Odgovor na šubhu
Ažurirano Petak, 24 juli 2009 Šejhul-Islam Muhammed ibn AbdulVehhab Nedjelja, 26 oktobar 2008
Nakon što se obznanilo da su oni protiv kojih se borio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bili pametniji i na manjem stepenu širka od ovih (današnjih mušrika), na tebi je da spoznaš slijedeću nejasnoću (šubhu) u koju su zapali. Zato pripremi svoja čula kako bi mogao odgovoriti na nju. Kažu: "Mušrici o kojima govori Kur'an ne svjedoče Allahovo Subhanehu ve Te'ala jedinstvo...
gone poslanike u laž i niječu proživijenje nakon smrti, niječu Ku'ran i smatraju ga vradžbinom.
A mi svjedočimo Allahovo Subhanehu ve Te'ala jedinstvo, svjedočimo da je Muhammed poslanik, vjerujemo u Kur'an, proživljenje, klanjamo, postimo - pa kako da nas izjednačite sa njima?"
Prvi odgovor. Nema razilaženja među učenjacima da ako neko vjeruje u dio onoga sa čime je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem a niječe drugi dio toga, postaje nevjernik; odnosno, takav uopće nije ni ušao u islam. Također, isto se tretira onaj ko vjeruje u dio Kur'ana, a niječe dio njega. Naprimjer, da potvrdi tevhid, a zaniječe namaz; ili, da potvrdi tevhid i obavezu namaza, a zaniječe zekat; ili, da potvrdi sve ovo, a zaniječe obavezu posta; ili, da potvrdi sve ovo, a zaniječe obavezu hadža.
Pošto ljudi nisu bili spremni da obave hadž za vrijeme Poslanika Allah je objavio:
"Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome." (prijevod značenja Ali Imran, 97.)
Onaj ko potvrdi sve ovo, a zaniječe proživljenje, postaje nevjernik - i na tome su svi složni - a time mu i krv i imetak postaju dozvoljeni. Allah Subhanehu ve Te'ala kaže:
"Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: 'U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo', i žele da između toga nekakav stav zauzmu - oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju." (prijevod značenja En-Nisa', 150-151.)
Kada smo saznali da je Allah Subhanehu ve Te'ala jasno i nedvosmisleno proglasio nevjernikom onoga ko niječe dio Objave ili Šerijata, a potvrđuje drugi, odagnali smo time ovu sumnju.
Drugi odgovor. Ako se slažeš sa mnom u ovome što smo prethodno spomenuli, o čemu postoji jednoglasan stav učenjaka (i to je stav svih poznatih i priznatih mezheba), da onaj ko zaniječe nešto od gore spomenutih propisa postaje nevjernik, a Kur'an je jasno na to upozorio, onda možemo doći do jednostavnog zaključka da je tevhid najveći farz sa kojim je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem veći i od samog namaza, zekata, posta i hadža. Pa šta reći za čovjeka ako zaniječe nešto od tevhida (monoteizma)? Jasno je da ga to odvodi u nevjerstvo, makar izvršavao sve druge farzove i propise sa kojima je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. Pa kako da tvrdiš da onaj ko zaniječe tevhid sa kojim su došli svi poslanici nije pao u nevjerstvo?! Subhanallah, ne mogu da se načudim ovom neznanju, tj. zar ima većeg neznanja od toga.
Treći odgovor. Možeš mu odgovoriti na slijedeći način. Ashabi Allahovog Poslanika su se borili protiv plemena Benu-Hanife, iako su prije toga primili islam pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.
Oni su svjedočili Allahovu Subhanehu ve Te'ala jednoću i svjedoči!i su da je Muhammed Božiji rob i poslanik; u njihovim mjestima čuo se ezan i obavljali su namaz. Pa ako rekne: "Ali, oni su Musejlemu proglasili za poslanika' reci mu: "To sam čekao da mi kažeš". Dakle, onaj ko uzdigne čovjeka na stepen poslanika počinio je nevjerstvo i time su dozvoljen: njegova krv i imetak, tj. dozvoljeno se boriti protiv njega, jer se smatra nevjernikom. Vidimo da mu ne koriste dva šehadeta (svjedočenje Allahovog jedinstva i svjedočenje da je Muhammed poslanik), niti mu vrijedi njegov namaz. Sta onda reći za onoga ko uzdigne npr. Semsana i Jusufa (taguti u doba šejha Muhammeda b. Abdul-Vehaba) ashaba ili poslanika na stepen Vladara nebesa i zemlje?!
Pa neka je slavljen Uzvišeni Gospodar koji je rekao:
"Eto tako Allah pečati srca onih koji neće da znaju." (prijevod značenja Er-Rum, 59.)
Četvrti odgovor. Također možeš reći ovima da je Alija radijallahu anhu zapalio svoje drugove koji su ga uzeli za božanstvo, iako su ovi tvrdili da su muslimani, a sticali su znanje od ashaba. Međutim, povjerovali su da je Alija ono što danas misle o Jusufu i Semsanu i drugima njima sličnim. I pored njihove tvrdnje da su muslimani, ashabi su se složili da ih je dozvoljeno ubiti jer su počinili nevjerstvo.
A zar misliš da bi ashabi proglasili nevjernikom pravog muslimana? Ili, misliš li da ubjeđenje koje ste ponijeli u srcu u odnosu na Tadža (jedan od taguta tog vremena) ne šteti i ne negira tevhid, a isto ga to ubjeđenje u odnosu na Aliju radijallahu anhu negira i odvodi njegovog počinioca u nevjerstvo?!
Peti odgovor. Možeš mu odgovoriti i ovako. Porodica Benu Ubejde el-Kadah je vladala Sjevernom Afrikom i Egiptom u vremenu porodice Benu-Abbas. Svi su svjedočili dva šehadeta, klanjali su džuma-namaz i uspostavljali džemat. No pošto su se suprotstavili Šerijatu u određenim stvarima koje nisu vezane za ovu našu tematiku učenjaci su se složili da su time počinili nevjerstvo, pa su dozvolili borbu protiv njih dok se ne vrate u okrilje Šerijata. I zaista, muslimani su pokrenuli rat protiv njih, sve dok nisu povratili spomenute zemlje u okrilje hilafeta i Šerijata.
Šesti odgovor. S obzirom da tvrdiš da su predislamski mušrici počinili nevjerstvo samo iz razloga što su spojili širk sa utjerivanjem poslanika u laž, te su nijekali Kur'an i proživljenje nakon smrti, postavlja se pitanje zašto su učenjaci u svakom mezhebu spomenuli poglavlje: "Propisi koji se odnose na otpadnika"?
Inače, murted (otpadnik) je onaj ko je počinio nevjerstvo nakon islama. U spomenutom poglavlju učenjaci su spomenuli mnoga djela koja njihovog počinioca odvode u nevjerstvo, pa time i njegovu krv i imetak čine dozvoljenima. Spomenuli su čak tako sitne stvari kao što je riječ izgovorena bez srčanog nijeta (bez namjere u srcu) ili riječ nevjerstva (kufra) koja je izgovorena u igri i pri šali.
Sedmi odgovor. Navedi mu ajet iz sure Et-Tevbe:
"Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazali da su nevjernici nakon što su javno islam bili primili." (prijevod značenja Et-Tevbe, 74.)
Vidiš da je Allah ove proglasio nevjernicima, iako su živjeli u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa njim su išli u džihad, obavljali namaz, davali zekat, obavljali hadž i vanjštinom ispoljavali tevhid.
Navedi mu i riječi Uzvišenog:
„Reci: "Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste uznevjerovali, a tvrdili ste da ste vjernici." (prijevod značenja Et-Tevbe, 65-66.)
Allah Subhanehu ve Te'ala je ovu skupinu jasno proglasio nevjernicima i obavijestio nas da su učinili djelo nevjerstva nakon što su bili vjernici. Spominje se da su oni bili sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem u bitci na Tebuku. Izgovorili su riječi nevjerstva za koje su tvrdili da su šala.
Zato dobro razmisli o ovoj nejasnoći (šubhi) koja se svodi na tvrdnju: "Zar da proglašavate muslimane nevjernicima, a oni svjedoče Allahovo jedinstvo, klanjaju i poste?." Zatim dobro prostudiraj odgovor na ovu nejasnoću (šubhu), jer on je najvredniji dio ove knjige.
(Otklanjanje nejasnoća o tevhidu)