Kategorija: Aqidah
Konsenzus muslimana je da je suđjenje mimo Allahovim zakonom, veliki kufr i da je od stvari koja ruši osnovu vjere, bez koje nema imena islama. Mnogo je ajeta iz Kur'ana koji su objavljeni povodom ovoga, tj. da pravo na zakonodavstvo i presudu pripada samo Uzvišenom Gospodaru, Allahu, Tebareke ve Te'ala. Suđenje po Allahovom Zakonu nije samo traženje pravde, nego je to u prvom redu od ibadeta Allahu. I to je muhkem (jasno) u Allahovoj Knjizi. A onaj ko sudi po ljudskim tj. šejtanskim zakonima, nije od pripadnika tevhida, jer je Allahu pripisao ortaka u zakonodavstvu i pokornosti.
I takav nije uznevjerovao u taguta (što je rukn islama), nego se pokorio šejtanu, kao što Uzvišeni kaže:
„A šejtan želi da ih samo u veliku zabludu navede!“ (prevod značenja sure En-Nisa', 60).
Iz bogate islamske historije se takođe može vidjeti kako su se prve generacije muslimana ophodile prema ovom pitanju. Jedan od tih primjera možete naći i na ovoj webstranici pod naslovom: „Ibn Tejmijje i Ibn Kesir o otpadništvu Tatara“.
U zadnje vrijeme se se pojavili ljudi, koji sebe pripisuju znanju i selefizmu, koji su napustili ono što je jasno u Allahovoj Knjizi i koji za rad odbrane taguta i tagutskih sistema izmišljaju razne šubuhate kao npr. da suđenje mimo Allahovog Šerijata ne ruši osnovu vjere, a neki od njih svoje stavove pokušavaju potkrijepiti mutašabih (manje jasnim) ajetima. Žalosno je to što se mnogi danas slijepo povode za takvim ljudima, koji su u stvari pozivači na vratima Džehennem, i što se vežu za imena i titule a ne za Kur'an i Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Kaže Allah Subhanehu ve Te'ala:
„Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu.“ (prevod značenja sure El-Bekare, 256)
Kaže Uzvišeni:
„Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, kako žele da im se pred Tagutom sudi, iako im je naređeno da u njega ne vjeruju?! A šejtan želi da ih samo u veliku zabludu navede!" (prevod značenja sure En-Nisa', 60)
Allah, Azze ve Dželle, kaže:
„I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje. A ako se okrenu, ti onda znaj da ih Allah želi zbog nekih grijehova njihovih kazniti. A mnogi ljudi su, zaista, neposlušnici. Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?" (prevod značenja sure El-Ma'ide, 49–50)
Uzvišeni Allah kaže:
„Zar oni da imaju ortake koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio?“ (prevod značenja sure Eš-Šura, 21)
I kaže:
„...pa ako biste im se pokorili – i vi biste, sigurno, mnogobošci postali.“ (prevod značenja sure El-En'am, 121)
Allah, Tebareke ve Te'ala kaže:
"A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i Sudnji dan! To je bolje i posljedice su ljepše!" (prevod značenja sure En-Nisa', 59)
U hadisu kojeg bilježi imam el-Buhari, rahimehullah, u svome Sahihu stoji: Kaže Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem: ''Allahu, Tebi sam se predao, u Tebe sam povjerovao, na Tebe sam se oslonio, Tebi se vraćam, u Tvoje ime se raspravljam, pred Tobom se sudim (parničim), oprosti mi ono što je bilo i što će biti, ono što tajno ili javno učinih, ti si moj Bog, nema boga osim Tebe.''
Šejh Muhammed b. Ibrahim, rahimehullah, kaže:
"Uzimanje u obzir bilo šta od zakona, sudeći po njima, makar nešto i neznatno, nema sumnje da je to nezadovoljstvo Allahovim i Poslanikovim sallallahu alejhi ve sellem, sudom, čime se Allahovim i Poslanikovim propisima pripisuje nedostatak i nedoličnost u riješavanju parnica i davanju prava onima koji ih zaslužuju. A zakonskim propisima se daje savršenstvo, i zadovoljstvo ljudima u riješavanju njihovih problema. Ubjeđenje u ovo je kufr koji izvodi iz vjere, a stvar je velika i bitna i nije stvar idžtihada.
Sprovođenje samo Šerijata, bez svega ostalog, je blizanac robovanja samo Allahu, mimo svakog drugog. Jer, šehadeti sadrže da Allah bude jedini obožavani i da nema sudruga. A da Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, bude onaj koji je slijeđen samo u onome sa čime je došao. A sablje džihada nisu naoštrene osim radi ovoga, njegove uspostave, u realizaciji ili zapostavljanju i suđenju kod sporova.
Uzvišeni kaže:
"I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!" (prevod značenja sure En-Nisa', 65)
Uzvišeni kaže:
"A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." (prevod značenja sure El-Ma'ide, 44)
I kaže:
"Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio pravi su nepravednici." (prevod značenja sure El-Ma'ide, 45)
Allah Subhenhu ve Te'ala kaže:
"Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio – pravi su griješnici." (prevod značenja sure El-Ma'ide, 47)
Ovo je stroga opomena od Allaha, Tebareke ve Te'ala, svim robovima koji odstupe od Njegove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, te se priklone suđenju nečem mimo njih. Takođe, ovo je direktan propis od Gospodara Subhanehu ve Te'ala, o onome ko sudi po nečemu što nije Njegov šerijat, da je on kafir, nepravednik i griješnik, koji se okitio svojstvima munafika i pagana." (Feteava ve resail, Šejh Muhammed b. Ibrahim 12 / 257 – 260).
Šeh Sulejman b. Abdullah, da im se Allah obadvojici smiluje, kaže:Allah Uzvišeni kaže:
"Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba sudi?" (prevod značenja sure El-Ma'ide, 50)
Ibn-Kesir kaže: "Allah Subhanehu ve Te'ala, negira pravilnost postupka svakom onome ko izađe iz okvira Allahovog suda, koji sadrži svako dobro i svaku pravdu a zabranjuje svako zlo, te odstupi mišljenjima, strastima, stavovima, mimo njega, koje je postavio čovjek koji nije imao oslonca u Allahovom šerijatu. Isto onako kao što su pagani sudili po zabludama i paganskim zakonima, ili kao što su Tatari sudili po političkim zakonima preuzevši ih od Džingis – kana, kojeg je on smjestio u knjigu sakupljenih zakona preuzevši ih iz različitih vjera, iz islama i drugih, a mnogo je propisa koje je uzeo po svom mišljenju. Čime je postao zakon kojeg su primjenjivali, davajući mu prednost nad Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog poslanika. Onaj ko to učini je nevjernik protiv kojeg se mora voditi borba sve dok se ne vrati Allahovim i Poslanikovim propisima. Tako da se neće suditi ni po čemu mimo njih, bilo u malom ili velikom sporu." (Tejsirul azizil hamid, str. 384, komentar djela Kitabu Tevhid)
Šejh Muhammed b. Ibrahim, rahimehullah, je bio upitan da li je obavezno učiniti hidžru iz muslimanske države ako se u njoj sudi po izmišljenimi (tj ljudskim) zakonima?
Na to je odgovorio: Država u kojoj se sudi po izmišljenim ili postavljenim zakonima nije muslimanska tj. islamska država. Iz nje je obavezno učiniti hidžru. Isto tako ako se pojavi idolopoklonstvo bez spriječavanja ili izmjene takođe biva obaveznim učiniti hidžru. Ali ako se u njoj po tome vladaju neki pojedinci, ili da postoji nešto od nevjerničkih postupaka koji ne izlaze u javnost onda je to islamska država.
Možda ti hoćeš reći: Kada bi onaj ko sudi po ovim zakonima rekao: Ja sam ubijeđen da su neistiniti. Nema uticaja, jer je on izolirao šerijat. To je isto kao da neko kaže: Ja obožavam idole ali sam ubijeđen da su neistina.
Ako je u mogućnosti da napusti državu u kojoj se sudi po zakonima onda mu je to obaveza.
(Medžmua fetava ve resail, Šejh Muhammed b. Ibrahim 6 / 188 – 189).
Ibn Kesir, rahimehullah, kaže: ''Ko ostavi savršeni (al-muhkem, jasni, posljednji) Šerijat, objavljen Muhammedu sinu 'Abdullaha, pečatu vjerovjesnika, i traži sud u drugim, derogiranim zakonodavstvima, biva nevjernikom. Pa kako je tek onda sa onim koji traži sud (tahqim) u Jasiqu (zakonu Tatara) i daje mu prednost nad njime? Ko to uradi – biva nevjernikom po idžma'u muslimana.
Rekao je Uzvišeni Allah:
'Zar džahilijetski sud oni žele?! A čiji je sud ljepši od Allahovog za narod koji je čvrsto ubijeđen?' (prevod značenja sure El-Ma'ide, 50)
Rekao je Uzvišeni:
'Ne, tako Mi tvog Gospodara, oni neće vjerovati sve dok samo tebe za sudiju u svim svojim sporovima ne uzmu, a zatim u sebi nikakve tegobe ne osjete zbog onoga što si presudio i dok se u potpunosti ne pokore.' (prevod značenja sure En-Nisa', 65)
(El -Bidaje ven-Nihaje'', 13/119)
Ibnul-Kajjim, rahimehullah, preselio 751 g. h., kaže: ''U Kur'anu je došlo, a postoji i vjerodostojan konsenzus, da je dini islam derogirao svaki din (vjeru) prije njega i da je onaj koji se pridržava onoga s čime je došao Tevrat i Indžil, a ne slijedi Kur'an – kafir. Allah je anulirao svaki zakon koji je bio u Tevratu i Indžilu i drugim vjerama, i džinnima i ljudima obaveznim učinio propise islama. Tako nema harama, osim onoga kojeg je islam oharamio, niti farda, osim onoga na kojeg islam obavezuje.'' (Ahkamu Ehlidh-Dhimme, 1/259)
Imam Ibn Hazm el-Endelusi, rahimehullah, preselio 456. g. h., je na više mjesta u svojoj knjizi ''El-Ihkam fī Usulil-Ahkam'' govorio o onome koji dozvoli suđenje derogiranim zakonima, poput suda Tevrata i Indžila i o tome da je to kufr, kao što je govorio o onome koji propiše nešto što Allah nije dozvolio ili anulira nešto što je Allah propisao, te da je i to kufr.
Ovaj njegov govor se u potpunosti poklapa sa našom današnjicom sa aspekta propisivanja zakona suprotnim šerijatskim, obavezivanja suđenja njima i parničenja pred njima, uz to da ti zakoni obuhvataju u sebi anuliranje onoga što je Allah propisao.
Pa kaže, rahimehullah,: ''Ako bi vjerovao da neko poslije smrti Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ima pravo da zabrani nešto što je bilo halal do momenta njegove smrti ili da ohalali nešto što je bilo haram do momenta njegove smrti, 'alejhis-selam, ili da vadžibom učini neki hadd koji nije bio vadžib do momenta njegove smrti, 'alejhisselam, ili da propiše zakon (šerijat) koji nije bio za vrijeme njegovog života, 'alejhisselam – onda je takav kafir, mušrik, njegova krv i imetak su halal i njegov sud je sud murtedda, bez ikakve razlike.'' (El-Ihkam, 1/73)
Dalje kaže u istoj knjizi, 2/144-145:
“Što se tiče onoga koji misli da neko poslije smrti Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, može derogirati hadis Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i uvesti neki zakon kojeg nije bilo za vrijeme njegovog života, 'alejhis-selam – takav je zanevjerovao i uradio širk, halal mu je krv i imetak i pridružuje se idolopoklonicima (mušricima) zbog svog poricanja riječi Allāha, Uzvišenog:
'Danas Sam vam upotpunio vašu vjeru, i usavršio Svoju blagodat prema vama, i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera.' (prevod značenja sure El-Ma'ide, 3)
Rekao je Uzvišeni:
'Ko bude želio neku drugu vjeru mimo islama, neće mu biti primljena, a na Ahiretu će biti od izgubljenih.' (prevod značenja sure Alu-Imran, 85)
Pa ko god bude tvrdio da se nešto što je u njegovom vremenu, 'alejhis-selam, imalo određeni propis, promijenilo nakon njegove smrti – taj želi time drugi din (vjeru) mimo islama. Jer ti 'ibadeti, i propisi, i zabranjenje stvari, i dozvoljene stvari, i naređene stvari koje su bile u njegovom vremenu, 'alejhis-selam – su islam sa kojim je Allah nama zadovoljan, a neke druge stvari mimo njih nisu islam.
Pa ko god ostavi nešto od njih – ostavio je islam, a ko inovira druge mimo njih – inovirao je nešto mimo islama. I nimalo sumnje nema u nešto o čemu nas je Allah obavijestio da ga je upotpunio. A svaki hadis i ajet koji su došli nakon objave ovoga ajeta su ustvari samo tefsir onoga što je prije objavljeno, pojašnjenje njegove uopštenosti i potvrda prijašnje stvari. Podrška je u pomaganju sa Allahom Uzvišenim.''
Kaže u istoj knjizi, 5/173:
„Ko presudi sudom Indžila u stvari za koje nema dokazni tekst iz objave u Šerijatu islama je – kafir, mušrik koji je izašao iz islama.''
Rekao je u 6/31:
''Također, nema razlike između dozvoljenosti propisivanja nekog suda, poput obaveznosti ili dozvoljenosti, na osnovu ličnog mišljenja, a da Uzvišeni nije na njega ukazao, ili Njegov Poslanik, 'alejhis-selam, i anuliranja nekog propisa kojeg je Allah propisao na jeziku Svoga Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, na osnovu ličnog mišljenja. Onaj koji pravi razliku između ove dvije stvari – sudi neistinom i laže, i svaka od njih je kufr, bez imalo nejasnoće.''
Kaže u 6/110:
''...jer inoviranje propisa (sudova) mora biti na jedan od četiri načina: ili da obori obavezujući fard, poput anuliranja nekih namaza, ili nečega od posta, ili nečega od zekata, ili nečega od hadždža, ili djela hadda za zinaluk, ili hadda za potvoru, ili da
sve to anulira. Ili da doda na nešto od njih, ili da inovira novi fard, ili da ohalali zabranjeno, poput ohalaljivanja svinjskog mesa, vina i strvine, ili da oharami dozvoljeno, poput dozvole mesa ovna i sl. O kojem god načinu da se radi – njegov zagovornik je kafir mušrik, pridružuje se Židovima i kršćanima. I fard je svakog muslimana da ubije onoga koji dozvoli
nešto od ovoga, bez traženja pokajanja (istitabeh), niti primanja tevbe, ako bi se pokajao, te uzimanje njegovog imetka za državnu kasu muslimana (bejtul-mal), jer je izmijenio svoj din, a 'alejhis-selam je rekao: ''Ko god promjeni svoj din – ubijte ga.'' Utječemo se Allahu od srdžbe radi neistine koja bi nas dovela do ovih uništavajućih stvari.''
Govor Ibn Hazma se u potpunosti poklapa sa našom današnjicom. Naime, laički zakoni sadrže u sebi sve što je spomenuo, od anuliranja hadda za blud, potvoru i ostalih haddova. Kao što su dozvolili vino, kamatu, blud, kocku i zabranili džihad na Allahovom putu, i mnoge druge stvari koje su poznate. I u kufr taguta sudstva ne sumnja osim kafir.
Kaže Ibn Tejmijje, rahimehullah: ''Rekao je Uzvišeni:
'Zar oni imaju 'šurekā' ' (božanstva), koja im od vjere propisuju ono što Allah nije dozvolio?' (prevod značenja sure eš-Šūra, 21)
Pa ko nešto, čime se približava Allahu, učini mendubom ili ga svojom riječju ili djelom učini obaveznim, a da to Allah nije propisao – propisao je od vjere ono što Allah nije dozvolio. A onaj koji ga u tome slijedi – uzeo ga je za 'šerika' (druga, Ortaka) Allahu, koji mu je propisao od vjere ono što Allah nije dozvolio.'' (Iqtidā'us-Sirātil-Musteqīm, 267. str.)
Takodjer Šejhul-islam, rahimehullah, kaže:
''U kategoriju ''prijateljevanja'' sa nevjernicima, zbog koje je Allah pokudio Sljedbenike Knjige i munafike spada i vjerovanje u dio nečega na čemu su oni od nevjerstva ili traženje rješavanja sporova pred njima (tj. tehakum), mimo Allahove Knjige.'' (Medžmu'ul-Fetawa'', 28/199)
Ibn Tejmijje kaže dalje:
''Neminovno je poznato u vjeri muslimana (ili od vjere... op. prev.) a i po saglasnosti svih muslimana da je svako ko dozvoli slijeđenje nekog drugog dina mimo islama ili slijeđenje nekog drugog šerijata mimo šerijata Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem – kafir. Njegov kufr je kao kufr onih koji vjeruju u jedan dio Knjige, a nevjernici su u drugi. Kao što je rekao Uzvišeni:
'Oni koji nevjeruju u Allaha i Njegove Poslanike, i žele da razdvoje između Allaha i Njegovih poslanika, i govore: 'Vjerujemo u neke, a u neke ne vjerujemo' i žele da uzmu put između toga; takvi, oni su pravi nevjernici, a Mi smo nevjernicima pripremili ponižavajuću kaznu.' (prevod značenja sure En-Nisa', 150)
Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže u ''Medžmu'ul-Fetawa'', 35/365: ''Ko promijeni zakon vjerovjesnika i uvede novi zakon – njegov zakon je neispravan i nije ga dozvoljeno slijediti, kao što je Uzvišeni rekao:
„Zar oni imaju božanstva, koja im od vjere propisuju ono što Allah nije dozvolio?“' (prevod značenja sure eš-Šūra, 21)
Zbog toga su Židovi i kršćani postali nevjernicima, jer se pridržavaju izmijenjenog i derogiranog zakona.''
Kaže u ''Medžmu'ul-Fetawa'', 35/200:
''Kao kada bi se reklo: 'Primjerci ovoga Tevrata su izmjenjeni, nije dozvoljeno da se radi po onome što je u njima. A onaj koji danas radi po njegovim izmjenjenim i derogiranim zakonima je kafir. Ovaj govor i slično je istina, nema nikakve smetnje za onoga koji ga kaže. Allah najbolje zna.''
U gore navedenoj fetvi (''Medžmu'ul-Fetawa'', 35/200) šejhul-islam Ibn Tejmijje rahimehullah, je propis tekfira vezao za samo djelo suđenja, bez obzira na aqidu srca, djela srca i govor jezika. I ovo je primjer širka suđenja derogiranim zakonom na način koji neminovno za sobom povlači gubitak imena islama, obzirom da se radi o suđenju neislamskim zakonom u osnovi.
Kaže u ''Medžmu'ul-Fetawa'', 11/262: ''Šerijat spušten od Allaha, Uzvišenog, je Knjiga i sunnet s kojim je Allah poslao Njegovog Poslanika; nikom od stvorenja nije dozvoljeno da izađe iz ovoga šerijata. I neće izaći iz njega osim kafir.''
Izlazak iz šerijata, pa makar se radilo o jednom propisu, znači neprihvatanje istog za zakon i nepridržavanje istog na način koji izvodi iz vjere. Šta tek onda reći za one koji propisuju zakone suprotne Allahovim i njih se pridržavaju?
Kaže u ''Medžmul-Fetaw'', 35/373:
''Onog momenta kada učenjak ostavi ono što zna od Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, i slijedi sud sudije (vladara) suprotan sudu Allaha i Njegovog Poslanika – biva murteddom kafirom, zaslužuje kaznu na dunjaluku i na ahiretu. Rekao je Uzvišeni:
'Elif-Lam-Mim-Sad. Ovo je Knjiga koju Smo ti spustili, pa nek' ne bude u tvojim prsima tegobe zbog nje, da bi njome opominjao i kao pouku vjernicima. Slijedite ono što vam je objavljeno od vašeg Gospodara i ne slijedite mimo Njega božanstva. Malo vi pouku primate.' (prevod značenja sure El-A'raf, 1-3)
A ako bi bio tučen i zatvaran i bude mu se činio ezijet na razne načine kako bi ostavio ono što zna od zakona Allaha i Njegovog Poslanika, kojeg je obaveza slijediti, i bude slijedio sud nekog drugog – zaslužuje Allahovu kaznu. Naprotiv, njemu je obaveza da se strpi, pa makar i doživljao neprijatnosti u ime Allaha. Ovo je Allahov sunnet sa vjerovjesnicima i njihovim sljedbenicima. Rekao je Allah, Uzvišeni:
'Elif-Lam-Mim. Zar ljudi misle da će biti ostavljen ako kažu: 'Povjerovali smo', a da ne budu provjereni (iskušeni)? Mi smo kušali one prije njih i Allah će sigurno ukazati na one koji su iskreni i sigurno će ukazati na lažljivce.' (prevod značenja sure El-'Ankebut, 1-3)
Muhammed ibn 'Ali eš-Ševkani, rahimehullah, preselio 1250 g. h., opisujući stanja stanovnika zemalja koji su izašli iz pokornosti državi u njegovom vremenu, kaže:
''Da ti pojasnimo stanje druge grupe, a to je sud stanovnikā zemalja koje su izašle iz naređenja i zabrana države...'' – do riječi –
''...od njih je da oni presuđuju i traže sud pred onima koji su poznati po tagutskim propisima u svim stvarima koje ih zadese i koje im se pojave, bez poricanja i stida od Allaha i Njegovih robova, ne bojeći se ni od kog. Naprotiv, oni čak po njima presuđuju među onima do kojih su u stanju doći od njihovih podanika i onih koji su njima bliski. Ova stvar je poznata svim ljudima i niko nije u stanju da je porekne i pobije; poznatija je nego vatra na brdu. Nema ni najmanje sumnje da je to kufr u Allaha, Subhanehu ve Te'ala, i Njegov šerijat, kojeg je naredio na jeziku Svog Poslanika i kojeg je izabrao za Svoje robove u Svojoj Knjizi i na jeziku Svog Poslanika. Štaviše, oni su zanevjerovali u sve šerijate, od Adema 'alejhis-selam, do
danas. Protiv takvih je svakom pojedincu vadžib džihad i borba, sve dok ne prihvate propise islama i dok im se ne pokore, i dok međusobno ne sude čistim šerijatom i napuste sve na čemu su od šejtanskih taguta...''
Dalje kaže rahimehullah:
''...Poznato je iz pravila čistog Šerijata i njegovih tekstova da će biti pomognut svako ko očisti nijjet i pomogne se Allahom u borbi protiv njih i da će završetak biti u njegovu korist. Allah je to obećao u Svojoj Plemenitoj Knjizi:
'Allah će sigurno pomoći onoga koji Njega pomaže', '...ako Allaha pomognete, On će vas pomoći i korake vam učvrstiti', '...a završetak je u korist bogobojaznih'.' (prevod značenja sure Muhammed, 7)
I dalje:
''...a ako ostavi džihād protiv onih protiv kojih ga je u stanju voditi – time se izlaže spuštanju kazne i zaslužuje ono što ga zadesi.
Allah je, kažnjavajući sljedbenike islama, mnogim grupacijama dao vlast nad njima, obzirom da nisu prestajali raditi zle stvari i nisu nastojali za radom po čistom Šerijatu, kao što se desilo sa haridžijama na početku islama, zatim prevlašću karamita i batinija nakon njih, a zatim prevlašću Turaka koji su skoro izbrisali islām, te kao što se često dešava sa prevlašću Franaka i njima sličnih. Zato primite pouku, o razumom obdareni! U ovom je zaista pouka svakom ko ima srce, pomno sluša i prisutan je.'' (Ed-Dewa'ul-'Adžil fi Defi'l-'Aduvvis-Sa'il, 33-35 str.)
Subhanallah, kako šejh rahimehullah u ovoj fetvi navodi kako treba povesti džihad protiv onih koji sude i presuđuju po tagutskim propisima (tj. propisima mimo Allahovog šerijata) dok danas mnogi takozvani učenjaci takve tagute i otpad od ljudi nazivaju muslimanima pa čak i vulatu umuril-muslimin (legitimnim vladarima muslimana), daju im prisegu i pozivaju ljude na obavezan ulazak u njihovu pokornost.
El-Kadi Ijad, rahimehullah, kaže: Učenjaci su saglasni o tome da se imamet (vođstvo) ne uspostavlja u slučaju kafira, a smjenjuje se onaj vladar koji počini nešto što je kufr, kao i ako bi ostavio obavljanje namaza i pozivanje k njemu. A ako bi počinio kufr, ili promijenio nešto od Šerijata, ili počinio novotariju, izašao bi iz tretmana vilajeta, tj. vlasti nad muslimanima, i ne bi bila obaveza pokornost prema njemu. Naprotiv, muslimani bi bili dužni da se dignu protiv njega, smijene ga i na njegovo mjesto postave pravednog vladara, ako to bude moguće. Ako to sigurno nije moguće, nije ni ustajanje protiv njega obavezno, i neka muslimani, u tom slučaju, ostave svoju zemlju i presele se sa svojom vjerom u drugu zemlju“ (Al fiqh al hanafi fi tawbihi al gadid, str. 179)
Šejh 'AbdulLatif bin 'AbdurRahman bin Muhammed bin 'AbdulWehhab, rahimehumullah, preselio 1292. g. h. je upitan o onome čime sude sljedbenici ''sawalif'' među beduinima i drugim, od običaja njihovih očeva i djedova, i da li se oni zbog toga mogu nazvati kafirima nakon podučavanja (tj. nakon uspostave argumenta, op. adm) , pa je, rahimehullah, odgovorio: ''Ko traži sud (presudu, čini tehakum) pred nečim mimo Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, nakon podučavanja – je kafir.
Rekao je Uzvišeni:
'A ko ne bude sudio onim što je Allah objavio; takvi, oni su pravi nevjernici.' (prevod značenja sure El-Ma'ide, 44)
Rekao je Uzvišeni:
'Zar oni žele neki drugi din mimo Allahovog?!' (prevod značenja sure Alu-Imran, 83)
Rekao je Uzvišeni:
'Zar nisi vidio one koji 'tvrde' da vjeruju u ono što ti se objavljuje i u ono što je objavljeno prije tebe, pa ipak hoće da se sude (parniče) pred tagutom, a naređeno im je da ne vjeruju u njega?' (prevod značenja sure En-Nisa', 60)
Rekao je Uzvišeni:
'Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Allahu samo 'ibadet činite i klonite se taguta.' (prevod značenja sure En-Nahl, 36)
A ājeta o ovome ima mnogo.'' (Ed-Durerus-Senijje ...'', 8/241)
Također kaže:
''Vidjeli ste šta se dogodilo u pogledu ovog velikog temelja od nemara, nepažnje i okretanja od njegovih suština, obaveza, sve dok širk nije nadvladao (javno se pojavio) i dok se nisu njegova sredstva i putevi koji vode do njega pojavila od strane onih koji se pripisuju islamu i tvrde da su njegovi sljedbenici. To ima više uzroka: Od njih je neznanje o suštini onoga što je Allah naredio i čime je zadovoljan Svojim robovima, od temelja tevhida i islama, i nepoznavanje onoga što ga negira i ništi ili stoji nasuprot njegove potpunosti, od prijateljevanja sa Allahovim neprijateljima, neka je Uzvišen, uz različitost njegovih ogranaka i stepeni. U to spadaju i mukeffirāti i uništavajući grijesi, a ima i onih koji su ispod toga. A najveći grijeh, najzabludjeliji i onaj koji najviše negira osnovu islama je – pomaganje Allahovih neprijatelja i žurba u onome što jača njihov din i ono na čemu su od ta'tīla, širka i ogromnih uništavajućih grijeha.
Isto tako, zadovoljstvo sa njima (raširenost prsa), pokornost njima, njihovo hvaljenje i pohvala onih koji uđu pod njihovo naređenje (stvar, naredbu) i pridruže se njima.
Također, ostavljanje džihada protiv njih, davanje bezbjednosti (el-mūsālemeh) njima i uspostavljanje bratstva i pokornosti
u pogledu njih.
I ono što je manje od ovoga od povećanja njihovog broja, stanovanja sa njima i boravka u istim zajednicama.
U prvu grupu spada prisustvo vijećima (sudovima, parlamentima, domovima naroda i sl.) na kojima se odbijaju Allahovi zakoni i zakoni Njegovog Poslanika, u kojima se sudi sa zakonom Franaka, kršćana i mu'attila, na kojim se svjedoči ismijavanje islamskom zakonu i njegovim sljedbenicima.
A onaj u čijem srcu ima minimum ljubomore radi Allaha i veličanja Njega – on ovo odbija i gadi mu se od ovih ružnih stvari i mješanja sa onim koji to rade i stanovanja sa njima.
Zato neka se boji Allāha rob koji vjeruje u Allaha i Sudnji Dan i nek' se potrudi u onome što mu čuva iman i svoj tevhid, prije nego što se noga oklizne, kada više neće koristiti kajanje i žalost.'' (Durerus-Senije'' – ''Kitāb Muhteseratir-Rudud'' 80. str., stara štampa)
Šejh Hamed bin 'Atiq en-Nedždi, rahimehullah, preselio 1301. g. h., među deset stvari koje poništavaju islam spominje i traženje presude ili suda (tehakum) iz nečega drugog mimo Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem. Spomenuo je fetvu Ibn Kesira u njegovom tefsiru kod ajeta iz sure el-Ma'ide: Zar oni džāhilijjetski sud žele, a zatim je rekao:
''Slično njima je ono u šta je upala većina stanovnika pustinje i njima slični, od uzimanja suda (presude, zakona) iz običaja njihovih očeva i onoga što su izmislili njihovi preci od prokletih zakona, koje nazivaju zakon ''rifaqa'', kojem daju prednost nad Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika. Ko to uradi – kafir je i obaveza je se protiv njega boriti sve dok se ne vrati sudu Allaha i Njegovog Poslanika.'' (Bejanun-Nedžati wel-Fikak min Muwalatil-Murteddine we Ehlil-Išrak')
Za kraj moramo dodati da je poučno da se uz ovaj tekst pročita i tekst šejha Muhammeda bin Ibrahima rahimehullah, koji se tiče ove teme a koji se može naći na ovoj stranici pod naslovom: „Vi im prepuštate da vam sude oko vaših života, časti, porodica, supruga, familija, imetaka i ostalih prava“. U ovom tekstu on se posebno osvrće na temu „kufr duna kufr“.
Gore navedeni ajeti i fetve (iako je ajeta i fetvi na ovu temu mnogo više, ali zbog skučenosti nisu navedeni) u svakom slučaju, objašnjavaju prirodu širka propisivanja zakona (širkut-tešrī'i), širka pokornosti (širkut-ta'ah), širka suđenja tagutskim zakonom, širka traženja rješavanja sporova (širkuttehakum) i propis pomaganja mušrika protiv muslimana, muwehhida. I ovo je pametnima dovoljno da uzmu pouku. Dok „gluhima i slijepima“ nikad dosta dokaza i oni ostaju da tumaraju po tminama u koje ih prokleti šejtan uvodi.
Kaže Allah, Subhanehu ve Te'ala:
„A oni koji neće da vjeruju - i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju.” (prevod značenja sure El-Fussilat, 44)
Za ovaj tekst je korišten materijal iz knjige: „Trijumf Vjerovjesničkog monoteizma nad da'wom širka i nacionalizma“ od brata Ebu Muhammeda, da ga Allah nagradi.