Kategorija: Aqidah Autor Muhammed b. Ibrahim
Ono što je prenešeno od Ibn Abbasa radijallahu anhu u tumačenju ovog ajeta u predaji od Tavusa i drugih ukazuje na to da onaj ko sudi po nečemu što Allah nije objavio biva kafirom. Kufrom koji izvodi iz vjere ili kufr u samom djelu koji ne izvodi iz vjere.
Što se tiče prvog to je kufr ubjeđenja a on se dijeli na vrste:
Prva: Da onaj ko sudi po nečemu što nije od Allaha, negira pravo Allahovog i Poslanikovog propisa. To je značenje koje se prenosi od Ibn Abbasa i kojeg je odabrao Ibn Džerir to je da se radi o negiranju onoga što je Allah objavio od šerijatskih propisa. Ovo je nešto u čemu nema razilaženja među učenjacima. Jer je od potvrđenih osnova oko kojih se oni slažu da onaj ko negira osnovu od osnova vjere ili ogranak oko kojeg postoji konsenzus, ili da negira bilo šta od onoga sa čime je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, time je počinio kufr koji ga izvodi iz vjere.
Druga: Da onaj sudija koji sudi po onome što Allah nije objavio ne negira Allahov i Poslanikov propis u smislu prava, ali da bude ubijeđen da je neki drugi propis mimo Poslanikovog sallallahu alejhi ve sellem bolji, potpuniji i obuhvatniji zbog potrebe ljudi za tim propisom u svojim sporovima. Da li to bilo neograničeno ili zbog potreba koje su se desile u promjeni vremena ili onoga što je nastalo napretkom i promjenom stanja.
Nema sumnje da je ovo takođe kufr zbog toga što daje prednost zakonima stvorenja koji predstavljau smeće mozgova i otpad misli nad propisima Mudrog i Hvaljenog.
Treća: Da ne bude ubijeđen kako je taj zakon bolji od Allahovog ili Poslanikovog sallallahu alejhi ve sellem ali da ih smatra identičnim. Ovo je vrsta ista kao i prethodne dvije u smislu kufra koji izvodi iz vjere. Zbog poistovjećivanja stvorenja sa Stvoriteljem. Zatim zbog sprotiranja i prkosa riječima Uzvišenog:
لَيۡسَ كَمِثۡلِهِۦ شَىۡءٌ۬ۖ وَهُوَ ٱلسَّمِيعُ ٱلۡبَصِيرُ
"Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi." (prevod značenja Eš Šura, 11)
I drugi časni ajeti koji ukazuju na to da je samo Gospodar savršen, kao i otkalanjanje bilo kakve mogućnosti pripisivanja Mu bilo kakvog vida poređenja sa stvorenjima u Biću, svojstvima i djelima. I suđenju oko čega se ljudi spore.
Četvrta: Da onaj ko sudi po nečemu što nije Allah objavio ne bude ubijeđen u sličnost ovog propisa i Allahovog i Poslanikovog propisa, a ne kamoli da bude ubijeđen da je bolji od njih, ali da smatra dozvoljenim suđenje po onome što suprotira Allahu i Njegovom poslaniku. Ovaj je kao i onaj prije njega. Nad njim će se primijeniti ono što se primijenilo nad ovim. Zbog toga što je ubijeđen u ono o čemu postoje jasni i direktni dokazi o njegovoj zabrani.
Razlog zbog kojeg se zakonodavstvo po onome što nije od Allaha smatra velikim kufrom makar njegov počinioc rekao: Pogriješio sam a Allahov sud je veličanstveniji i bolji.
Peta: Ova vrsta je veća, očitija i obimnija u svom prkosu šerijatu i oholom ophođenju u propisima koji suprotiraju Allahi u Njegovom poslaniku. Izigravajući se sa šerijatskim sudnicama, u smislu pripreme, pomoći, spremanja, planiranja, razdvajanja, stvaranja sumnje, stvaranja vrsta, suđenju, obavezivanju i osloncu u parnicama.
Pa kao što islamske sudnice imaju izvore i oslonce, svi njeni izvori su u Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Isto tako i ove sudnice imaju svoje izvore a to su zakoni koji su sastavljni iz različitih pravnih formi i zakona. Kao što je francuski zakon, američki zakon, britanski zakon i drugi kao što su mezhebi pojedinih novotara koji se pripisuju šerijatu i slično.
Ove sudnice u mnogim tzv. islamskim državama su pripremljene, usavršene i otvorenih vrata, dok se ljudi u njih slijevaju grupa iza grupe. Sudije u njima sude po onome što je mimo sunneta i Kur'ana, od propisa ovog zakona, na kojeg ih prisiljavaju, odobravaju im i obavezuju ih na njega.
Koji je onda kufr iznad ovog kufra, i koja je veća kontradiktornost od ove šehadetu da je Muhammed Allahov poslanik.
Šesta: Ono po čemu sudi većina plemičkih i plemenskih vođa na periferijama i drugim provincijama. Od priča njihovih očeva, djedova i običaja koje nazivaju 'Salomuhum' kojeg su naslijedili od njih. Po njemu sude i po njemu donose presude u svojim sporovima. Ostaju na paganskim običajima. Izbjegavajući i ne htijući primjenu Allahovog i Poslanikovog propisa. Nema snage niti moći osim Allah.
Obim kufra mimo kufra
Što se tiče drugog dijela - od dva dijela kufra - onoga ko sudi po onome što nije objavljeno od Allaha i zbog kojeg se ne izlazi iz okvira islama je ono što je prethodilo u tumačenju Ibn Abbasa riječi Uzvišenog što obuhvata i ovaj dio. Ili kao što Ibn Abbas radijallahu anhu kaže da je to kufr mimo kufra. Ili kada kaže: To nije kufr o kojem vi govorite.
A to je da čovjeka ponese njegov hir i strast u presudi po nečemu što nije od Allaha sa ubjeđenjem da su Allahov i Poslanikov propis istina, te da prizna da je pogriješio i odstupio od upute.
Ovaj, iako ga njegov postupak nije izveo iz vjere predstavlja ogroman vid velikog grijeha, kao što su blud, opijanje, krađa, lažna zakletva i drugo. Allah je u Svojoj Knjizi nazvao grijeh kufrom koji je veći od grijeha kojeg nije nazvao kufrom.
Molimo Allaha da sakupi muslimane oko suđenja po Njegovoj Knjizi, potčinjavajući se i zadovoljavajući se time. On je sposoban i moćan da to učini.
Medžmua fetava ve resail, Šejh Muhammed b. Ibrahim 12/284- 291