On je šejhul-islam, imam Muhammed b. Abdul-Vehab b. Sulejman b. Ali et-Temimi el-Hanbeli, šejh reformator islama na Arapskom poluotoku u 12. vijeku po vjerovjesničkoj hidžri. Šejh je rođen 1115 godine po hidžri. Ovo je poznato o njegovom rođenju, da mu se Allah smiluje. Neki kažu da je rođen 1111 hidžretske, ali je poznatije prvo mišljenje tj. da je rođen 1115 hidžretske. Učio je pred svojim ocem u mjestu Ujejna. Ovo je mjesto gdje je i ukopan, rahmetullahi alejhi. Ovo je poznato selo u Jemami u Nedždu, sjeverozapadno od Rijada. Između ovog mjesta i Rijada je razdaljina od oko 70 kilometara.

Tu je rođen, rahimetullahi alejhi, tu je odrastao i odgojen je na jedan lijep način. Kur'an je počeo učiti veoma rano. Ulagao je veliki trud u proučavanju i prosvjeti pred svojim ocem šejhom Abdul-Vehabom b. Sulejmanom. On je bio veliki fakih i sposobni učenjak. Bio je kadija u mjestu Ujejna. Nakon što je dostigao punoljetnost namjerio se da obavi hadž Bejtullahu. Tamo je odslušao nešto od znanja, pred tamošnjim učenjacima Haremi šerifa. Zatim je otišao u Medinu, da je na onoga koji ju je nastanio (Poslanik) najvrijedniji blagoslov i spas. Tamo se sastao sa medinskim učenjacima. Boravio je u Medini jedno vrijeme. Uzeo je znanje pred dvojicom poznatih medinskih učenjaka u tom vremenu a to su: šejh Abdullah, autor knjige "El-Uzbul faid fi ilmil feraid", kao što je učio i pred velikim šejhom po imenu Muhammed Hajat es-Sindi, u Medini. Ovo su dvojica najpoznatijih učenjaka Medine od kojih je svoje znanje stekao šejh. Možda je učio pred nekim drugim još mimo njih ali nam to nije poznato.

Šejh je otputovao u potrazi za znanjem u Irak. Namjerio se u Basru gdje se susreo sa njenim učenjacima. Pred njima je uzeo od znanja onoliko koliko je Allah htio, i tamo je i predočio davu u Allahov tevhid. Ljude je pozvao u sunnet. Ljudima je pokazao da je obaveza svih muslimana da svoju vjeru crpe iz Allahove Knjige i sunneta Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. O tome se raspravljao i opominjao. Tamo je vodio rasprave sa učenjacima. Najpoznatiji od njegovih šejhova, tog predjela, je bio čovjek po imenu šejh Muhammed el-Medžm΄ui. O njemu su neki od učenjaka Basre govorili loše. Tako da su on i njegov, gore spomenuti, šejh doživjeli i neke neugodnosti, te je zbog toga i napustio Basru. Imao je namjeru otići u Šam ali zbog nedovoljnih materijanih sredstava mu to nije uspjelo. Tako da je, nakon Basre, otišao u Zubejr, a odatle je otišao u El Ihsa. Tamo se susreo sa učenjacima gdje ih je podsjetio na neke od osnova vjere. Zatim se okrenuo prema mjestu zvanom Hurejmila. I to je bilo, Allah najbolje zna, u petoj deceniji 12. vijeka, po hidžri. Njegov otac je bio kadija u Ujejni pa je došlo do nesporazuma između njegovog oca i vođe ovog mjesta. Tako da se odatle preselio u Hurejmilu, došavši u nju 1139 h. Tako da je i šejh došao u Hurejmilu svom ocu, nakon što se ovaj u nju doselio 1139 h. Što znači da je njegov dolazak u Hurejmilu bio 1140 h. ili nakon toga. Tamo je ostao, ali se posvetio nauci, učenju i davi u Hurejmili sve do smrti svog oca godine 1153 h. Neki od stanovnika Hurejmile su se loše ponijeli prema njemu, tako da su pojedini neuračunljivi imali loše namjere da ga se riješe. Priča se kako su mu uskakali preko zidina avlije, ali su ih neki od ljudi primijetili pa su pobjegli. Nakon toga se šejh, rahmetullahi alejhi, preselio ponovo u Ujejnu.

Razlozi ljutnje ovih neuračunljivih je bio taj što je šejh, rahimehullah, naređivao dobro i spriječavao zlo. Podsticao je tamošnje vođe da kažnjavaju prijestupnike i kriminalce, one koji su napadali na ljude i otimali im imetke, ucjenjivali ih i tlačili. Pa kada su uvidjeli da je šejh protiv njih i da nije zadovoljan njihovim postupcima, te da je podsticao vođe da ih kažnjavaju i spriječe ih u njihovom zlu, rasrdili su se na njega i naumili su da ga se riješe. Ali ga je Allaha sačuvao i sklonio."

Uskoro je vijest o šejhu Muhammedu doprla do Muhammeda b. Sauda. Prenosi se da ga je o tome obavijestila njegova supruga. Kod nje su došli neki od onih koji su željeli dobro i rekli joj da obavijesti muža Muhammeda o ovom čovjeku i da ga podstakne na prihvatanje njegove dave. Podstakla ga je na to, da ga podrži i pomogne. Bila je dobra i pobožna žena. Pa kada je kod nje ušao Muhammed b. Saud, emir mjesta Der'ije i okolnih predjela, rekla mu je: "Raduj se ovom veličanstvenom plijenu! Ovo je plijen kojeg ti je Allah potčinio. Čovjek daija koji poziva Allahovoj vjeri, poziva u Allahovu Knjigu, poziva u sunnet Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Kako li je samo divan ovaj“plijen“! Požuri pa ga prihvati, požuri i pomozi mu. I nemoj se u tome nikada sustezati".Tako da je ovaj emir prihvatio njene prijedloge. Otišao je kod šejha, u kuću Muhammeda b. Suvjelima, poselamio ga a zatim sa njim popričao. Pa mu je rekao: "Šejh Muhammed, raduj se pomoći, raduj se sigurnosti i potpomaganju". A šejh mu je odgovorio: "I ti se isto tako raduj pomoći, učvršćenom namjesništvu i lijepom završetku. Ovo je Allahova vjera, ko je pomogne Allah će njega pomoći, onaj ko je podrži Allah će njega podržati, a veoma brzo ćemo osjetiti tragove toga". Pa je rekao: "Šejh, ja ću ti dati prisegu u Allahovoj vjeri, vjeri Njegovog Poslanika, kao i na džihad na Allahovom putu, ali se ja bojim, da ako te podržimo, pomognemo i dovedemo te do vrhunca, da ćeš poželjeti odseliti se u neko drugo mjesto i da ćeš preći u neki drugi predio". A šejh je odgovorio: "Ne, ja ti dajem prisegu na ovo: Dajem ti prisegu da je krv za krv, ruševina za ruševinu i da nikad ne napustim tvoju zemlju". "

Sa dolaskom sejha Darija postaje centar da’ve. To je bilo vrijeme kad se šejh osjećao da se nalazi u okruženju koje ga podržava, i koje je više odgovaralo njegovoj da’vi. On je u tome vidio zlatnu šansu da uči mase. Na njegovim dersovima bili su prisutni svi, emir i njegova porodica kao i beduini iz okolnih mjesta. Šejh je držao dersove tewhida, Kuran, hadis, fikh kao i arapski jezik.

Darija je tad doživjela procvat, jer su se ljudi iz okolnih mijesta počeli doseljavati tražeći znanje. Kao što mu je popularnost rasla kod naroda, tako je rasla i mržnja fasika prema njemu, pa su počeli širiti lažnu propagandu, potvarajući šejha za sve i svašta. Šejhova istrajnost i iskrenost je učinila da se jedan dio njegovih protivnika okrenu i postanu njegovi saveznici. Šejh je takođe pozivao pored da’ve, i u džihad. Delegacije sa cijelog Arapskog poluostrva su mu dolazile, davale obećanje da će širiti tevhid u svojim pokrajinama i naredjivati dobro i zabranjivati zlo.

Emir Ujeine ga je pozvao da ponovo dođe kod njih i nastavi svoju da’vu,ali je šejh odlučio da ostane gdje se nalazi. Mnoge delegacije su poslate i u zemlje Šama da uče ljude čistome islamu.

Kao što je pozivao običan narod, tako je šejh pozivao vladare da se okrenu od širka i vrate islamu. Poslao je pisma vlastima i ulemi u Nedždu, Rijadu, Khardžu, Qaemu, Hajelu, Vašimu, Sudeiru, Ahsi, Mekki, Medini, kao i Siriji, Jemenu, Indiji, Iraku. Mnoga ulema ovih zemalja mu se odazvala. Oni su nastavili borbu za čisti islam u svojm mjestima, inspirisani šejhovim djelm.

Šejh je cijeli svoj život posvetio islamskoj da’vi i džihadu sa krajnjom iskrenošću. Šejh je preselio u Zul Kadetu 1206 (1792 g.) godine po Hidžri.
Resultat njegove da’ve, džihada i krajnjeg napora u periodiu od 50 godina na Allahovom putu, bio je da je cijela pokrajina Nedžd vraćena u Islam. Napušteni su svi oblici širka i narod se vratio u Islam. Napušteno je slijepo slijeđenje predaka i tradicija i uspostavljen je šerijat. Uspostavljena je institucija koja je naređivala dobro a zabranjivala zlo. Mir je zavladao ovim područjem, kako u gradovima tako i u pustinji.

Neka od šejhovih djela
• Kitabu Tevhid
• Kitabu Kabair
• Kešfu Šubuhat
• Muhtasar siratu Resul
• Mesail Džahilija
• Usul Iman
• Fadail Kuran
• Fadail Islam
• Madžmuatu Hadis
• Muhtasar insaf we šer Kabair
• Usulu Selasa
• Adabi mashi ila salat

Nakon šejhove smrti, rahmetullahi alejhi, nastavili su njegovi sinovi i unuci, njegovi učenici i pomagači u da'vi i džihadu. Najistaknutiji od njegovih sinova su bili: šejh Imam Abdullah b. Muhammed, šejh Husejn b. Muhammed, šejh Ali b. Muhammed, šejh Ibrahim b. Muhammed. A od njegovih unuka: šejh Abdur-Rahman b. Hasan, šejh Ali b. Hasan, šejh Sulejman b. Abdullah b. Muhammed i mnogi drugi. Od njegovih učenika je takođe bio šejh Hamed b. Nasir b. Muamer, i veliki broj učenjaka Der'ije i drugih mjesta. Oni su nastavili u da'vi i džihadu. Širili su Allahovu vjeru. Pisali su knjige i djela. Borili su se protiv neprijatelja vjere. Zalagali su se za rušenje mesdžida i turbeta izgrađenih na kaburovima. Pozivali su na primjenu šerijata i ustrajnosti u tome. Pozivali su u naređivanje dobra i spriječavanje zla."