Kategorija: Aqidah Autor Ibn Kajjim
Ibn Kajjim, rahimehullah, u svojoj knjizi Tarikul hidžretejn, kaže: "Kategorija slijepih sljedbenika i nevjernika džahila (neznalice) i onih koji ih slijede. Oni govere: 'Mi smo na ovome zatekli naše očeve i mi se za njima povodimo...' Ummet se složio da su pripadnici ove kategorije kafiri, unatoč tome što su džahili, ili oni koji slijepo slijede svoje vođe i glavešine..." Prenosi se u vjerodostojnoj predaji od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Zaista u Džennet neće ući osim muslimanska duša."
A ovaj mukallid (slijepi sljedbenik) nije musliman, a razuman je i podliježe šerijatskim obavezama. Onaj ko podliježe šerijatskim obavezama, a uz to je razuman, ili je u islamu ili u kufru (tj. ili je musliman ili kafir).
A što se tiče onog do koga nije dospjela da'va (poziv u Allahovu vjeru), takav nema obaveza i u tom stanju on biva kao djeca i luđaci u pogledu odgovornosti, a o čemu smo već govorili.
Islam je ispoljavanje Allahove jednoće i robovanje Njemu Jedinom, Koji nema sudruga, te vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A njegovi sljedbenici vjeruju u ono s čim je došao. Ako rob ne dođe sa ovim, nije musliman. U tom slučaju, ako nije kafir inadžija onda je kafir džahil. Suština ove kategorije (o kojoj je na početku bilo riječi) se ogleda u tome da su oni kafiri džahili a ne inadžije. To što nisu inadžije ne izvodi ih iz kruga kufra. (Zatim je šejh nastavio govoriti o džahilu koji se okreće od spoznaje i džahilu koji nema mogućnosti da dođe do upute. Oba su nevjernici, s tim da će prvi biti kažnjen zbog okretanja a drugi neće biti kažnjen već će biti iskušan na Ahiretu zbog toga što nad njim nije upostavljen argument na ovome svijetu...)
Već je na robu obaveza da vjeruje, da svako onaj ko ispovjeda drugu vjeru osim islama postaje kafirom i da Allah neće kazniti nikoga dok mu ne dostavi dokaz putem poslanika. Ovo je uopćeno, a pojedinačni slučajevi se vraćaju Allahovom znanju i mudrosti. Ovo se odnosi na propis nagrade i kazne. A što se tiče na dunjaluku prema njima se postupa shodno vanjštini. Djeca i luđaci od nevjernika imaju propis njihovih štićenika.
Ovim pojašnjenjem razbijaju se nejasnoće u ovoj mes'eli koja se temelji na četiri osnove:
Prva: Allah, dželle ša'nuhu, neće kazniti nikoga osim nakon uspostave argumenta nad njim (ar. kijamul hudže).
Druga: Kazna (na dunjaluku i ahiretu) se zaslužuje uz dva uzroka ili dvije stvari: Prva je - okretanje od dokaza a druga je - neprihvatanje iz oholosti i inata. A što se tiče kufra džehla, bez dostavljanja dokaza i u slučaju nemogućnosti njegove spoznaje, u tom slučaju Allah je negirao njegovo kažnjavanje dok se ne dostavi poslanički dokaz.
Treća osnova: Dostavljanje dokaza se razlikuje shodno vremenu, prostoru i osobi. Tako, nekada, u nekom vremenu i mjestu biva dostavljen Allahov dokaz mimo drugog vremena i mjesta...
Četvrta osnova: “Allahove radnje su shodno Njegovoj mudrosti.”
Tarikul hidžretejn, str. 411-414