Kategorija: Aqidah Datum kreiranja utorak, 01 novembar 2011 20:42 Autor Ahmed Muhammed Šakir
Šejh Ahmed Šakir, govoreći o onima koji poriču šerijatsku kaznu za krađu, kaže: "Ovo je Allahov propis o krađi, koji je neminovan, jasnog teksta i značenja i nema nimalo sumnje u njegovu vjerodostojnost i značenje. A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je taj propis potvrdio njegovim sprovođenjem u praksu, pokoravajući se tako Allahu, Uzvišenom, i Njegovom naređenju. Kradljivcu*, muškarcu ili ženi, odsijeca se ruka, i u to nema nikakve sumnje, jer je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Da je Fatima, kćer Muhammedova, ukrala odsijekao bih joj ruku."
Pogledajte, samo, šta su od nas uradili naši neprijatelji, kršćanski misionari i kolonizatori! Poigrali su se s našom vjerom, nama su nametnuli proklete paganske zakone kojima su dokinuli Allahov, Tebareke ve Te'ala, zakon i zakon Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim su odgojili generacije koje se još smatraju našim, i u njihova srca ulili mržnju prema tom zakonu i na njihove jezike stavili rijeci kufra: ovaj zakon je preoštar i ne odgovara za ovo naše savremeno doba, doba razvratne civilizacije. Oni su islamski propis uzeli za predmet ismijavanja i poniženja, što je rezultiralo da se zatvori napune stotinama hiljada kradljivaca, samo u našoj zemlji, zbog njihovih zakona koje su uveli za krađu, a koji je uopšte ne sprečavaju, niti će je ikada spriječiti, niti postati lijek za tu raširenu bolest.
Zatim su u mozgove obrazovanog sloja ljudi, a posebno odgovornih za ove paganske zakone, ubacili, kako je oni nazivaju, psihologiju, koja nije nikakva nauka niti na nju liči, nego se sastoji iz kontradiktornih strasti i prohtjeva. Svaki prvak od prvaka kufra u ovoj oblasti ima mišljenje koje pobija mišljenje njegovih protivnika. Zatim, prilikom primjene zakona, u psihologiji traže opravdanje za svakog kradljivca, kako mu odgovara. Stvar se još više pogoršala, pa su počeli sami kradljivci pisati knjige kojima pokušavaju opravdati svoje zločine, a drugi su ih počeli braniti, zauzimajući tako poziciju koja će ih odvesti u vječnu vatru. Oni znaju da je zločin počinjen, ali ne pokušavaju da ga kritikuju i kazne, nego pokušavaju da ga ublaže, proučavajući psihičko stanje zločinca i okolnosti pod kojim je to učinio!
Vodio sam polemiku s mnogim od njihovih velikana i uvidio da oni nemaju nikakva opravdanja, osim toga što kažu da kur'anski propis po ovom pitanju ne odgovara današnjem vremenu! I vele da je zločinac bolesnik koga treba liječiti, a ne kazniti. A zaboravljaju Allahove riječi o ovom propisu:
وَالسَّارِقُ وَالسَّارِقَةُ فَاقْطَعُوا أَيْدِيَهُمَا جَزَاءً بِمَا كَسَبَا نَكَالًا مِنَ اللَّهِ
"Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha!" (prevod značenja sure El-Maide, 38)
Allah, Tebareke ve Te'ala, je Tvorac svih stvorenja i On ih najbolje poznaje. On je silan i mudar, te ovu kaznu daje kao opomenu i sredstvo ustezanja od krađe. Ovo je jasan kur'anski tekst, pa kako oni drugačije mogu da postupe? Ovo pitanje, kod nas muslimana, spada u srž našeg akideta i imana. A one koji sebe smatraju muslimanima, a poriču kaznu odsijecanja ruke kradljivcu, upitat ćemo: "Vjerujete li vi u Allaha i da je On stvorio sve sto postoji?" Oni će odgovoriti: "Da!" "Vjerujete li da On zna sve što je bilo i sve što će se desiti, da On više zna o stvorenjima nego ona sama o sebi i da zna šta će im koristiti, a šta štetiti?" Oni će odgovoriti: "Da!" "Vjerujete li da je On poslao Svoga poslanika Muhammeda, alejhisselam, s Uputom i istinskom vjerom i da je njemu objavio ovaj Kur'an kao uputu i pokazatelj ljudima kako da urede svoj život i u vjeri i na dunjaluku?" Reći će: "Da!" "Vjerujete li da je ovaj ajet:
"Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove...", dio Kur'ana?" Reći će: "Da!" "Pa zašto se, onda, od njega okrecete? I kojeg zakona se pridrzavate?"
A što se tiče onih koji sebe smatraju muslimanima, a na bilo koje od ovih pitanja odgovore negativno, s njima smo završili i znamo kakav je njihov završetak. Jer, svaki musliman, učen ili neuk, obrazovan ili neobrazovan, je svjestan da je onaj ko negativno odgovori na bilo koje od ovih pitanja, izašao iz islama i pao u ponor otpadništva od vjere. A s' onima koji nisu muslimani i koji se ne smatraju muslimanima, nećemo ulaziti u polemiku o ovom pitanju i nećemo se povesti za njihovom pričom, jer oni ne vjeruju u ono što mi vjerujemo i oni neće biti zadovoljni s nama sve dok ne budemo govorili isto kao i oni. Allaha, Tebareke ve Te'ala, molimo da nas toga sačuva!
A da oni koji sebe smatraju muslimanima imaju pameti, shvatili bi da nekoliko odsječenih ruku kradljivaca svake godine znači spas cijele države od najezde krađe. I u godini dana ne bi bilo nego samo nekoliko krađa, što bi predstavljalo veliku rijetkost, a zatvori bi se ispraznili od stotina hiljada koji su ta mjesta pretvorili u prave škole za obučavanje u svim vrstama zločina. Kada bi to shavtili, oni bi to i prihvatili i primijenili u praksi, ali, oni ostaju ustrajni u svom batiluku, kako bi njima bili zadovoljni njihovi gospodari i njihovi učitelji. Ali oni, i pored toga, nikada njima neće biti zadovoljni. (pogledaj: Umdetut-tefsir 4:164-165)
Na drugom mjestu (2:171-172) u istom djelu šejh kaže: Stvar o pitanju ovih ljudskih zakona je potpuno jasna; oni vode u otvoreni kufr u koji nema nimalo sumnje. I niko, ko se priklanja islamu, ma ko on bio, nema opravdanja ukoliko po njima postupa, njima se podvrgava i odobrava ih. I neka se svako toga čuva, jer će svako za svoja djela odgovarati."
*Nije za svaku krađu sankcija odsijecanje ruke. U šerijatu postoje uvijeti koji kada se ispune slijedi odsijecanje ruke za lopova, kao npr. da vrijednost ukradene robe mora dostići određenu vrijednost (nisab), zatim stepen sigurnosti ukradene stvari i drugi uslovi (op.adm.)