Hadis

Od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Došao je neki beduin Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: '0 Allahov Poslaniče, koja su to dva obavezujuća djela (koja za sobom povlače nagradu, odnosno kaznu na onom svijetu)?' On je rekao: 'Ko umre, a Allahu ne pripisuje druga (ne čini širk), ući će u Džennet, a ko umre, a Allahu pripisuje druga (čini širk), ući će u vatru.'"

Hadis bilježi imam Muslim

 

Ajet

    الَّذِينَ آمَنُواْ وَلَمْ يَلْبِسُواْ إِيمَانَهُم بِظُلْمٍ أُوْلَئِكَ لَهُمُ الأَمْنُ وَهُم مُّهْتَدُونَ

Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na pravom putu.       

Prevod znacenja El-An'am 82

Odgovor na šubhu


Nakon što se obznanilo da su oni protiv kojih se borio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bili pametniji i na manjem stepenu širka od ovih (današnjih mušrika), na tebi je da spoznaš slijedeću nejasnoću (šubhu) u koju su zapali. Zato pripremi svoja čula kako bi mogao odgovoriti na nju. Kažu: "Mušrici o kojima govori Kur'an ne svjedoče Allahovo Subhanehu ve Te'ala jedinstvo...                                                    

gone poslanike u laž i niječu proživijenje nakon smrti, niječu Ku'ran i smatraju ga vradžbinom. 

A mi svjedočimo Allahovo Subhanehu ve Te'ala jedinstvo, svjedočimo da je Muhammed poslanik, vjerujemo u Kur'an, proživljenje, klanjamo, postimo - pa kako da nas izjednačite sa njima?"  

Prvi odgovor. Nema razilaženja među učenjacima da ako neko vjeruje u dio onoga sa čime je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem a niječe drugi dio toga, postaje nevjernik; odnosno, takav uopće nije ni ušao u islam. Također, isto se tretira onaj ko vjeruje u dio Kur'ana, a niječe dio njega. Naprimjer, da potvrdi tevhid, a zaniječe namaz; ili, da potvrdi tevhid i obavezu namaza, a zaniječe zekat; ili, da potvrdi sve ovo, a zaniječe obavezu posta; ili, da potvrdi sve ovo, a zaniječe obavezu hadža.
Pošto ljudi nisu bili spremni da obave hadž za vrijeme Poslanika Allah je objavio:

"Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome." (prijevod značenja Ali Imran, 97.)

Onaj ko potvrdi sve ovo, a zaniječe proživljenje, postaje nevjernik - i na tome su svi složni - a time mu i krv i imetak postaju dozvoljeni. Allah Subhanehu ve Te'ala kaže:

"Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: 'U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo', i žele da između toga nekakav stav zauzmu - oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju." (prijevod značenja En-Nisa', 150-151.)

Kada smo saznali da je Allah Subhanehu ve Te'ala jasno i nedvosmisleno proglasio nevjernikom onoga ko niječe dio Objave ili Šerijata, a potvrđuje drugi, odagnali smo time ovu sumnju.

Drugi odgovor. Ako se slažeš sa mnom u ovome što smo prethodno spomenuli, o čemu postoji jednoglasan stav učenjaka (i to je stav svih poznatih i priznatih mezheba), da onaj ko zaniječe nešto od gore spomenutih propisa postaje nevjernik, a Kur'an je jasno na to upozorio, onda možemo doći do jednostavnog zaključka da je tevhid najveći farz sa kojim je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem veći i od samog namaza, zekata, posta i hadža. Pa šta reći za čovjeka ako zaniječe nešto od tevhida (monoteizma)? Jasno je da ga to odvodi u nevjerstvo, makar izvršavao sve druge farzove i propise sa kojima je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. Pa kako da tvrdiš da onaj ko zaniječe tevhid sa kojim su došli svi poslanici nije pao u nevjerstvo?! Subhanallah, ne mogu da se načudim ovom neznanju, tj. zar ima većeg neznanja od toga.

Treći odgovor. Možeš mu odgovoriti na slijedeći način. Ashabi Allahovog Poslanika su se borili protiv plemena Benu-Hanife, iako su prije toga primili islam pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.
Oni su svjedočili Allahovu Subhanehu ve Te'ala jednoću i svjedoči!i su da je Muhammed Božiji rob i poslanik; u njihovim mjestima čuo se ezan i obavljali su namaz. Pa ako rekne: "Ali, oni su Musejlemu proglasili za poslanika' reci mu: "To sam čekao da mi kažeš". Dakle, onaj ko uzdigne čovjeka na stepen poslanika počinio je nevjerstvo i time su dozvoljen: njegova krv i imetak, tj. dozvoljeno se boriti protiv njega, jer se smatra nevjernikom. Vidimo da mu ne koriste dva šehadeta (svjedočenje Allahovog jedinstva i svjedočenje da je Muhammed poslanik), niti mu vrijedi njegov namaz. Sta onda reći za onoga ko uzdigne npr. Semsana i Jusufa (taguti u doba šejha Muhammeda b. Abdul-Vehaba) ashaba ili poslanika na stepen Vladara nebesa i zemlje?!

Pa neka je slavljen Uzvišeni Gospodar koji je rekao:
"Eto tako Allah pečati srca onih koji neće da znaju." (prijevod značenja Er-Rum, 59.)

Četvrti odgovor. Također možeš reći ovima da je Alija radijallahu anhu zapalio svoje drugove koji su ga uzeli za božanstvo, iako su ovi tvrdili da su muslimani, a sticali su znanje od ashaba. Međutim, povjerovali su da je Alija ono što danas misle o Jusufu i Semsanu i drugima njima sličnim. I pored njihove tvrdnje da su muslimani, ashabi su se složili da ih je dozvoljeno ubiti jer su počinili nevjerstvo.

A zar misliš da bi ashabi proglasili nevjernikom pravog muslimana? Ili, misliš li da ubjeđenje koje ste ponijeli u srcu u odnosu na Tadža (jedan od taguta tog vremena) ne šteti i ne negira tevhid, a isto ga to ubjeđenje u odnosu na Aliju radijallahu anhu negira i odvodi  njegovog  počinioca u nevjerstvo?!

Peti odgovor. Možeš mu odgovoriti i ovako. Porodica Benu Ubejde el-Kadah je vladala Sjevernom Afrikom i Egiptom u vremenu porodice Benu-Abbas. Svi su svjedočili dva šehadeta, klanjali su džuma-namaz i uspostavljali džemat. No pošto su se suprotstavili Šerijatu u određenim stvarima koje nisu vezane za ovu našu tematiku učenjaci su se složili da su time počinili nevjerstvo, pa su dozvolili borbu protiv njih dok se ne vrate u okrilje Šerijata. I zaista, muslimani su pokrenuli rat protiv njih, sve dok nisu povratili spomenute zemlje u okrilje hilafeta i Šerijata.

Šesti odgovor. S obzirom da tvrdiš da su predislamski mušrici počinili nevjerstvo samo iz razloga što su spojili širk sa utjerivanjem poslanika u laž, te su nijekali Kur'an i proživljenje nakon smrti, postavlja se pitanje zašto su učenjaci u svakom mezhebu spomenuli poglavlje: "Propisi koji se odnose na otpadnika"?

Inače, murted (otpadnik) je onaj ko je počinio nevjerstvo nakon islama. U spomenutom poglavlju učenjaci su spomenuli mnoga djela koja njihovog počinioca odvode u nevjerstvo, pa time i njegovu krv i imetak čine dozvoljenima. Spomenuli su čak tako sitne stvari kao što je riječ izgovorena bez srčanog nijeta (bez namjere u srcu) ili riječ nevjerstva (kufra) koja je izgovorena u igri i pri šali.

Sedmi odgovor. Navedi mu ajet iz sure Et-Tevbe:
"Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazali da su nevjernici nakon što su javno islam bili primili." (prijevod značenja Et-Tevbe, 74.)

Vidiš da je Allah ove proglasio nevjernicima, iako su živjeli u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa njim su išli u džihad, obavljali namaz, davali zekat, obavljali hadž i vanjštinom ispoljavali tevhid.
Navedi mu i riječi Uzvišenog:
Reci: "Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste uznevjerovali, a tvrdili ste da ste vjernici." (prijevod značenja Et-Tevbe, 65-66.)

Allah Subhanehu ve Te'ala je ovu skupinu jasno proglasio nevjernicima i obavijestio nas da su učinili djelo nevjerstva nakon što su bili vjernici. Spominje se da su oni bili sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem u bitci na Tebuku. Izgovorili su riječi nevjerstva za koje su tvrdili da su šala.

Zato dobro razmisli o ovoj nejasnoći (šubhi) koja se svodi na tvrdnju: "Zar da proglašavate muslimane nevjernicima, a oni svjedoče Allahovo jedinstvo, klanjaju i poste?." Zatim dobro prostudiraj odgovor na ovu nejasnoću (šubhu), jer on je najvredniji dio ove knjige.

(Otklanjanje nejasnoća o tevhidu)

Anketa

Ko su pripadnici ehlul-fetre

Mudre izreke

Ibnul-Kajjim, rahimehullah, preselio 751 g. h., kaže:
''U Kur'anu je došlo, a postoji i vjerodostojan konsenzus, da je dini islam derogirao svaki din (vjeru) prije njega i da je onaj koji se pridržava onoga s čime je došao Tevrat i Indžil, a ne slijedi Kur'an – kafir. Allah je anulirao svaki zakon koji je bio u Tevratu i Indžilu i drugim vjerama, i džinnima i ljudima obaveznim učinio propise islama. Tako nema harama, osim onoga kojeg je islam oharamio, niti farda, osim onoga na kojeg islam obavezuje.''
(Ahkamu Ehlidh-Dhimme, 1/259)

Biografije

On je šejhul-islam, Ahmed b. Abdul Halim b. Abdus Selam b. Abdullah b. Muhammed b. Hudr b. Ali b. Abdullah b. Tejmijje Nemiri Harrani zatim Dimeški, Ebul Abbas Tekijju Din. Rođen je u Harranu, u ponedeljak, desetog rebiul evela, 661 h. godine. Nakon što su tatari okupirali države Šama, Ibn Tejmijje je zajedno sa svojim ocem preselio u Damask i to 667 h. gdje je i odrastao. Šejhul-islam je odrastao u lijepoj okolini, u okrilju svoga oca, koji je bio imam, veoma dobar i bogobojazan čovjek, pa se njegov otac posvetio njegovom odgoju lijepo i naučno.

Imam Ibn Qajjim El-Dževzijje rođen je 691. godine po Hidžri. Znanje je primio od učenjaka i pravnika Damaska. Bio je dobar poznavalac mezheba. Odlično je poznavao islamsko-pravo, tako da je davao fetve. Družio se sa šejhom Tekijjuddinom ibn Tejmijom i učio od njega. Jedan je od najboljih poznavalaca tefsira u svom vremenu, a nauka o osnovama vjere (usulud-din) praktično se njegovim doprinosom upotpunila.

On je šejhul-islam, imam Muhammed b. Abdul-Vehab b. Sulejman b. Ali et-Temimi el-Hanbeli, šejh reformator islama na Arapskom poluotoku u 12. vijeku po vjerovjesničkoj hidžri. Šejh je rođen 1115 godine po hidžri. Ovo je poznato o njegovom rođenju, da mu se Allah smiluje. Neki kažu da je rođen 1111 hidžretske, ali je poznatije prvo mišljenje tj. da je rođen 1115 hidžretske. Učio je pred svojim ocem u mjestu Ujejna. Ovo je mjesto gdje je i ukopan, rahmetullahi alejhi. Ovo je poznato selo u Jemami u Nedždu, sjeverozapadno od Rijada. Između ovog mjesta i Rijada je razdaljina od oko 70 kilometara.

On je imam, autoritet, prvak fakiha, drugi obnovitelj, poznavaoc svih šerijatskih znanosti, vjerovjesnikovih hadisa, predanja prethodnika naslijeđenih iz generacije u generaciju, pomoćnik Šerijata Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Rođen je 1196 godine po Hidžri u gradu Der’ijji i odrastao u njemu. Znanje je sticao kod djeda Muhammeda bin Abdulvehhaba i amidža: Abdullaha, Alije i Husejna, kod Hameda ibn Nasira ibn Ma’mera.

On je hafiz, muhaddis, fakih, mudžtehid, povjerljiv, prvak hafiza. Rođen je 1200 godine po Hidžri. Bio je primjer u znanju i blagosti, hifzu i inteligenciji. Bio je veliki poznavaoc hadisa i njegovih prenosioca, njegove ocjene: vjerodostojnog, dobrog i slabog. Bio je poznavaoc fikha, tefsira i arapske gramatike. Kada je riječ o poznavanju prenosioca hadisa bio je ravan velikim hafizima. Govorio bi: “Ja bolje poznajem prenosioce hadisa od stanovnika Der’ijje.” Nije viđena osoba da je u tako ranim godinama postigaa visoki nivo znanja i plemenitih osobina mimo njega.

On je imam, autoritet, pouzdani, osoba velikih ambicija i požrtvovanosti. Rođen je u Zulfiju i sticao je znanje pred šejhom Abdur-Rahmanom b. Hasanom i šejhom Alijom b. Hasanom. Bio je dobar poznavaoc svih šerijatskih disciplina, velikog ibadeta i dugog noćnog namaza, neprestanog zikra, prevelike ljubavi za znanjem, knjigama, njihovim isčitavanjem i njihovim pisanjem.Znanje od njega su mnogi uzeli, neki od njih su: njegov sin Sa’d, šejh Abdul-Aziz, šejh Abdul-Latif, Abdullah b. Abdul-Latif, šejh Sulejman b. Suhman, šejh Omer bin Jusuf, šejh Hasan b. Husejn i mnogi drugi.

On je veliki imam, pobožnjak, zahid, razbijač novotara, otkrivač smutljivaca, čuvar vjere, autor mnogih poznatih i priznatih djela, pouzdan, hudždže. Rođen je 1267 godine po Hidžri u selu Seka’ u pokrajini Ebha. U njoj se odgajao sve do punoljetstva, a zatim je otputovao za Rijad. Tamo je uzeo znanje od šejha AbdurRahmana ibn Hasana i njegovih sinova AbdulLatifa i Abdullaha, šejha Hameda ibn Atika, šejha Hameda ibn Fariasa i drugih.

On je imam, učenjak, radnik po znanju, predvodnik muslmana u svome vremenu, isukana sunnetska sablja, borac, savjetnik. Rođen je 1225 godine po Hidžri u gradu Der’ijji i odrastao u njemu. Prije osme godine naučio je Kur’an. S roditeljima, amidžama i tetcima se odselio u Egipat. U njemu je znanje sticao pred svojim ocem i amidžom, pred šejho Abdullahom i šejhom Ibrahimom koji su tada stanovali u Egiptu, od šejha Alija b. Muhammeda, tetka Abdur-Rahmana b. Abdullaha, od egipatskih učenjaka od kojih su i muftija Džezaira Muhammed b. Mahmdu, Ibrahima el-Bejdžurija šejha Azhara, šejha Mustafe el-Ezherija i drugih.

Bio je dobar poznavalac osnova vjere i svih pitanja koja proizilaze iz njih, dobar poznavalac tefsira, osoba velikih ambicija i požrtvovanosti, velikog poznavanja sunneta, potpunog razmišljanja, velike skromnosti i ibadeta. Znanje je sticao os svoga oca Muhammeda i drugih. Bio je skroman i blag prema svima i običnim i posebnim ljudima. Njegovi skupovi su bili prepuni pravnika i učenjaka hadisa i drugih dobrih ljudi.

On je imam, pouzdani, povjerljivi, hudždžetul-islam, bogobojazni, čisti, isukana sablja protiv novotara, skromni, potpunog razmišljanja, brze spoznaje, velikog straha od Allaha, Subhanehu ve Te'ala. Nakon njegovog oca, ispod nebeskog svoda nije se mogao naći čovjek poput njega u znanju i praktikovanju toga znanja, blagosti, ponašanju, plemenitosti i uspostavljanju Allahova prava.

On je imam, autoritet, valorizator, mudžtehid, hafiz, isukana sablja, razbijač i iskorjenitelj mušebbiha, primjer selefa (prvih generacija) i uzor halefa (potonjih generacija) zahid i pobožnjak, osoba velikog dobra. Znanje je sticao od: Muhammeda b. Abdul-Vehaba, Sulejmana b. Abdul-Vehaba a književnost je preuzeo od Husejna b. Gannama i drugih. Bio je dobar poznavalac osnova vjere i svih pitanja vezanih za to, a isto tako hadisa, arapskog jezika i drugih znanosti.

On je imam, autoritet, fakih, valorizator, Šejhul-islam Abdullah b. Abdur-Rahman b. Abdul-Aziz b. Abdur-Rahman b. Abdullah b. Sultan b. Hamis Ebu-Bittin el-A'zizi. Rođen je u gradu Revda 1194. h. godine i odrastao je u njemu. U svome mjestu je uzimao znanje od šejhova Abdullaha b. Muhammeda i Muhammeda b. Abdullaha b. Tarada ed-Devserija el Hanbelija i skupio veliko znanje iz fihka. Zatim je otišao u grad Šakra'. Tamo je uzimao znanje od šejha Abdullaha b. Abdul-Aziza el-Husejna. Takođe je uzimao znanje i od šejhova Ahmeda b. Hamze b. Rašida i Hameda b. Nasira b. Ma'mera.

On je imam, autoritet, muhaddis, fakih, govornik, valorizator, alim, zahid, bogobojazni, priznati šejh Ishak bin Abdur-Rahman bin Hasan bin Muhammed bin Abdul-Vehhab. Rođen je 1276. h. godine u Rijadu. Lijepo se odgajao. Sticao je znanje pred bratom Abdul-Latifom, takođe, šejhom Abdullahom b. Abdul-Latifom, šejhom Hamedom bin Atikom, šejhom Muhammedom b. Mahmudom, šejhom Abdullahom b. Husejnom el-Mahdubom, šejhom Abdul-Azizom b. Salihom b. Muršidom.

On je imam, autoritet, pouzdan, precizan, hafiz, mudžtehid, skroman, dostojanstven, pobožan, pronicljiv, osoba prelijepog morala. Rođen je u Rijadu 1280. h. godine i lijepo se u njemu odgojio. Neke dijelove Kur'ana naučio je napamet pred svojim ocem. Znanje je sticao pred svojim bratom Abdullahom, a fikh i arapsku gramatiku pred šejhom Hamedom b. Farisom. Bio je poznat u pamćenju i inteligenciji.

On je imam, alim, autoritet, fakih, skroman i pobožan. Rođen je 1267. h. godine u Rijadu i odrastao u njemu. Znanje je sticao pred šejhom Abdur-Rahmanom b. Hasanom i njegovim šejhom Abdul-Latifom, šejhom Abdullahom b. Husejnom el-Mahdubom, šejhom Hamedom b. Atikom i drugima. Podučio se mnogim Šerijatskim disciplinama i nakon toga svoje vrijeme provodio u izlaganju korisnih predavanja i podučavanja drugih. Allah ga je poživio mnogo vremena i time dozvolio velikom broju ljudi da se okoristi od njega. Bio je lijepe građe i lijepog morala, mnogo je šutio.