Kategorija: Aqidah
Znaj, Allah ti se smilovao, da je prva stvar kojom je Allah obavezao Ademovog sina da odbaci Taguta i da vjeruje u Allāha. Dokaz za ovo je u Allāhovim riječima: ''Mi smo svakom narodu poslanika slali: Allāhu 'ibādet činite, a klonite se taguta'' (prevod sure En-Nahl, 36. ajet). Što se tiče opisa odbacivanja taguta, onda je to da vjerujete u beskorisnost ili uzaludnost vjerovanja drugoga mimo Allāha i da to napustite činiti i da ga mrzite i da odbacite i učinite neprijateljstvo sa onima koji to čine.
A što se tiče značenja vjerovanja u Allāha, onda je to da vjerujete Allāha, da je Allāh jedini istinski bog koji zaslužuje da bude obožavan i Jedini mimo svega drugog pored Njega i to je da činite sve tipove, sve vidove obožavanja ('ibādeta) svaki akt, svako djelo, iskreno za Allāha, u isto vrijeme negirajući i odbacivajući to od svega drugog što se obožava pored Njega. To također povlači za sobom da volite i pokažete prijateljstvo ljudima ihlāsa (islāma) i mrzeći i pokazujući neprijateljstvo sljedbenicima širka. To je Ibrahimova vjera od koje se ko god okrene – samo sebe obmanjuje, i to je dobar primjer o kojem nas je Allāh obavijestio svojim riječima:
''Divan primjer imate u Ibrahimu i onima koji su sa njim bili kada su rekli svom narodu: zaista se mi odričemo od vas i onoga što vi obožavate mimo Allāha. Mi vas odbacujemo (u vas ne vjerujemo) i između vas i nas će ostati neprijateljstvo i mržnja sve dok ne budete vjerovali u Allāha jedinog'' (prevod sure el-Mumtehine, 4. ajet).
Riječ "Tagut" je opšta, tako da sve što se obožava mimo Allaha – bijući zadovoljno tim obožavanjem, bilo to nešto obožavano, nešto slijeđeno, ili nešto čemu se pokorava u odsustvu pokornosti Allāhu i Njegovom Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem – onda se to smatra tagutom.
Taguta je mnogo ali njihove glave su pet:
Prvi – šejtan koji poziva ljude da obožavaju druge mimo Allāha. Dokaz za ovo su Allāhove riječi:
''Zar vam nisam naredio, o sinovi Ademovi, da ne obožavate šejtana? Zaista vam je on neprijatelj očevidni'' (sūra Jā-sīn, 60. ājet).
Drugi – vladar koji mijenja Allāhove propise, Allāhov zakon. Dokaz za ovo su Allāhove riječi:
''Zar nisi vidio one (munafike) koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i ono što je objavljeno prije tebe, pa ipak žele da im se pred tagutom sudi a naređeno im je da u njega ne vjeruju (da ga odbace) ali šejtan želi da ih odvede daleko u zabludu'' (prevod sure En-Nisa, 60. ājet).
Treći – Onaj koji sudi drugim mimo onoga što je Allah objavio a dokaz ovome su Allāhove riječi:
''A oni koji ne sude po onome što je Allāh objavio, takvi su pravi nevjernici'' (prevod sure El-Mā'ide, 44. ājet).
Četvrti – Onaj koji tvrdi da ima znanje nevidljivog (gajba) mimo Allāha. Dokaz za ovo su riječi Allāha:
''Samo On zna gajb i On svoj gajb ne otkriva nikome'' (prevod sure El-Džinn, 26. i 27. ājet).
I On kaže: ''A u Njega su ključevi svih tajni (gajba) niko ih ne zna osim Njega i On zna sve što je u zemlji i sve što je u moru, ni jedan list ne opadne a da On za njega ne zna, i nema zrna u tminama zemlje niti ičega svežeg niti suhog a da nije napisano u jasnoj knjizi'' (prevod sure El-En'ām, 51. ājet).
Peti – Onaj koji je obožavan mimo Allāha bijući zadovoljan tim obožavanjem. Dokazi za ovo su Allāhove riječi:
''I ko god među njima kaže: zaista ja sam bog mimo njega onda će njegov boravak biti u vatri, to je način na koji mi nagrađujemo griješnike'' (prevod sure El-Enbijā', 29. ājet).
I znaj da čovjek nikada neće postati vjernik u Allāha osim ako ne odbaci i ne uznevjeruje u taguta. Dokaz za ovo su Allāhove riječi:
''Nema prisile u vjeri, zaista se rušd (pravi put) jasno razlikuje od gajja (zablude). Pa ko god ne vjeruje u taguta a vjeruje u Allāha, uhvatio se za najčvršću vezu koja se neće prekinuti. A Allāh sve čuje i zna'' (prevod sure El-Bekare, 256. ājet).
Rušd ili pravi put se ovdje odnosi na vjeru Muhammeda صلى ا لله عليه و سلم, dok se gajj ili lažni put i pogrešni put odnosi na vjeru Ebu Džehla.
’Urvetul-wusqa (najčvršća veza) se odnosi na šehadet da nema božanstva vrijedno obožavanja mimo Allāha (Lā ilāhe illAllāh). Ovo svjedočanstvo se sastoji iz negacije i afirmacije, tj. negiranja i potvrđivanja. Ono negira sve vidove obožavanja od onih koji su obožavani pored Allāha, afirmišući (potvrđujući) sve vidove obožavanja ili 'ibādeta učinjeno za Allāha jedino, čistog od bilo kog partnera.