Hadis

Od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Došao je neki beduin Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: '0 Allahov Poslaniče, koja su to dva obavezujuća djela (koja za sobom povlače nagradu, odnosno kaznu na onom svijetu)?' On je rekao: 'Ko umre, a Allahu ne pripisuje druga (ne čini širk), ući će u Džennet, a ko umre, a Allahu pripisuje druga (čini širk), ući će u vatru.'"

Hadis bilježi imam Muslim

 

Ajet

    الَّذِينَ آمَنُواْ وَلَمْ يَلْبِسُواْ إِيمَانَهُم بِظُلْمٍ أُوْلَئِكَ لَهُمُ الأَمْنُ وَهُم مُّهْتَدُونَ

Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na pravom putu.       

Prevod znacenja El-An'am 82

Odgovor na šubhu


Nakon što se obznanilo da su oni protiv kojih se borio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bili pametniji i na manjem stepenu širka od ovih (današnjih mušrika), na tebi je da spoznaš slijedeću nejasnoću (šubhu) u koju su zapali. Zato pripremi svoja čula kako bi mogao odgovoriti na nju. Kažu: "Mušrici o kojima govori Kur'an ne svjedoče Allahovo Subhanehu ve Te'ala jedinstvo...                                                    

gone poslanike u laž i niječu proživijenje nakon smrti, niječu Ku'ran i smatraju ga vradžbinom. 

A mi svjedočimo Allahovo Subhanehu ve Te'ala jedinstvo, svjedočimo da je Muhammed poslanik, vjerujemo u Kur'an, proživljenje, klanjamo, postimo - pa kako da nas izjednačite sa njima?"  

Prvi odgovor. Nema razilaženja među učenjacima da ako neko vjeruje u dio onoga sa čime je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem a niječe drugi dio toga, postaje nevjernik; odnosno, takav uopće nije ni ušao u islam. Također, isto se tretira onaj ko vjeruje u dio Kur'ana, a niječe dio njega. Naprimjer, da potvrdi tevhid, a zaniječe namaz; ili, da potvrdi tevhid i obavezu namaza, a zaniječe zekat; ili, da potvrdi sve ovo, a zaniječe obavezu posta; ili, da potvrdi sve ovo, a zaniječe obavezu hadža.
Pošto ljudi nisu bili spremni da obave hadž za vrijeme Poslanika Allah je objavio:

"Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome." (prijevod značenja Ali Imran, 97.)

Onaj ko potvrdi sve ovo, a zaniječe proživljenje, postaje nevjernik - i na tome su svi složni - a time mu i krv i imetak postaju dozvoljeni. Allah Subhanehu ve Te'ala kaže:

"Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: 'U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo', i žele da između toga nekakav stav zauzmu - oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju." (prijevod značenja En-Nisa', 150-151.)

Kada smo saznali da je Allah Subhanehu ve Te'ala jasno i nedvosmisleno proglasio nevjernikom onoga ko niječe dio Objave ili Šerijata, a potvrđuje drugi, odagnali smo time ovu sumnju.

Drugi odgovor. Ako se slažeš sa mnom u ovome što smo prethodno spomenuli, o čemu postoji jednoglasan stav učenjaka (i to je stav svih poznatih i priznatih mezheba), da onaj ko zaniječe nešto od gore spomenutih propisa postaje nevjernik, a Kur'an je jasno na to upozorio, onda možemo doći do jednostavnog zaključka da je tevhid najveći farz sa kojim je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem veći i od samog namaza, zekata, posta i hadža. Pa šta reći za čovjeka ako zaniječe nešto od tevhida (monoteizma)? Jasno je da ga to odvodi u nevjerstvo, makar izvršavao sve druge farzove i propise sa kojima je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. Pa kako da tvrdiš da onaj ko zaniječe tevhid sa kojim su došli svi poslanici nije pao u nevjerstvo?! Subhanallah, ne mogu da se načudim ovom neznanju, tj. zar ima većeg neznanja od toga.

Treći odgovor. Možeš mu odgovoriti na slijedeći način. Ashabi Allahovog Poslanika su se borili protiv plemena Benu-Hanife, iako su prije toga primili islam pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.
Oni su svjedočili Allahovu Subhanehu ve Te'ala jednoću i svjedoči!i su da je Muhammed Božiji rob i poslanik; u njihovim mjestima čuo se ezan i obavljali su namaz. Pa ako rekne: "Ali, oni su Musejlemu proglasili za poslanika' reci mu: "To sam čekao da mi kažeš". Dakle, onaj ko uzdigne čovjeka na stepen poslanika počinio je nevjerstvo i time su dozvoljen: njegova krv i imetak, tj. dozvoljeno se boriti protiv njega, jer se smatra nevjernikom. Vidimo da mu ne koriste dva šehadeta (svjedočenje Allahovog jedinstva i svjedočenje da je Muhammed poslanik), niti mu vrijedi njegov namaz. Sta onda reći za onoga ko uzdigne npr. Semsana i Jusufa (taguti u doba šejha Muhammeda b. Abdul-Vehaba) ashaba ili poslanika na stepen Vladara nebesa i zemlje?!

Pa neka je slavljen Uzvišeni Gospodar koji je rekao:
"Eto tako Allah pečati srca onih koji neće da znaju." (prijevod značenja Er-Rum, 59.)

Četvrti odgovor. Također možeš reći ovima da je Alija radijallahu anhu zapalio svoje drugove koji su ga uzeli za božanstvo, iako su ovi tvrdili da su muslimani, a sticali su znanje od ashaba. Međutim, povjerovali su da je Alija ono što danas misle o Jusufu i Semsanu i drugima njima sličnim. I pored njihove tvrdnje da su muslimani, ashabi su se složili da ih je dozvoljeno ubiti jer su počinili nevjerstvo.

A zar misliš da bi ashabi proglasili nevjernikom pravog muslimana? Ili, misliš li da ubjeđenje koje ste ponijeli u srcu u odnosu na Tadža (jedan od taguta tog vremena) ne šteti i ne negira tevhid, a isto ga to ubjeđenje u odnosu na Aliju radijallahu anhu negira i odvodi  njegovog  počinioca u nevjerstvo?!

Peti odgovor. Možeš mu odgovoriti i ovako. Porodica Benu Ubejde el-Kadah je vladala Sjevernom Afrikom i Egiptom u vremenu porodice Benu-Abbas. Svi su svjedočili dva šehadeta, klanjali su džuma-namaz i uspostavljali džemat. No pošto su se suprotstavili Šerijatu u određenim stvarima koje nisu vezane za ovu našu tematiku učenjaci su se složili da su time počinili nevjerstvo, pa su dozvolili borbu protiv njih dok se ne vrate u okrilje Šerijata. I zaista, muslimani su pokrenuli rat protiv njih, sve dok nisu povratili spomenute zemlje u okrilje hilafeta i Šerijata.

Šesti odgovor. S obzirom da tvrdiš da su predislamski mušrici počinili nevjerstvo samo iz razloga što su spojili širk sa utjerivanjem poslanika u laž, te su nijekali Kur'an i proživljenje nakon smrti, postavlja se pitanje zašto su učenjaci u svakom mezhebu spomenuli poglavlje: "Propisi koji se odnose na otpadnika"?

Inače, murted (otpadnik) je onaj ko je počinio nevjerstvo nakon islama. U spomenutom poglavlju učenjaci su spomenuli mnoga djela koja njihovog počinioca odvode u nevjerstvo, pa time i njegovu krv i imetak čine dozvoljenima. Spomenuli su čak tako sitne stvari kao što je riječ izgovorena bez srčanog nijeta (bez namjere u srcu) ili riječ nevjerstva (kufra) koja je izgovorena u igri i pri šali.

Sedmi odgovor. Navedi mu ajet iz sure Et-Tevbe:
"Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazali da su nevjernici nakon što su javno islam bili primili." (prijevod značenja Et-Tevbe, 74.)

Vidiš da je Allah ove proglasio nevjernicima, iako su živjeli u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa njim su išli u džihad, obavljali namaz, davali zekat, obavljali hadž i vanjštinom ispoljavali tevhid.
Navedi mu i riječi Uzvišenog:
Reci: "Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste uznevjerovali, a tvrdili ste da ste vjernici." (prijevod značenja Et-Tevbe, 65-66.)

Allah Subhanehu ve Te'ala je ovu skupinu jasno proglasio nevjernicima i obavijestio nas da su učinili djelo nevjerstva nakon što su bili vjernici. Spominje se da su oni bili sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem u bitci na Tebuku. Izgovorili su riječi nevjerstva za koje su tvrdili da su šala.

Zato dobro razmisli o ovoj nejasnoći (šubhi) koja se svodi na tvrdnju: "Zar da proglašavate muslimane nevjernicima, a oni svjedoče Allahovo jedinstvo, klanjaju i poste?." Zatim dobro prostudiraj odgovor na ovu nejasnoću (šubhu), jer on je najvredniji dio ove knjige.

(Otklanjanje nejasnoća o tevhidu)

Anketa

Ko su pripadnici ehlul-fetre

Mudre izreke

Šejhul-islam Muhammed b. Abdul Vehab, rahimehullah, kaže:
Pa La ilahe illallah sadrži negaciju i potvrdu božanstvenosti u cjelosti Allahu. Onaj ko se namjeri nečim kaburu, drvetu, kamenu, bliskom meleku ili poslanom vjerovjesniku, da mu pridonese kakvu korist ili otkloni štetu, on ga je time uzeo božanstvom mimo Allaha. Dok sa druge strane negira La ilahe illallah. Dat će mu se šansa na pokajanje, pa ako se pokaje prihvatit će se a ako ne onda će biti ubijen.
Ako bi ovaj mušrik rekao: Ja nisam imao za cilj osim potragu za berićetom, i ja sam ubijeđen da korist i štetu može dati samo Allah. Onda mu ti odgovori da su israelićani svojim riječima htjeli samo ono kao što je Allah rekao o njima kada su prešli preko mora:
"…pa oni naiđoše na narod koji se klanjao kumirima svojim. O Musa – rekoše –napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove! –Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti! – reče on." (prijevod znacenja sure El Araf, 138)
Durer sunnije

Biografije

On je šejhul-islam, Ahmed b. Abdul Halim b. Abdus Selam b. Abdullah b. Muhammed b. Hudr b. Ali b. Abdullah b. Tejmijje Nemiri Harrani zatim Dimeški, Ebul Abbas Tekijju Din. Rođen je u Harranu, u ponedeljak, desetog rebiul evela, 661 h. godine. Nakon što su tatari okupirali države Šama, Ibn Tejmijje je zajedno sa svojim ocem preselio u Damask i to 667 h. gdje je i odrastao. Šejhul-islam je odrastao u lijepoj okolini, u okrilju svoga oca, koji je bio imam, veoma dobar i bogobojazan čovjek, pa se njegov otac posvetio njegovom odgoju lijepo i naučno.

Imam Ibn Qajjim El-Dževzijje rođen je 691. godine po Hidžri. Znanje je primio od učenjaka i pravnika Damaska. Bio je dobar poznavalac mezheba. Odlično je poznavao islamsko-pravo, tako da je davao fetve. Družio se sa šejhom Tekijjuddinom ibn Tejmijom i učio od njega. Jedan je od najboljih poznavalaca tefsira u svom vremenu, a nauka o osnovama vjere (usulud-din) praktično se njegovim doprinosom upotpunila.

On je šejhul-islam, imam Muhammed b. Abdul-Vehab b. Sulejman b. Ali et-Temimi el-Hanbeli, šejh reformator islama na Arapskom poluotoku u 12. vijeku po vjerovjesničkoj hidžri. Šejh je rođen 1115 godine po hidžri. Ovo je poznato o njegovom rođenju, da mu se Allah smiluje. Neki kažu da je rođen 1111 hidžretske, ali je poznatije prvo mišljenje tj. da je rođen 1115 hidžretske. Učio je pred svojim ocem u mjestu Ujejna. Ovo je mjesto gdje je i ukopan, rahmetullahi alejhi. Ovo je poznato selo u Jemami u Nedždu, sjeverozapadno od Rijada. Između ovog mjesta i Rijada je razdaljina od oko 70 kilometara.

On je imam, autoritet, prvak fakiha, drugi obnovitelj, poznavaoc svih šerijatskih znanosti, vjerovjesnikovih hadisa, predanja prethodnika naslijeđenih iz generacije u generaciju, pomoćnik Šerijata Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Rođen je 1196 godine po Hidžri u gradu Der’ijji i odrastao u njemu. Znanje je sticao kod djeda Muhammeda bin Abdulvehhaba i amidža: Abdullaha, Alije i Husejna, kod Hameda ibn Nasira ibn Ma’mera.

On je hafiz, muhaddis, fakih, mudžtehid, povjerljiv, prvak hafiza. Rođen je 1200 godine po Hidžri. Bio je primjer u znanju i blagosti, hifzu i inteligenciji. Bio je veliki poznavaoc hadisa i njegovih prenosioca, njegove ocjene: vjerodostojnog, dobrog i slabog. Bio je poznavaoc fikha, tefsira i arapske gramatike. Kada je riječ o poznavanju prenosioca hadisa bio je ravan velikim hafizima. Govorio bi: “Ja bolje poznajem prenosioce hadisa od stanovnika Der’ijje.” Nije viđena osoba da je u tako ranim godinama postigaa visoki nivo znanja i plemenitih osobina mimo njega.

On je imam, autoritet, pouzdani, osoba velikih ambicija i požrtvovanosti. Rođen je u Zulfiju i sticao je znanje pred šejhom Abdur-Rahmanom b. Hasanom i šejhom Alijom b. Hasanom. Bio je dobar poznavaoc svih šerijatskih disciplina, velikog ibadeta i dugog noćnog namaza, neprestanog zikra, prevelike ljubavi za znanjem, knjigama, njihovim isčitavanjem i njihovim pisanjem.Znanje od njega su mnogi uzeli, neki od njih su: njegov sin Sa’d, šejh Abdul-Aziz, šejh Abdul-Latif, Abdullah b. Abdul-Latif, šejh Sulejman b. Suhman, šejh Omer bin Jusuf, šejh Hasan b. Husejn i mnogi drugi.

On je veliki imam, pobožnjak, zahid, razbijač novotara, otkrivač smutljivaca, čuvar vjere, autor mnogih poznatih i priznatih djela, pouzdan, hudždže. Rođen je 1267 godine po Hidžri u selu Seka’ u pokrajini Ebha. U njoj se odgajao sve do punoljetstva, a zatim je otputovao za Rijad. Tamo je uzeo znanje od šejha AbdurRahmana ibn Hasana i njegovih sinova AbdulLatifa i Abdullaha, šejha Hameda ibn Atika, šejha Hameda ibn Fariasa i drugih.

On je imam, učenjak, radnik po znanju, predvodnik muslmana u svome vremenu, isukana sunnetska sablja, borac, savjetnik. Rođen je 1225 godine po Hidžri u gradu Der’ijji i odrastao u njemu. Prije osme godine naučio je Kur’an. S roditeljima, amidžama i tetcima se odselio u Egipat. U njemu je znanje sticao pred svojim ocem i amidžom, pred šejho Abdullahom i šejhom Ibrahimom koji su tada stanovali u Egiptu, od šejha Alija b. Muhammeda, tetka Abdur-Rahmana b. Abdullaha, od egipatskih učenjaka od kojih su i muftija Džezaira Muhammed b. Mahmdu, Ibrahima el-Bejdžurija šejha Azhara, šejha Mustafe el-Ezherija i drugih.

Bio je dobar poznavalac osnova vjere i svih pitanja koja proizilaze iz njih, dobar poznavalac tefsira, osoba velikih ambicija i požrtvovanosti, velikog poznavanja sunneta, potpunog razmišljanja, velike skromnosti i ibadeta. Znanje je sticao os svoga oca Muhammeda i drugih. Bio je skroman i blag prema svima i običnim i posebnim ljudima. Njegovi skupovi su bili prepuni pravnika i učenjaka hadisa i drugih dobrih ljudi.

On je imam, pouzdani, povjerljivi, hudždžetul-islam, bogobojazni, čisti, isukana sablja protiv novotara, skromni, potpunog razmišljanja, brze spoznaje, velikog straha od Allaha, Subhanehu ve Te'ala. Nakon njegovog oca, ispod nebeskog svoda nije se mogao naći čovjek poput njega u znanju i praktikovanju toga znanja, blagosti, ponašanju, plemenitosti i uspostavljanju Allahova prava.

On je imam, autoritet, valorizator, mudžtehid, hafiz, isukana sablja, razbijač i iskorjenitelj mušebbiha, primjer selefa (prvih generacija) i uzor halefa (potonjih generacija) zahid i pobožnjak, osoba velikog dobra. Znanje je sticao od: Muhammeda b. Abdul-Vehaba, Sulejmana b. Abdul-Vehaba a književnost je preuzeo od Husejna b. Gannama i drugih. Bio je dobar poznavalac osnova vjere i svih pitanja vezanih za to, a isto tako hadisa, arapskog jezika i drugih znanosti.

On je imam, autoritet, fakih, valorizator, Šejhul-islam Abdullah b. Abdur-Rahman b. Abdul-Aziz b. Abdur-Rahman b. Abdullah b. Sultan b. Hamis Ebu-Bittin el-A'zizi. Rođen je u gradu Revda 1194. h. godine i odrastao je u njemu. U svome mjestu je uzimao znanje od šejhova Abdullaha b. Muhammeda i Muhammeda b. Abdullaha b. Tarada ed-Devserija el Hanbelija i skupio veliko znanje iz fihka. Zatim je otišao u grad Šakra'. Tamo je uzimao znanje od šejha Abdullaha b. Abdul-Aziza el-Husejna. Takođe je uzimao znanje i od šejhova Ahmeda b. Hamze b. Rašida i Hameda b. Nasira b. Ma'mera.

On je imam, autoritet, muhaddis, fakih, govornik, valorizator, alim, zahid, bogobojazni, priznati šejh Ishak bin Abdur-Rahman bin Hasan bin Muhammed bin Abdul-Vehhab. Rođen je 1276. h. godine u Rijadu. Lijepo se odgajao. Sticao je znanje pred bratom Abdul-Latifom, takođe, šejhom Abdullahom b. Abdul-Latifom, šejhom Hamedom bin Atikom, šejhom Muhammedom b. Mahmudom, šejhom Abdullahom b. Husejnom el-Mahdubom, šejhom Abdul-Azizom b. Salihom b. Muršidom.

On je imam, autoritet, pouzdan, precizan, hafiz, mudžtehid, skroman, dostojanstven, pobožan, pronicljiv, osoba prelijepog morala. Rođen je u Rijadu 1280. h. godine i lijepo se u njemu odgojio. Neke dijelove Kur'ana naučio je napamet pred svojim ocem. Znanje je sticao pred svojim bratom Abdullahom, a fikh i arapsku gramatiku pred šejhom Hamedom b. Farisom. Bio je poznat u pamćenju i inteligenciji.

On je imam, alim, autoritet, fakih, skroman i pobožan. Rođen je 1267. h. godine u Rijadu i odrastao u njemu. Znanje je sticao pred šejhom Abdur-Rahmanom b. Hasanom i njegovim šejhom Abdul-Latifom, šejhom Abdullahom b. Husejnom el-Mahdubom, šejhom Hamedom b. Atikom i drugima. Podučio se mnogim Šerijatskim disciplinama i nakon toga svoje vrijeme provodio u izlaganju korisnih predavanja i podučavanja drugih. Allah ga je poživio mnogo vremena i time dozvolio velikom broju ljudi da se okoristi od njega. Bio je lijepe građe i lijepog morala, mnogo je šutio.