Kategorija: Aqidah Datum kreiranja nedjelja, 27 novembar 2011 07:06 Autor Muhammed bin AbdulVehhab, rahimehullah
Nakon govora o spoznaji tewhida te o tome da se tewhīd mora očitivati srcem, jezikom i djelom šejhul-islam Muhammed bin AbdulVehhab, rahimehullah, spominje ljude koji, tražeći opravdanje sa svoje djelovanje suprotno istini, govore: ’’To je istina i mi to shvatamo. Svjedočimo da je to istina, ali mi to ne možemo činiti i nije moguće da se to prihvati kod naših sunarodnjaka, osim onoga što se slaže sa njima’’, ...i slična opravdanja.
Takav siromah ne zna da većina predvodnika nevjerstva poznaje istinu i da su je napustili samo zbog nekih opravdanja, kao što Uzvišeni kaže:
اشْتَرَوْا بِآيَاتِ اللَّهِ ثَمَنًا قَلِيلًا
Postoje i drugi ajeti poput ovoga:
الَّذِينَ آتَيْنَاهُمُ الْكِتَابَ يَعْرِفُونَهُ كَمَا يَعْرِفُونَ أَبْنَاءَهُمْ
"Oni kojima smo dali Knjigu, znaju ga (poslanika) kao što sinove svoje znaju." (Prevod značenja sure el-Bekara, 146)
Njegov rad po tewhidu je samo formalan jer ga ne shvata, ili nije uvjeren svojim srcem i onda je munafik (dvoličnjak), a munafik je gori od čistog nevjernika, jer Uzvišeni kaže:
إِنَّ الْمُنَافِقِينَ فِي الدَّرْكِ الْأَسْفَلِ مِنَ النَّارِ
"Munafici će na samom dnu džehennema biti." (Prevod značenja sure en-Nisa’, 145)
Ova tematika je veoma opsežna i ako o njoj razmisliš, bit će ti sasvim jasna. Među ljudima vidiš one koji znaju istinu, a napuštaju njeno praktikovanje bojeći se da im bude uskraćen dunjaluk, ugled, ili da bude poistovjećen sa nekim. Vidiš onoga koji radi po istini formom, ali ne i svojom nutrinom. Kada ga upitaš u šta je uvjeren svojim srcem, on ne zna. Zato dobro shvati ova dva ajeta iz Allahove Knjige.
Prvi ajet: Uzvišeni kaže:
لَا تَعْتَذِرُوا قَدْ كَفَرْتُمْ بَعْدَ إِيمَانِكُمْ
"Ne pravdajte se! Postali ste nevjernici nakon svog īmana!’’ (Prevod značenja sure et-Tewbe, 66)
Kada si se uvjerio da su neki ashabi, koji su se borili protiv Bizantinaca sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ’alejhi ve sellem, postali nevjernici zbog riječi koje su izgovorili u šali i igri, onda ti je sasvim jasno da su riječi onoga koji izgovori nevjerstvo ili postupa u skladu sa nevjerstvom iz straha ili bojazni da će mu biti uskraćen imetak, pozicija ili povodeći se za nekim – daleko veće od riječi koje se izgovore u šali.
Drugi ajet: Uzvišeni kaže:
مَن كَفَرَ بِٱللَّهِ مِنۢ بَعْدِ إِيمَـٰنِهِۦٓ إِلَّا مَنْ أُكْرِهَ وَقَلْبُهُۥ مُطْمَئِنٌّۢ بِٱلْإِيمَـٰنِ وَلَـٰكِن مَّن شَرَحَ بِٱلْكُفْرِ صَدْرًۭا فَعَلَيْهِمْ غَضَبٌۭ مِّنَ ٱللَّهِ وَلَهُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌۭ ﴿١٠٦﴾ ذَ ٰلِكَ بِأَنَّهُمُ ٱسْتَحَبُّوا۟ ٱلْحَيَوٰةَ ٱلدُّنْيَا عَلَى ٱلْءَاخِرَةِ وَأَنَّ ٱللَّهَ لَا يَهْدِى ٱلْقَوْمَ ٱلْكَـٰفِرِينَ
"Onoga koji učini kufr Allahu nakon svoga imana – osim onoga koji je prisiljen, a srce mu je smireno na imanu – čeka Allahova kazna. A one koji otvore svoja prsa kufru stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika, zato što više vole dunjalučki život nego ahiretski. A Allah neće uputiti narod nevjernički.’’ (Prevod značenja sure en-Nahl, 106-107)
Allah nije dao opravdanja ovima, osim ako budu prisiljeni, ali da njihovo srce bude smireno sa imanom. U ostalim slučajevima to znači nevjerstvo poslije vjerovanja, bilo to iz straha, povonenja, borbe za domovinu, porodicu, imetak, ili se to učini u šali ili iz nekog drugog razloga. Osim ako je došlo do prisile. Ajet ukazuje na ovu činjenicu sa dva aspekta:
Prvi: Njegove riječi:
"…osim onoga koji je prisiljen…"
Uzvišeni je ovdje izdvojio samo onoga koji je prisiljen, a poznato je da čovjek može biti prisiljen samo na govor ili na djelo, a da na uvjerenje srca ne može niko biti prisiljen.
Drugi: Riječi Uzvišenog:
''zato što više vole dunjālučki život nego ahiretski'',
…jasno naglašavaju da nevjerstvo i patnja nisu došli kao posljedica uvjerenja, neznanja, mržnje prema vjeri ili ljubavi prema nevjerstvu, nego je razlog tome postojanje dunjalučkog interesa kojem je data prednost nad vjerom.
Allah, Slavljeni i Uzvišeni, najbolje zna i neka je salawāt i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i na sve ashabe.
KEŠFUŠ-ŠUBUHAT (Otklanjanje sumnji), Muhammed bin AbdulVehhab