Kategorija: Aqidah Autor Admin
Naziv demokratija je sastavljen od dvije grčke riječi; demos – narod; kratos – vlast, vlada. Ove dvije riječi znače u prevodu: vladavina naroda; tj. sprovođenje vlasti putem naroda odnosno njegovih predstavnika. U široj terminologiji, demokratija znači da uprava pripada narodu; narod je taj koji propisuje zakone preko svojih predstavnika u vladi (parlamentu), izvršni organi vlade se nalaze u rukama naroda; volju naroda sprovodi predsjednik za koga je narod glasao; u ime tog naroda on sprovodi dotične zakone.
Kategorija: Aqidah Autor Ibn Kesir
Allah, Tebareke ve Te'ala, kaže:
"I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: “Zar ne vjeruješ u Onoga Koji te je od Zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?" Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne činim širk.” (prevod značenja sure El-Kehf, 37-38)
Kategorija: Aqidah
Abdullah b. AbdurRahman Ebu-Battin kaže: "Što se tiče definicije taguta, njegov naziv je uzet iz riječi 'taga', što znači preći granicu u glagolu 'tagav-vutu', zatim je harf 'vav' prenešen u 'elif', pa su gramatičari rekli: Njegov oblik je 'fealut' dok je harf 'ta' višak. El-Vahidi je rekao: "Svi lingvističari su rekli: 'Tagut je ono što se obožava mimo Allaha. Bio on jedan i više, muškog ili ženskog roda'.
Kategorija: Aqidah Autor Ulema Nedžda
Šejh AbdurRahman b. Hasan, rahimehullahu te'ala, kaže: Naš šejh (Muhammed bin AbdulVehhab, op.adm.), rahimehullahu te'ala, imam islamske da've, daija u monoteističku vjeru, kaže: "Osnova i temelj islama su dvije stvari:
1. Naredba ibadeta samo Allahu, podsticanje na to, ljubav u Njegovo ime, proglašavanjem nevjernika ko to zapostavi, i
2. Zabrana činjenja širka Allahu u ibadetu Njemu. Strogost po tom pitanju, neprijateljstvo radi toga i proglašavanje nevjernikom onoga ko to učini."
Kategorija: Aqidah Autor Ebu Muhammed
Imam Ibn Hazm el-Endelusi, rahimehullah, preselio 456. g.h., je na više mjesta u svojoj knjizi ''El-Ihkam fi Usulil-Ahkam" govorio o onome koji dozvoli sudjenje derogiranim zakonima, poput suda Tewrata i Indžila i o tome da je to kufr, kao što je govorio o onome koji propiše nešto što Allah nije dozvolio ili anulira nešto što je Allah propisao, te da je i to kufr. Ovaj njegov govor se u potpunosti poklapa sa našom današnjicom sa aspekta propisivanja zakona suprotnim šeri'atskim, obavezivanja sudjenja njima i parničenja pred njima, uz to da ti zakoni obuhvataju u sebi anuliranje onoga što je Allah propisao.