Kategorija: Aqidah
Abdullah b. AbdurRahman Ebu-Battin kaže: "Što se tiče definicije taguta, njegov naziv je uzet iz riječi 'taga', što znači preći granicu u glagolu 'tagav-vutu', zatim je harf 'vav' prenešen u 'elif', pa su gramatičari rekli: Njegov oblik je 'fealut' dok je harf 'ta' višak. El-Vahidi je rekao: "Svi lingvističari su rekli: 'Tagut je ono što se obožava mimo Allaha. Bio on jedan i više, muškog ili ženskog roda'.
Uzvišeni kaže: "…kako žele da im se pred Tagutom sudi, iako im je naređeno da u njega ne vjeruju?" (prevod značenja sure En-Nisa, 60)
Ovdje se radi o jednini muškog roda.
Uzvišeni govoreći o množini kaže: "…a onima koji ne vjeruju zaštitnici su taguti, odvode ih sa svjetla u tmine!" (prevod značenja sure El Bekare, 257)
O ženskom rodu kaže: "One koji ne ibadete tagutima i koji samo Allahu ibadete – njima su namijenjene radosne vijesti." (prevod značenja sure Ez-Zumer, 17)
Isto tako je kada je riječ o nazivima svemira, gdje se može naći jednina, množina, muški i ženski rod. Lejs, Ebu-Ubejde, El-Kesai, i svi ostali lingvističari, su rekli da je tagut vrač, šejtan ili svaka glavešina zablude. Malik i drugi od selefa i halefa su rekli: "Sve ono što se obožava mimo Allaha je tagut." Omer b. Hattab radijallahu anhu, Ibn-Abbas radijallahu anhu, i mnogi mufesiri su rekli: "Tagut je šejtan."
Ibn-Kesir, rahimehullah, kaže: "Ovo je veoma jak stav, jer sadrži sve ono na čemu su bili neznabošci, od ibadeta kumira, suđenja po njima i traženja pomoći od istih."
El-Vahidi o riječima Uzvišenog kaže:
"…kako u kumire i Taguta vjeruju." (prevod značenja sure En-Nisa, 51) Sve ono što se obožava mimo Allaha je tagut i kumir.
Ibn-Abbas radijallahu anhu u predaji od Atije kaže: "Kumiri su kipovi, dok su taguti refleksija kipova koja stoji ispred njih, prenoseći laži za njih kako bi zavodili ljude." U predaji od El-Vabija kaže: "Kumir se odnosi na vrača a tagut se odnosi sihirbaza."
Neki od selefa su o riječima Uzvišenog rekli:
"…kako žele da im se pred Tagutom sudi." (prevod značenja sure En-Nisa, 60) da se ovo odnosi na jevreja Ka'ba b. Ešrefa. Neki su rekli da je to jevrej Hujejj b. Ahtab. Ovaj su naziv zaslužili zato što su predstavljali glave zablude, te zbog njihovog prelaska svake granice i zavođenja narodnih masa. Te zbog pokornosti jevreja njima dvojici u nepokornosti Allahu Subhanehu ve Te'ala. Svako onaj ko bude sa ovim svojstvima on je tagut.
Ibn-Kesir, rahimehullah, komentarišući gore navedeni ajet (En-Nisa, 60) - kada je spomenuto da je ovaj ajet objavljen o onima koji su htjeli da im se sudi po mišljenju Ka'ba b. Ešrefa ili po džahilijetskom sudu, i slično tome - kaže: "Ajet je općenitiji od svega toga, jer kudi svakog onog ko odstupi od Kur`ana i sunneta sudeći po nečemu mimo njih, od laži, tako da se ovdje pod tagutom podrazimijeva ovo značenje."
Što znači da se sav njihov govor, Allah im se smilovao, svodi na to, da 'tagut' obuhvata sve ono što se obožava mimo Allaha. Kao i sve glavešine zablude, koji pozivaju na laž i predstavljaju je lijepom. Takođe predstavlja i ono što su ljudi uzeli pa postavili za svog sudiju, kao u paganskom presuđivanju, suprostavljajući se time Allahovim propisima i Njegovom poslaniku. Takođe, obuhvata vračare, sihirbaze, sluge kumira kao i obožavanje ukopanih i drugih, koji se služe lažima da bi zaveli neznalice koji misle da će im mrtvi, i njemu slični, ispuniti potrebu ako mu se obrati ili svoj nijet usmjeri ka njemu. Ili da je učinio to i to iako je laž ili šejtansko djelo, misle da će im mrtvi i njemu slični ispuniti potrebu ako mu se obrati ili svoj nijet usmjeri ka njemu. Što ih opet dovede do velikog širka i njegovih posljedica. Osnova svih ovih vrsta i jedan od najvećih je šejtan. On je najveći tagut, a Allah najbolje zna. Neka je selam i salavat na Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe." (Medžmuatu tevhid, str. 498 – 500)
Glavešine taguta i svojstvo nevjerovanja u njih
Šejh Muhammed b. Abdul-Vehab rahimehullah, je rekao: "Znaj, Allah ti se smilovao, da je prvo ono što je Allah naredio ljudima bilo nevjerovanje u taguta i vjerovanje u Allaha. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadet činite, a taguta se klonite!" (prevod značenja sure En-Nahl, 36)
Što se tiče svojstva nevjerovanja u taguta, to je:
- da budeš ubijeđen da je to obožavanje mimo Allaha,
- da ga se kloniš,
- da ga mrziš i da proglasiš njega i njegove pristalice kafirima, te
- da se prema njima neprijateljski odnosiš.
Što se tiče značenja vjerovanja u Allaha, to je: da budeš ubijeđen da je samo Allah jedini kao obožavani i koji zaslužuje ibadet. Zatim iskreno ispoljavanje svih vrsta ibadeta samo Allahu, te da ih negiraš bilo kojem drugom božanstvu mimo Njega. Da voliš iskrene i da sa njima prijateljuješ, da mrziš mušrike i da se prema njima odnosiš neprijateljski.
Opći tagut je sve ono što se obožava mimo Allaha, a zatim postojanje njegovog zadovoljstva sa onim ko ga obožava, slijedi ili mu se pokorava mimo Allaha i Njegovog poslanika. On je dakle tagut. Taguta ima mnogo ali njihovih je pet glavešina:
Prvi: Šejtan, koji poziva na obožavanje nekog drugog mimo Allaha. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
"O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: "Ne obožavajte šejtana, on vam je neprijatelj otvoreni." (prevod značenja sure Jasin, 60)
Drugi: Nepravedni vladar koji je izmijenio Allahove zakone. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
"Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, kako žele da im se pred Tagutom sudi, iako im je naređeno da u njega ne vjeruju?! A šejtan želi da ih samo u veliku zabludu navede!" (prevod značenja sure En-Nisa, 60)
Treći: Onaj ko sudi po onome što Allah nije objavio. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
"A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." (prevod značenja sure El-Maide, 44)
Četvrti: Onaj ko tvrdi da poznaje gajb mimo Allaha. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
"On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onoga koga On za poslanika odabere; zato On i ispred njega i iza njega postavlja one koji će ga čuvati." (prevod značenja sure El-Džinn, 26–27)
Peti: Onaj kojeg obožavaju mimo Allaha te se zadovolji tim obožavanjem. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
"A onoga od njih koji bi rekao: 'Ja sam, doista, pored Njega, bog!', kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo zulumćare." (prevod značenja sure El-Enbija, 29)
Znaj da čovjek neće postati vjernikom u Allaha sve dok ne zanegira taguta. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
"Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti! A Allah sve čuje i zna!" (prevod značenja sure El-Bekare, 256)
(Medžmuatu tevhid str. 329 – 330 i Ed-Dureru senijje 1/161–163)
Allah, Subhanehu ve Te'ala, je pojasnio da onaj ko nevjeruje u taguta, da se taj drži za najčvršću vezu. Nevjerovanje u njega je stavio ispred vjerovanja u Allaha. Jer, može se neko pozvati na to da vjeruje u Allaha ali se ne kloni taguta, tako da će njegova tvrdnja biti laž.
Kada se kaže kloniti se od taguta, misli se na mržnju prema njemu, neprijateljstvo srcem, njegovo ponižavanje i izrugivanje jezikom, te ako je moguće njegovo uklanjanje sa rukom i odvajanje od njega. Onaj ko tvrdi da se kloni taguta, a ne čini ovo, onda ne govori istinu.
Što se tiče njegove suštine, stavovi selefa su mnogobrojni. Najljepše što je rečeno je u riječima Ibnul-Kajjima, rahimehullahu te'ala, kada kaže: '
Tagut je ono čime rob pređe granicu u pogledu obožavanog, ili slijeđenog, ili onome kome se pokorava. Tagut je svaki narod koji sudi po njemu, mimo Allaha i Poslanika, ili ga obožavaju mimo Allaha, ili da ga slijede bez upute od Allaha. Ili da mu se pokoravaju u onome za šta ne znaju da je to pokornost Allahu. Ovo su svjetski taguti. Ako razmisliš o njima i razmisliš o stanjima ljudi pored njih, vidjet ćeš da većina onih koji su odstupili od robovanja Allahu pa su se priklonili robovanju tagutima1. Kao i to što su odbili pokornost Allahu i slijeđenje Njegovog poslanika, pa su pribjegli pokornosti tagutu i njegovom slijeđenju.'
To znači, da su tri vrste taguta:
1. tagut u vlasti;
2. tagut u ibadetu i
3. tagut u pokornosti i slijeđenju.
Ono na šta se odnosi govor na ovom listu je tagut u vlasti. Jer, mnogi od onih koji se pripisuju islamu su se posvetili vladanju po onome što su im ostavili njihovi očevi. To su nazvali istinom pod okriljem blagosti. Kao što kažu zakon Adžmija, zakon Kahtana i tome slično. Ovo je taj ciljani tagut za kojeg je Allah naredio da se kloni od njega.
Šejhul-Islam Ibn-Tejmijje u svom Minhadžu, kao i Ibn-Kesir u svom Tefsiru, su spomenuli da onaj ko to učini biva kafirom u Allaha. Dok je Ibn-Kesir dodao da mora biti lišen života. Sve dok se ne povrati Allahovom sudu i sudu Njegovog Poslanika." (Ed-Dureru senijje 10/502–505)
Šejh AbdurRahman Es-Sa'di, rahimehullah, kaže:
"Svako ko vlada po onome što nije Allahov šerijat on je tagut" (Tejsirul kerimi Rahman 1/363).
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Preporučujemo vam da poslušate predavanja `Tehakum` (kliknite ovde) koja se u tančine dotiču suđenja laičkim zakonima i onoga što se na to veže.
[1] SubhanAllah, znameniti islamski učenjak, Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, govori za svoje vrijeme da je dakle većina onih koji su odstupili od robovanja Allahu pa su se onda priklonili robovanju raznim tagutima. Sta tek onda reći za ovo naše vrijeme!?