Kategorija: Aqidah Datum kreiranja četvrtak, 17 juli 2008 16:36
Neki od njih je smatraju obaveznom (iznimku), neki haramom, a neki od njih dopuštaju obije, različite, mogućnosti. Ovo je osnova stavova iz kojih se može izvući ispravnost na validnim i određenim temeljima, kod selefa ummeta, po pitanju imana. Iznimka kod ehli-sunneta se vraća na zaslugu i njegovo nužno savršenstvo. A što se tiče iznimke u kojoj se ima sumnje, oni su se složili oko njene zabrane.
Ako neko od selefa kaže: 'Ja sam mu΄min', bez iznimke, time misli na općenitost imana (osnovu imana) a ne na opći iman, ili ograničeni iman, niti obavezni iman ili poželjni. Mnogo je zasluženost donijela boli, radi imana, srcima mu'mina. Tako da su neki od njih, kad god bi mu se iman povećao njegov strah od nifaka, kufra i lošeg kraja bi porastao.
Šejh Hamed b. Atik je bio upitan o stavu pravnika za onoga ko kaže: 'Ja sam mu΄min inša-Allah'. Ako time ima nijet trenutnog stanja, da li čini kufr, ili ako time ima nijet budućnosti, da li ne čini kufr?
Pa je odgovorio:
Ovo pitanje nije postavljeno kako treba, jer je očito da to svi pravnici govore. A onaj ko ima iskustva u stavovima pravnika shvatit će, da je ovo podmetnuta teza protiv njih, i mišljenje bez znanja. Neki od sljedbenika mezheba su rekli, ovaj stav i ovo je novotarija, od stavova novotara. Ja ću ti navesti neke od stavova učenjaka u pogledu iznimke u imanu. A to je da čovjek kaže: 'Ja sam mu΄min inša-Allah'. Da bi se napravila razlika između greške i ispravnosti, i da se zna ko je bliži istini u ovom poglavlju.
Šejhul-Islam Ibn-Tejmijje, rahimehullah, kaže: "Što se tiče iznimke u pogledu imana, kao da čovjek kaže: 'Ja sam mu΄min inša-Allah', ljudi se po tom pitanju dijele na tri skupine: Neki to smatraju obaveznim.Neki to smatraju zabranjenim.A neki od njih dopuštaju obije stvari, shodno samom značenju, i ovo je najispravnije mišljenje.
Što se tiče onih koji su iznimku smatrali obaveznom, napravili su dvije greške. Jedna je ta, što je iman ono na čemu čovjek umire. Čovjek kod Allaha biva vjernikom ili kafirom, shodno onome što je zaslužio, ili shodno onome što je prethodilo u Allahovom znanju da će na tome biti. Ovo je pogreška velikog broja kasnijih generacija, kao što su kulabije i drugi od onih koji su podržali dokaze ehli-sunneta i hadisa. Od njihovih stavova je to ako se kaže: 'Ja sam mu΄min inša-Allah', misleći time da se iman ne može razlikovati po svojim stupnjevima, niti da čovjek može sumnjati u njegovo postojanje, nego sumnja u njegovu budućnost. Iako sam znao da su ovo pojašnjavali mnogi od kasnijih generacija, od muhadisa od Ahmedovih sljedbenika, Malikovih, Šafijinih i drugih, ali ne znam da je iko od njih time obrazlagao iznimku".
Kažem da murdžije i džehemije zabranjuju iznimku, u trenutnom stanju i u budbućnosti. A ovi to zabranjuju u trenutnom stanju dok dopuštaju u budućnosti.
Šejhul-Islam, rahimehullah, kaže: "Druga pogreška u pogledu iznimke je ta, što opći iman sadrži činjenje onoga što je Allah naredio, ostavljanje onoga što je zabranio, pa ako čovjek kaže: 'Ja sam mu΄min', na osnovu ovoga, on sam sebi svjedoči da je od dobročinioca i bogobojaznih, koji izvršavaju sve ono što im se naređuje i klone se svega onoga što im je zabranjeno. Time biva od Allahovih evlija. Što spada u hvaljenje samog sebe i svjedočenja o onome što ne zna. Kada bi ovo svjedočenje bilo ispravno, onda bi morao sam sebi posvjedočiti džennetom, ako umre na tom stanju. Ovo je pogreška svih onih koji su prethodili i koji su koristili iznimku, iako su smatrali dopuštenim izostavljanje iznimke u drugom smislu."
Hillal prenosi od Ebu-Taliba da je rekao: "Čuo sam Ebu-Abdullaha da kaže: 'Mi mislimo da se iznimka mora koristiti. Jer, ako kažu mu΄min, iznijeli su riječ, a iznimka se koristi za djela ne za riječ'." Od Ishaka b. Ibrahima se prenosi da je rekao: "Čuo sam Ebu-Abdullaha da kaže: 'Koristim hadis Ibn-Mesuda u pogledu iznimke u imanu, zato što je iman riječ i djelo, a djelo je čin, mi smo iznijeli riječ, ali se bojimo da smo zakazali po pitanju djela. Tako da mi se sviđa korištenje iznimke u imanu pa da se kaže: 'Ja sam mu΄min inša-Allah'." A ovoga je veoma mnogo u Ahmedovom govoru i njemu sličnih (Ed-Dureru senijje, 1/511–554).