Hadis

Od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Došao je neki beduin Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: '0 Allahov Poslaniče, koja su to dva obavezujuća djela (koja za sobom povlače nagradu, odnosno kaznu na onom svijetu)?' On je rekao: 'Ko umre, a Allahu ne pripisuje druga (ne čini širk), ući će u Džennet, a ko umre, a Allahu pripisuje druga (čini širk), ući će u vatru.'"

Hadis bilježi imam Muslim

 

Ajet

    الَّذِينَ آمَنُواْ وَلَمْ يَلْبِسُواْ إِيمَانَهُم بِظُلْمٍ أُوْلَئِكَ لَهُمُ الأَمْنُ وَهُم مُّهْتَدُونَ

Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na pravom putu.       

Prevod znacenja El-An'am 82

Biografija Šejhul-islama Ibn Tejmijje rahimehullah

On je šejhul-islam, Ahmed b. Abdul Halim b. Abdus Selam b. Abdullah b. Muhammed b. Hudr b. Ali b. Abdullah b. Tejmijje Nemiri Harrani zatim Dimeški, Ebul Abbas Tekijju Din. Rođen je u Harranu, u ponedeljak, desetog rebiul evela, 661 h. godine. Nakon što su tatari okupirali države Šama, Ibn Tejmijje je zajedno sa svojim ocem preselio u Damask i to 667 h. gdje je i odrastao. Šejhul-islam je odrastao u lijepoj okolini, u okrilju svoga oca, koji je bio imam, veoma dobar i bogobojazan čovjek, pa se njegov otac posvetio njegovom odgoju lijepo i naučno.

Zehebi govoreći o odgoju Šejhul-islama kaže: „Odgojen je u potpunoj zaštiti i čednosti, robovanju i pobožnosti, umjerenosti u odjevanju i hrani. Prisustvovao je dersovima i proslavama u djetinjstvu. Raspravljao se sa velikanima, tako da ih je znao sa dokazima ušutkati. Izgovarao je riječi zbog čega su se čudili veliki uglednici nauke u njegovom mjestu. Donosio je fetve a imao je samo devetnaest godina, čak i manje. Od tada se posvetio pisanju i sakupljanju nauke. Posvetio se velikom radu, ali nakon što je njegovo otac umro, a bio je veliki imam i učenjak hanbelijskog mezheba, Ibn Tejmijje se posvetio podučavanju i preuzeo na sebe njegove obaveze a bilo mu je samo dvadesetjedna godina. Nakon toga je postao poznat, a njegov udio u nauci se proširio“

Ibn Abdul Hadi u „Ukud derije“ kaže: Posvetio se pravu, proučavao je arapski jezik kod Ibn Abdul Kavijja, pa ga je naučio. Zatim se posvetio knjigama Sibevejha, pa je naučio gramatiku. Nakon toga se u potpunosti prepustio proučavanju tefsira, sve dok nije dostigao vrhunac znanja u tefsiru. Savladao je nauku osnova šerijatskog prava (usulu fikha) i drugo. Sve ovo je proučavao dok je imao malo više od desetak godina. Stanovnici Damaska su bili zapanjeni njegovom bistrinom, oštroumnošću i snagom moći zapažanja i pamćenja...“

Zehebi, takođe, kaže: Jako je čuvao namaz i post, pridavao je veliku pažnju vjerskim obredima u javnosti i tajnosti. Nikada nije loše shvatao, na pretek je bio oštrouman, nije oskudijevao znanjem jer je upravo on predstavljao more nauke.“

Hafiz b. Hadžer El Askelani u „Biografiji Šejhul-islama“ – rahimehullah – kaže:“Njegov otac iz Harrana preselio se sa njim 667 h. godine. Uzeo je nauku od Abdu Daima, Kasima Erbelija, Muslima b. Allana, Ibn Ebu Omera, Fahra i drugih. Također je i sam proučavao Sunnen od Ebu Davuda kojeg je prepisao sam svojom rukom, neke od njegovih dijelova je zapamtio i provjeravao prenosioce i slabosti u hadisima.“

Šejhul-islam je bio izvrstan imam, alim. Svoj život je uložio u posvećivanju nauci i pozivanju na nju. Njegova preokupacija je bila širenje tewhida, pomaganje sunneta i njegovih sljedbenika. Borio se protiv novotarija, novotara i onih koji su ih podržavali. Upućivao je zalutale, tako de je Allah podario velikom broju stvorenja da se okoriste od njegove nauke. Raspravljao se i podučavao, tako da je predstavljao čudo svog vremena.

Hafiz Mizijj o tome kaže:“ Nisam vidio osobu sličnu njemu, niti je on vidio sebi sličnog. A nisam nikoga vidio da je bio bolji u poznavanju i sljeđenju Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od njega.“

Ibn Dekik El-Id – rahimehullah – kaže:“Kada sam se susreo sa Ibn Tejmijjom, vidio sam čovjeka između čijih su očiju bile sve nauke. Uzimao je od njih ono što mu je trebalo a ostavljao je ono što je htio.“

Ibn Abdul Hadi kaže:“Hafiz Fethuddin Ebul Feth b. Sejjidinnas Je'amuri, opisujući Šejhul-islama, kaže: ''Ako progovori o tefsiru on nosi njegovu zastavu. Ako iznese fetvu u fikhu on spozna njegov cilj. Ako govori o hadisu on je od njegovih nosilaca i prenosilaca. Ako govori o sektama i vjerama biva viđen kao da ne postoji niko od te sekte ko je  poznaje bolje od njega niti zna njene biti. U svakoj umjetnosti se ističe nad ostalim njenim učenjacima. Oko noje vidjelo njemu sličnu osobu...“ (Ukud Derije, str. 5).

Šejhul-islama je bio iskušan kao što su iskušani oni koji su bili prije njega, koji su koračali putem istine. A razlog tome je bio što su se pridržavali sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zbog iskazivanja ljubavi i ne dodvoravanja na račun Allahove istinske vjere. Šejh – rahimehullah – se nije na Allahovom putu boja nikoga ko mu se suprostavljao, tako da se uvijek borio i branio istinu, što je bio razlog da više puta bude pritvoren.
Rahimehullah teala je bio zatvoren u zatvoru „Kula“ u Kairu u noći ramazanskog bajrama a oslobođen je u Rabiul evelu 710 h. Zatim je bio pritvoren u zatvoru „Hazanetu bunud“ u kairu mjeseca Sefera 711 h. a zatim bio oslobođen i vraćen u Kairo (Pogledaj djelo „Očite zvijezde“ 8/227).
U Damasku je bio zatvaran dva puta. Prvi put: od Redžepa 720 h. sve do Ašure 721 h. Drugi put: Od Šabana 726 h. pa sve dok nije preselio na ahiret u istom zatvoru i to dvadeset prvog Zul Ke'adeta 728 h. (El-Bidaje ve nihaje, 14/97).

Šejhul-islam je napisao veliki broj djela, za koja Zehebi kaže da su dostigla broj preko hiljadu različitih djela, a mi navodimo samo neka:

• Medžmua fetava u 35 tomova.
• Knjiga „Iman“
• Knjiga „Robovanje“
• Der'u te'arudi akli me'a nakli
• Knjiga „Istikame“ u 2 toma
• Knjiga „Sefedije“
• Ispravan odgovor onome koji je izmijenio Mesihovu vjeru, u 7 tomova
• Minhadžu sunne nebevije, u 7 tomova

Šejhul-islam je preselio na ahiret u zatvoru „Kula“ u Damasku u noći dvadeset drugog Zul K'adeta godine 728 h., da mu se Allah smiluje.

Anketa

Ko su pripadnici ehlul-fetre

Mudre izreke

Ibnul-Kajjim, rahimehullah, preselio 751 g. h., kaže:
''U Kur'anu je došlo, a postoji i vjerodostojan konsenzus, da je dini islam derogirao svaki din (vjeru) prije njega i da je onaj koji se pridržava onoga s čime je došao Tevrat i Indžil, a ne slijedi Kur'an – kafir. Allah je anulirao svaki zakon koji je bio u Tevratu i Indžilu i drugim vjerama, i džinnima i ljudima obaveznim učinio propise islama. Tako nema harama, osim onoga kojeg je islam oharamio, niti farda, osim onoga na kojeg islam obavezuje.''
(Ahkamu Ehlidh-Dhimme, 1/259)

Biografije

On je šejhul-islam, Ahmed b. Abdul Halim b. Abdus Selam b. Abdullah b. Muhammed b. Hudr b. Ali b. Abdullah b. Tejmijje Nemiri Harrani zatim Dimeški, Ebul Abbas Tekijju Din. Rođen je u Harranu, u ponedeljak, desetog rebiul evela, 661 h. godine. Nakon što su tatari okupirali države Šama, Ibn Tejmijje je zajedno sa svojim ocem preselio u Damask i to 667 h. gdje je i odrastao. Šejhul-islam je odrastao u lijepoj okolini, u okrilju svoga oca, koji je bio imam, veoma dobar i bogobojazan čovjek, pa se njegov otac posvetio njegovom odgoju lijepo i naučno.

Imam Ibn Qajjim El-Dževzijje rođen je 691. godine po Hidžri. Znanje je primio od učenjaka i pravnika Damaska. Bio je dobar poznavalac mezheba. Odlično je poznavao islamsko-pravo, tako da je davao fetve. Družio se sa šejhom Tekijjuddinom ibn Tejmijom i učio od njega. Jedan je od najboljih poznavalaca tefsira u svom vremenu, a nauka o osnovama vjere (usulud-din) praktično se njegovim doprinosom upotpunila.

On je šejhul-islam, imam Muhammed b. Abdul-Vehab b. Sulejman b. Ali et-Temimi el-Hanbeli, šejh reformator islama na Arapskom poluotoku u 12. vijeku po vjerovjesničkoj hidžri. Šejh je rođen 1115 godine po hidžri. Ovo je poznato o njegovom rođenju, da mu se Allah smiluje. Neki kažu da je rođen 1111 hidžretske, ali je poznatije prvo mišljenje tj. da je rođen 1115 hidžretske. Učio je pred svojim ocem u mjestu Ujejna. Ovo je mjesto gdje je i ukopan, rahmetullahi alejhi. Ovo je poznato selo u Jemami u Nedždu, sjeverozapadno od Rijada. Između ovog mjesta i Rijada je razdaljina od oko 70 kilometara.

On je imam, autoritet, prvak fakiha, drugi obnovitelj, poznavaoc svih šerijatskih znanosti, vjerovjesnikovih hadisa, predanja prethodnika naslijeđenih iz generacije u generaciju, pomoćnik Šerijata Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Rođen je 1196 godine po Hidžri u gradu Der’ijji i odrastao u njemu. Znanje je sticao kod djeda Muhammeda bin Abdulvehhaba i amidža: Abdullaha, Alije i Husejna, kod Hameda ibn Nasira ibn Ma’mera.

On je hafiz, muhaddis, fakih, mudžtehid, povjerljiv, prvak hafiza. Rođen je 1200 godine po Hidžri. Bio je primjer u znanju i blagosti, hifzu i inteligenciji. Bio je veliki poznavaoc hadisa i njegovih prenosioca, njegove ocjene: vjerodostojnog, dobrog i slabog. Bio je poznavaoc fikha, tefsira i arapske gramatike. Kada je riječ o poznavanju prenosioca hadisa bio je ravan velikim hafizima. Govorio bi: “Ja bolje poznajem prenosioce hadisa od stanovnika Der’ijje.” Nije viđena osoba da je u tako ranim godinama postigaa visoki nivo znanja i plemenitih osobina mimo njega.

On je imam, autoritet, pouzdani, osoba velikih ambicija i požrtvovanosti. Rođen je u Zulfiju i sticao je znanje pred šejhom Abdur-Rahmanom b. Hasanom i šejhom Alijom b. Hasanom. Bio je dobar poznavaoc svih šerijatskih disciplina, velikog ibadeta i dugog noćnog namaza, neprestanog zikra, prevelike ljubavi za znanjem, knjigama, njihovim isčitavanjem i njihovim pisanjem.Znanje od njega su mnogi uzeli, neki od njih su: njegov sin Sa’d, šejh Abdul-Aziz, šejh Abdul-Latif, Abdullah b. Abdul-Latif, šejh Sulejman b. Suhman, šejh Omer bin Jusuf, šejh Hasan b. Husejn i mnogi drugi.

On je veliki imam, pobožnjak, zahid, razbijač novotara, otkrivač smutljivaca, čuvar vjere, autor mnogih poznatih i priznatih djela, pouzdan, hudždže. Rođen je 1267 godine po Hidžri u selu Seka’ u pokrajini Ebha. U njoj se odgajao sve do punoljetstva, a zatim je otputovao za Rijad. Tamo je uzeo znanje od šejha AbdurRahmana ibn Hasana i njegovih sinova AbdulLatifa i Abdullaha, šejha Hameda ibn Atika, šejha Hameda ibn Fariasa i drugih.

On je imam, učenjak, radnik po znanju, predvodnik muslmana u svome vremenu, isukana sunnetska sablja, borac, savjetnik. Rođen je 1225 godine po Hidžri u gradu Der’ijji i odrastao u njemu. Prije osme godine naučio je Kur’an. S roditeljima, amidžama i tetcima se odselio u Egipat. U njemu je znanje sticao pred svojim ocem i amidžom, pred šejho Abdullahom i šejhom Ibrahimom koji su tada stanovali u Egiptu, od šejha Alija b. Muhammeda, tetka Abdur-Rahmana b. Abdullaha, od egipatskih učenjaka od kojih su i muftija Džezaira Muhammed b. Mahmdu, Ibrahima el-Bejdžurija šejha Azhara, šejha Mustafe el-Ezherija i drugih.

Bio je dobar poznavalac osnova vjere i svih pitanja koja proizilaze iz njih, dobar poznavalac tefsira, osoba velikih ambicija i požrtvovanosti, velikog poznavanja sunneta, potpunog razmišljanja, velike skromnosti i ibadeta. Znanje je sticao os svoga oca Muhammeda i drugih. Bio je skroman i blag prema svima i običnim i posebnim ljudima. Njegovi skupovi su bili prepuni pravnika i učenjaka hadisa i drugih dobrih ljudi.

On je imam, pouzdani, povjerljivi, hudždžetul-islam, bogobojazni, čisti, isukana sablja protiv novotara, skromni, potpunog razmišljanja, brze spoznaje, velikog straha od Allaha, Subhanehu ve Te'ala. Nakon njegovog oca, ispod nebeskog svoda nije se mogao naći čovjek poput njega u znanju i praktikovanju toga znanja, blagosti, ponašanju, plemenitosti i uspostavljanju Allahova prava.

On je imam, autoritet, valorizator, mudžtehid, hafiz, isukana sablja, razbijač i iskorjenitelj mušebbiha, primjer selefa (prvih generacija) i uzor halefa (potonjih generacija) zahid i pobožnjak, osoba velikog dobra. Znanje je sticao od: Muhammeda b. Abdul-Vehaba, Sulejmana b. Abdul-Vehaba a književnost je preuzeo od Husejna b. Gannama i drugih. Bio je dobar poznavalac osnova vjere i svih pitanja vezanih za to, a isto tako hadisa, arapskog jezika i drugih znanosti.

On je imam, autoritet, fakih, valorizator, Šejhul-islam Abdullah b. Abdur-Rahman b. Abdul-Aziz b. Abdur-Rahman b. Abdullah b. Sultan b. Hamis Ebu-Bittin el-A'zizi. Rođen je u gradu Revda 1194. h. godine i odrastao je u njemu. U svome mjestu je uzimao znanje od šejhova Abdullaha b. Muhammeda i Muhammeda b. Abdullaha b. Tarada ed-Devserija el Hanbelija i skupio veliko znanje iz fihka. Zatim je otišao u grad Šakra'. Tamo je uzimao znanje od šejha Abdullaha b. Abdul-Aziza el-Husejna. Takođe je uzimao znanje i od šejhova Ahmeda b. Hamze b. Rašida i Hameda b. Nasira b. Ma'mera.

On je imam, autoritet, muhaddis, fakih, govornik, valorizator, alim, zahid, bogobojazni, priznati šejh Ishak bin Abdur-Rahman bin Hasan bin Muhammed bin Abdul-Vehhab. Rođen je 1276. h. godine u Rijadu. Lijepo se odgajao. Sticao je znanje pred bratom Abdul-Latifom, takođe, šejhom Abdullahom b. Abdul-Latifom, šejhom Hamedom bin Atikom, šejhom Muhammedom b. Mahmudom, šejhom Abdullahom b. Husejnom el-Mahdubom, šejhom Abdul-Azizom b. Salihom b. Muršidom.

On je imam, autoritet, pouzdan, precizan, hafiz, mudžtehid, skroman, dostojanstven, pobožan, pronicljiv, osoba prelijepog morala. Rođen je u Rijadu 1280. h. godine i lijepo se u njemu odgojio. Neke dijelove Kur'ana naučio je napamet pred svojim ocem. Znanje je sticao pred svojim bratom Abdullahom, a fikh i arapsku gramatiku pred šejhom Hamedom b. Farisom. Bio je poznat u pamćenju i inteligenciji.

On je imam, alim, autoritet, fakih, skroman i pobožan. Rođen je 1267. h. godine u Rijadu i odrastao u njemu. Znanje je sticao pred šejhom Abdur-Rahmanom b. Hasanom i njegovim šejhom Abdul-Latifom, šejhom Abdullahom b. Husejnom el-Mahdubom, šejhom Hamedom b. Atikom i drugima. Podučio se mnogim Šerijatskim disciplinama i nakon toga svoje vrijeme provodio u izlaganju korisnih predavanja i podučavanja drugih. Allah ga je poživio mnogo vremena i time dozvolio velikom broju ljudi da se okoristi od njega. Bio je lijepe građe i lijepog morala, mnogo je šutio.