Kategorija: Aqidah
AbdurRahman b. Hasan, rahimehullahu te'ala, u pojašnjenju djela "Kitabu tevhid" kaže: "Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kaže: '...i da je Muhammed Njegov rob i poslanik'. Tj. i posvjedoči da je Muhammed Njegov rob i poslanik, a to opet znači istinski i ubjeđeno. A to nalaže njegovo slijeđenje, poštivanje njegovih naredbi i zabrana, pridržavanje njegovog sunneta.
Kao i to da se ničiji stav ne suprostavlja njegovom stavu, zato što svaki mimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, može pogriješiti.
Dok je Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, Allah Subhanehu ve Te’ala, zaštitio od griješenja i naredio nam da mu se pokoravamo i da se držimo njegova sunneta, također je upozorio i zaprijetio onome ko mu se ne pokori, pa je rekao:
"Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, po svom nahođenju postupe." (prevod značenja sure El-Ahzab, 36)
I kaže Uzvišeni:
"Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe." (prevod značenja sure En-Nur, 63)
Imam Ahmed, rahimehullah, je rekao: 'Znadeš li šta je smutnja? Smutnja je širk.' Možda je to isto da se odbiju neke njegove riječi a onda da se u njegovom srcu pojavi bolest pa da propadne." (Kurretu ujunil muvvehidin str. 15 – 16)
Šejh Sulejman b. Abdullah, rahimehullah, u pojašnjenju djela "Kitabu tevhid", kaže: "Riječi Uzvišenog:
"Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, kako žele da im se pred Tagutom sudi, iako im je naređeno da u njega ne vjeruju?! A šejtan želi da ih samo u veliku zabludu navede!" (prevod značenja sure En-Nisa, 60)
Pošto je tevhid samo značenje šehadeta ΄La ilahe illAllah΄, obuhvatilo iman u Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, nužno ga nalažući, a to su dva šehadeta. Ali ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, učinio jednim ruknom u riječima:
'Islam se temelji na pet osnova: svjedočenje da nema drugog božanstva koje uistinu zaslužuje ibadet osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Obavljanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i obavljanju hadža za onoga ko ima mogućnost.'
Ukazao je u ovom poglavlju na sadržaj tevhida, nužno nalažući uzimanje Poslanika, allallahu alejhi ve selleme, za sudiju u sporovima, jer je to ono na šta ukazuje sam šehadet ΄La ilahe illAllah΄, kao i ono što je nužno naloženo svakom vjerniku. Jer, onaj ko spozna ΄La ilahe illAllah΄, mora se potčiniti Allahovom sudu i iskazati predanost onome što je došlo od Njega putem Njegovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme.
Suđenje u sporovima po nečijem drugom sudu mimo Poslanikovog, sallallahu alejhi ve selleme, je direktan dokaz nifaka! Ako je ovo jasno, onda je naslov ajeta taj što je Allah, Subhanehu ve Te’ala, odbio tvrdnje onih koji su rekli da vjeruju u ono što je Allah objavio Svom poslaniku i vjerovjesnicima prije njega, a oni pored toga u sporovima žele da im se sudi po nečemu drugom mimo Allahove Knjige i sunneta Njegovog poslanika. Što je autor spomenuo u razlozima objave ovih ajeta.
Ibnul-Kajjim, rahimehullah, kaže: 'Tagut je sve ono sa čime se pređe granica svake mjere, a to je samo prelaženje preko granice'. Sve ono po čemu se parniče ili sude dvojica parničara i što je mimo Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, je tagut, jer je sa njim prešao granicu. Od ovoga je i to da svako ko obožava nešto mimo Allaha on obožava taguta. Tako da je sa svojim božanstvom prešao granicu i usmjerio mu ibadet koji ne zaslužuje. Isto tako onaj ko poziva drugog sudiju mimo Allaha i Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme on poziva na suđenje po tagutu.
Allah, Subhanehu ve Te’ala, je pojasnio razlog objave ovog ajeta negirajući suđenje onih koji tvrde da vjeruju u ono što je Allah objavio Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i onima prije njega, a pored toga isti taj se poziva na sudiju na nekog drugog mimo Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. Dakle uzima ga u sporovima za sudiju. Što stoji u riječima Uzvišenog 'tvrde'. Ovo se koristi uglavnom za onoga ko nešto zastupa i tvrdi a u suštini laže u svom zastupanju, ili je na položaju poput lažova. Zbog toga što se suprostavio onome što je obavezno od same tvrdnje i njegovog postupanja suprotno istoj.
Ibn-Kesir, rahimahullah, kaže: 'Ajet kudi svakog onog ko odstupi od Kur'ana i sunneta te sudi po nečem drugom od nevalidnih zakona, i to je taj tagut koji se podrazumijeva ovdje'. " (Tejsirul azizil hamid str. 376 – 377.)
Šejh Abdullah b. Humejd kaže: "Šerijat se obavezao na rješavanje svih problema, njihovo pojašnjenje i obrazloženje. Uzvišeni Allaha kaže:
"…u Knjizi Mi nismo ništa izostavili." (prevod značenja sure El-En’am, 38)
Takođe Uzvišeni kaže:
"Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za muslimane." (prevod značenja sure En-Nahl, 89)
U ovom ajetu se govori da je Kur`an pojašnjenje za sve situacije. Te da se u njemu nalazi potpuna uputa. Da se u njemu nalazi sveobuhvatna milost. Kao i to da se u njemu nalazi istinska lijepa vijest, za one koji ga se pridržavaju i pokoravaju njegovim propisima.
Kako se onda usuđuje neko - ko se poziva na iman - da pored ovog jasnog pojašnjenja i očitih ajeta i vjerodostojnih hadisa, zadovoljiti se i pozivati se na suđenje po tagutima, odbacujući Allahov šerijat, dok je u isto vrijeme Allah negirao iman onome ko uzme nekoga drugog za sudiju u svojim sporovima mimo Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. Allah, Subhanehu ve Te’ala kaže:
"I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!" (prevod značenja sure En-Nisa, 65)