Atiqa, rahimehullah - koji je pouka onima koji su obdareni znjanjem.
Jedan detaljan opis današnjeg stanja – koje je mnogo gore nego stanje u doba šejha Hameda bin Atiqa, rahimehullah - i ono u šta je upala Saudija od kufrova i širkova dao je pisac knjige: “Trijum vjerovjesničkog moniteizma nad da’vom širka i nacionalizma”, da ga Allah nagradi i učvrsti.
Citiramo:
“Sav dunjaluk zna da država Saudijske Arabije, pored djelimičnog suđenja Allahovim zakonima, sudi i Tagutskim, laičkim zakonima, koje nazivaju drugim imenima; uređenja, kraljevski dekreti i slično. U njoj ima desetine laičkih sudnica: vojnih, privrednih i drugih, u kojima se sudi tagutom. Sjenke krovova kamatnih banki su natrkilile najčistije parče Zemljine kugle kod Allaha.
Da bi se te banke otvorile potreban je tkz. “terhis” tj. “dozvola,” što je otvoreni vid ohalaljivanja kamate.
Sva prethodna pitanja, kako laičkih sudnica, njihovih ovlasti i nadležnosti, tako i kamatnih banki – rješava tagutska zakonska regulativa, ne Allahova, da Allah sačuva.
Na regionalnom nivou Saudija je članica mnogih organizacija u kojim članstvo iziskuje otvoreno i neminovno nevjerstvo u Allah, zbog rušenja temelja tewhida.
Na međunarodnom nivou ona je član, između ostalog, i Ujedinjenih Nacija, i to već preko pedeset godina.
Dvije zadnje stvari neminovno znače suđenje i parničenje pred tagutskim zakonima u rješavanju sporova i ostalo.
I, na kraju, ostaje borba protiv Islama i ostali murtedski savezi, poznati i kafirima, a kamoli muslimanima.
Ona čini širk zakonodavstva, širk suđenja tagutom, širk traženja rješavanja sporovo pred tagutom.
Dalje, i borba protiv islama i tewhida unutar države. I ovo je pomaganje kafira protiv islama i muslimana.
Ovo bi bile opšte skretnice, na osnovu kojih poznavalac tewhida zaljučuje mogući rezultat, koji se veže za ovaj opisani hal.
Nakon ovoga ću te na kulturan način povesti sa sobom do Kraljevine Saudijske Arabije, koja se krije iza islama, i koja tvrdi, kako ona tako i njeni “učenjaci”, da je zemlja tewhida, uspjevši da to podvali samo prodanim dušama, slijepim sljedbenicima i glupacima.
Ista ova zemlja svojom politkom krasnorječja i onom njenih čuvara, koje neki nazivaju ‘ulemom, prevarila je muslimane i slagala ih, i iskrivila i pokrvarila im je tewhid. Ti nemoj biti slijep pred jasnoćom njene prevare i njenih sramota, a ja ću ti sada otkriti neke stvari, da bi kasnije, inša’Allah, ako nađemo mjesta i vremena, uzeo više prostora u ovoj knjizi, objašnjavajući gdje i kako je Saudija upala u širk zakonodavstva, širk pokornosti, širk suđenja pred tagutom i kufr suđenja po zakonima suprotnim Allahovom zakonu.
Jer, kada mi razotkrijemo ovu državu, pred kojom mnogi zatvaraju jedno oko – stanja ostalih će nam biti jasna i put do uspjeha i pobjede očigledan. Jednostavno rečeno: Zmija se udara u glavu. I vjeruj mi, naš govor o širku ove zemlje i raskrinkavanju iste nije išta drugo do vjerovanje u Allaha i kufr u taguta.
Kao što rekoh, Kraljevina Saudijske Arabije se krije iza islama i sprovođenja šeri’ata, varajući slijepce i siromahe, koja je zamazala oči sprovođenjem nekih šeri’atskih sankcija (haddova) nad slabićima, da bi time k’o bajagi dokazala ljudima da ona sprovodi islamske propise, a da odbacuje laičke i da ne vjeruje u njih. To je čista laž, poznata svakom ko se ozbiljno bavio stanjem ove države, svejedno da li govorili na nivou unutrašnjih ili vanjskih “poslova.”
Ova država propisuje laičke zakone u mnogim segmentima, sudi njima i nameće ih narodu. Ali, ona ih vara, u skladu sa njenom politikom “krasnorječja” koje se drži, pa te zakone ne naziva riječju “qawanin” (zakoni), već ih naziva: uređenja (enzimeh), deklaracije (merasim), direktive (ta’limat), naređenja (lewaih) ili sijasat (politička uređenja).
Onome koji razmatra njene zakone se ova istina, u različitim segmentima, u potpunosti ukazuje. U knjizi “Ustavni propisi arapskih zemalja,” pod naslovom “Ustav Kraljevine Saudijske Arabije” se kaže:
“Riječi ‘qanun,’ tešri’i (zakonodavstvo) i šeri’at se u Saudiji ne upotrebljavaju (za drugo), osim za propisem spomenute u islamskom šeri’atu…Dok laičke propise, mimo šeri’atskih, nazivaju terminima ‘enzimeh’, direktive (ta’limat) ili naređenja (awamir)…”
Evo vidiš o kakvoj podvali se radi. Da ne zaboravimo, autor navedene knjige je izabrana skupina pravnika. Zato, uz to još treba razmisliti o njihovim laičkim zakonima. Međutim, prije nego što navedem nekoliko primjera, želim da skrenem pažnju muwehhidima na jednu vrlo važnu stvari, a to je da se ovo što radi ova “beduinska” vlada od sprovođenja nekih šeri’atskih haddova nad nekim ljudima i neizvršavanja ostatka šeri’atskih propisa, i sprovođenja laičkih zakona i parničenja pred njima u drugim segmentima – ne razlikuje puno od onoga što rade ostale arapske, tagutske države, koje javno i jasno ističu da se pridržavaju laičkih zakona, a da šeri’at primjenjuju samo u segmentu kojeg nazivaju “personalno pravo” (el-ahwaluš-šahsijjeh).
Naime, veliki broj tih zemalja ih sprovodi poput Saudije. Imamo Pakistan, bio je tu i Jemen, a i druge države koje vode istu politiku “varanja.” Čak i Gadafi, predsjednik Libije, sprovodi hadd nad onim koji pije vino, pa ga bičuje isto k’o i Fahd nekad. Pa zašto ga onda tekfire, kada sprovodi jedan dio vjere, a Fahda ne? I zašto su oni koji se sude pred šeri’atom u segmentu “personalnog prava,” a pred laičkim zakonom u drugim oblastima – nevjernici, a onaj koji se vraća na šeri’at u segmentu nekih šeri’atskih haddova, a na laički zakon u mnogim drugim segmentima – nije nevjernik?
“Zar su to vaši nevjernici bolji od njihovih, ili imate dokaz o nevinosti u spisama?” (Prevod značenja, El-Qamer, 43)
Navešću vam, braćo i sestre muwehhidi, primjer iz segmenta vojnih sudnica u Kraljevini Saudijske Arabije. Oni su tim sudnicama posvetili poseban “dejwan,” kojeg su nazvali “Dejwan vojnih sudnica,” u kojima se sudi pred laičkim zakonom, kojeg su opet nazvali “Nizamul-Džejšil-‘Arabis-Su’udijj” tj. “Sistem arapsko-saudijske vojske,” koji je izdat 11/11/1366 g.h.
Ovim sudnicama se predočavaju parničenja vojnih lica, čak i penzionisanih. Ovaj “Sistem vojske” ili njen laički zakon je mješavina laičkih zakona, koje su oni propisali i drugih šeri’atskih zakona, čiji je cilj kod njih da odvrate i zastraše buntovnike koji bi pokušali da naprave puč. U te zakone spada “haddul-harabah,” tj. šeri’atska sankcija za ulično razbojništvo i zakoni slični njemu. Izvoli neke primjere laičkih zakona, kojima su propisali suprotno šeri’atu i promjenili šeri’atski zakon i sudili tagutom, time vjerujući u taguta, a Allah im je naredio da budu nevjernici u njega.
Poznato je da je šeri’atska sankcija za krađu da se kradljivcu, bio muškarac ili žena, vojnik ili civil – mora odsjeći ruka. Međutim, u zemlji “sluge dvaju harema,” zemlji “emirul-mu’mininia” to ne može tako. Iako se diče sprovođenjem ovoga propisa, kojeg ne moramo ponavljati u detalje, oni ga sprovode samo nad određenom grupom ljudi. Pa su zbog toga propisali posebne zakone, kojim su “pravno regulisali” pitanje krađe među vojnim licima. Naime, hadd za krađu se zamjenjuje zatvorskom kaznom, kao što je slučaj u ostalim arapskim zemljama, koje su makar “iskrene” u suđenju sa tagutom.
U spomenutom zakonu se kaže, u 8 Poglavlju, član br. 112:
“Oficir ‘reda’ i vojnici koji ukradu nešto od stvari oficira i njihovog novca i onih koji su pomiješani s njima, stanuju sa njima na istom mjestu, o kojem god mjestu da se radi; pa ako je (ukradeno) bilo od stvari koje se “troše” – obavezaće se da plati njihovu pravu vrijednost, ako je (ukradeno) prethodno uništeno i zatvoriće se od jedan i po mjesec do tri mjeseca…”
Razmisli o ovom poigravanju sa Allahovom vjerom. Propisuju ovu kaznu, mijenjajući Allahov propis, da bi ako bi isti ukrao nešto od običnog naroda, civilnih lica, uz upotrebu sile – bio vraćen u nadležnost šeri’atskih sudnica, kao što je objašnjeno u članu 116 istog zakona.
Dakle, ovdje imamo dvije sudeće institucije ili partije. Jedna, koja sudi laičkim zakonom, i druga koja, kako oni tvrdie, sudi šeri’atskim propisima. Na kojoj osnovi se onda vrši vraćanje nekog slučaja u nadležnost jedne od dvije sudnice? Kako se dovršava ovaj čin poigravanja? Ko je taj koji određuje nadležnost?
Naravno, to se dešava prema njihovoj metodi i odabiru. Član 20 i 22 iz 3 Poglavlja istoga zakona, i to pod naslovom “Podjela nadležnosti,” objašnjava da postoje krivična djela koja su u nadležnosti šeri’atskih sudnica, a i druga koja su u nadležnosti “dejwana parničenja…” Član 21 iz istoga zakona ukazuje:
“Ako se svakoj od strana nadležnosti ukaže da ona nije preča u onome što joj je predočeno od parnica ili tužbi, koje su van njene nadležnosti – obaveza joj je da iste vrati strani od koje ih je dobila, uz objašnjenej razloga za to…I svaki sud koji potekne od jedne od dvije strane, a koji je bi ovan njene nadležnosti – smatra se poništenim i mora se ponovo razmatradi od nadležnih strana.”
Eto, to je to. Samo, sačekatje malo! Sjetih se jednog ajeta iz sure El-En’am, u kojem Allah opisuje kako mušrici malo vjeruju u Njega, a malo u njihova božanstva.
“Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koje je On stvorio, pa govore: ‘Ovo je za Allaha’ – po njihovoj tvrdnji, ‘A ovo za božanstva naša!’ Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovima. Kako ružno oni sude!”
Kako ružno oni sude! Ružan li je taj njihov širk i ono čime sude od tagutskih zakona. Allah ih pobio, kuda se odmeću?! Čuvajte ih se, oni su pravi neprijatelji!
Da malo pojasnimo ovaj otvoreni zindikluk…To bi značilo da, kada bi neki vojnik ukrao imetak nekog oficira, a tom se oficiru probudila svijest i Allah ga uputio, pa on zanevjerovao u laičke zakone svoje države i odbio da se parniči pred “zakonom saudijske vojske,” te otišao u šeri’atsku sudnicu, uspostavio dokaz i doveo svjedoke protiv kradljivca, pa šeri’atska sudnica presudila obaveznim izvršavanjem hadda nad kradljivcem – da država, vojska i taj vojnik imaju pravo da ponište taj šeri’atski propis i eliminišu Allahov hadd, subhanehu we te’ala, u pitanju krađe, i to sve u sjenci zaštite koju mu pruža ovaj prljavi, nevjernički član.
Ima pravo da zahtijeva ponovno razmatranje njegovog slučaja i da ga predoči “divanu vojnih sudnica,” iako to ne bilo milo oficiru, šejhovima i šeri’atskim sudijama (kadijama)… Ovo je, braći i sestre muwehhidi, samo jedan primjer njihovog poigravanja sa vjerom i propisivanja zakona mimo Alalha, dželle we ‘ala.
Čudim se kako ‘ulema Saudije i većina naših da’ija “ne zna” za to. Pa neki Fahdu i dženazu klanjahu…!
Dokazivanje širka vlade Kraljevine Saudijske Arabije u pogledu zakonodavstva, parničenja pred tagutom, domaćim, regionalinim i međunarodnim, suđenje njime i drugi kufrovi se mogu detaljno prikazati kroz sljedeće naslove, koji uopšteno ulaze pod dva naslova, tj. Saudija i domaći taguti i Saudija i međunarodni taguti.
Detaljno bi tematska struktura i naslovi izgledali kao što slijedi:
Saudija i međunarodni taguti
- Saudija i Međunarodni sud pravde
- Saudija i međunarodni zakonik
- Saudija i Organizacija Ujedinjenih Nacija
- Saudija i Opšta Zajednica Ujedinjenih Nacija
- Saudija i dva međunarodna ugovora o ljudskim pravima
- Saudija i prateće organizacije Ujedinjenih nacija
- Saudija i Unesko
- Saudija i Međunarodna organizacija za rad
- Saudija i Međunarodna Komisija Crvenog krsta
- Saudija i njena ljubav Amerika
Saudija i zaljevski taguti
- Saudija i Zaljevsko Vijeće Međusobnog Potpomaganja
- Saudija i Sistem Vijeća za Međusobno Potpomaganje
- Saudija i Komisija za izglađivanje nesuglasica, u sklopu vijeća za međusobno potpomaganje
- Saudija i ekonomski ugovor između zemalja članica vijeća saradnje
Saudija i arapski taguti
- Saudija i Arapska Liga
- Saudija i Povelja arapskih zemalja
- Saudija i Arapska Povelja o ljudskim pravima
- Saudija i Arapski Ugovor o pružanju pomoći (imetkom i životom)
- Saudija i Ugovor o osnivanju Arapske kompanije za naftne investicije
- Saudija i Organizacija OPEC
- Saudija i Međunarodni Monetarni Fond
- Saudija i arapski ugovor o zajedničkoj odbrani i ekonomskoj saradnji
- Saudija i arapski ugovori o bezbjednosti (tj. na nivou saradnje službi bezbjednosti)
- Saudijsko-marokanski bezbjedonosni ugovor protiv vjerskog ekstremizma
- Arapski centar za bezbjedonosne studije i obučavanje (Rijad)
- Kongres arapskih vođa policije
- Arapsko vijeće ministara unutrašnjih poslova
- Saudija i vijeće arapskih ministara “pravde”
- Projekat zajedničkog arapskog krivičnog zakona
- Saudija i Kongres u Taifu
- Saudija i intrige Islamskog Samita
- Saudija i Organizacija Islamskog Kongresa
Saudija i kamata
- Saudija i kamata unutar države
- Saudija i kamata na nivou Zaljevskog vijeća za saradnju
- Saudija i kamata na nivou arapskih zemalja i na međunarodnom nivou
- Saudija i Arapski Monetarni Fond
- Saudija i Ekonomska komisija za Zapadnu Aziju
- Saudija i Međunarodna banka za izgradnju i naseljavanje
Saudija i sekularistički masonizam
- Saudija i sredstva njenih masonskih sredstava informisanja
- Saudija i bratstvo sa pripadnicima raznih nevjerničkih pravaca
- Saudija i njena zaštita židovskih i kršćanskih interesa
- Saudija i komunizam
- Posjeta Fahda Britaniji i masonski orden u vidu krsta, itd.
U svakom slučaju, čitalac treba znati da u sjecni svakog navedenog naslova možemo navesti više primjera stvari koje izvode iz vjere Allaha, dželle we ‘ala, a ubjeđen sam da su i naslovi dovoljni i da je korisno imati ih kao skretnice u razmišljanju o Allahovim propisima koji se vežu za moguće radnje u dotičnom naslovu.
I čudno je, obzirom na dimenzionalnost ovih stvari, da ih učenjaci Saudije i mnoge naše da’ije “ne znaju.” Kažu: “Ako ih on zna, mi ne znamo…” I ovo je izreka najboljeg među njima. Kuduzović klanja dženazu Fahdu, Sudejs klanja dženazu kralju Jordana Husejnu, itd…
Ovo bi bila dijagnoza stanja ove države. Šeri’atski propis za ovo stanje nije nepoznat svakom ko voli Allaha, Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, i dini islam, čija je osnova tewhid i poslanstvo.”
Kraj citata.
Upitan je šejh Muhammed b. Ibrahim, Allah da im se obadvojici smiluje, da li je obavezno učiniti hidžru iz muslimanske države ako se u njoj sudi po izmišljenimi zakonima?
Pa je, rahimehullah, odgovorio:
“Država u kojoj se sudi po izmišljenim ili postavljenim zakonima nije islamska država. Iz nje je obavezno učiniti hidžru. Isto tako ako se pojavi širk bez spriječavanja ili izmjene takođe biva obaveznim učiniti hidžru. Ali ako se u njoj po tome vladaju neki pojedinci, ili da postoji nešto od nevjerničkih postupaka koji ne izlaze u javnost onda je to islamska država.
Možda ti hoćeš reći: Kada bi onaj ko sudi po ovim zakonima rekao: Ja sam ubijeđen da su neistiniti. Nema uticaja, jer je on izolirao šerijat. To je isto kao da neko kaže: Ja obožavam idole ali sam ubijeđen da su neistina.
Ako je u mogućnosti da napusti državu u kojoj se sudi po (sejtanskim) zakonima onda mu je to obaveza. (Medžmua fetava ve resail, šejh Muhammed b. Ibrahim 6/188–189).
Kaže Uzvišeni Allah:
“Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena, Onaj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, koji nema djeteta, koji u vlasti nema ortaka i koji je sve stvorio i kako treba uredio! Neki pored Njega božanstva prihvaćaju koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju od sebe neku štetu otkloniti ni sebi kakvu korist pribaviti i koja nemaju moći život oduzeti, život dati niti oživjeti.”
Naša zadnja dova je hvala Allahu Gospodaru svjetova.